LJUBLJANSKI OBRAT

31. siječnja, 2003.

- Kako se po vašem mišljenju može riješiti spor sa Slovenijom oko stare devizne štednje?

- Mislim da se dio tog spora može relativno brzo riješiti, pa bi hrvatski štediše Ljubljanske banke mogli doći do svog novca. Riječ je izvorno o oko 312 milijuna maraka, plus kamate, koje naši građani nisu prenijeli u hrvatske banke, a time i u hrvatski javni dug, nego su ih ostavili u Ljubljanskoj banci. Kao što se zna, oni se zbog tog novca sude već godinama. Očito je, međutim, da je Nova ljubljanska banka vrlo zainteresirana da izravno ili neizravno dobije dozvolu za rad u Hrvatskoj i potpuno svjesna činjenice da tu dozvolu ne može dobiti ako se istodobno ne riješi problem privatne štednje. Mislim da su u Novoj ljubljanskoj banci također svjesni kako im je to potrebno i kao legitimacija pred hrvatskom javnošću i budućim komitentima. Pri tome ne bi trebalo očekivati probleme s povratom glavnice, uvećane za ugovorene kamate; onakve kakvu svaki štediša ima u svom ugovoru. Jedino bi inzistiranje štediša na zateznim kamatama, koje su mnogo više, moglo odgoditi pronalaženje rješenja.

- To je, nesumnjivo, senzacionalni obrat u tom ružnom sporu, koji traje već 12 godina. Zašto Hrvatska ne traži i povrat dvostruko većeg iznosa koji su štediše prenijeli u hrvatske banke, a kao javni dug isplatili hrvatski porezni obveznici?

- To je posao Vlade, a ne Narodne banke. Koliko ja znam, Vlada je tražila taj novac i o tome se također pregovaralo. Naravno, treba uzeti u obzir da Ljubljanska banka potražuje i oko 170 milijuna maraka kredita koje je dala, a nije uspjela naplatiti u Hrvatskoj. Službeni je stav Slovenije da se to treba riješiti u procesu sukcesije. No, u dosadašnjim razgovorima spominjala se i mogućnost kompenzacije.

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.