Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
31. siječnja, 2003.

HASIJA BORIĆ, UGLEDNA BOSANSKA GLUMICA, GOVORI O NAPUŠTANJU KARIJERE U BEČU I O OSNIVANJU VLASTITOG PUTUJUĆEG TEATRA

KOFER KOJI ŽIVOT ZNAČI
Darko VUKOREPA
31. siječnja, 2003.

Tema prve predstave mog teatra, "Tetovaže" Dee Loher, seksualna je zloupotreba djece u obitelji. Reakcije publike bile su dvojake: oni koji su izdržali do kraja, predstavu su pozdravili s burnim oduševljenjem, a bilo je onih koji su otišli s predstave, koji su mi rekli da jednostavno ne žele komunicirati sa svijetom o kojem predstava govori. Jedan novinar je, pak, kazao da je "ovo gore od Karadžića" i napustio dvoranu...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Hasija Borić (1953.), ugledna bosanskohercegovačka glumica, je nakon desetogodišnje vrlo uspješne karijere u bečkome Volkstheateru odlučila osnovati Putujući teatar Hasije Borić i polako se definitivno vratiti u svoju Bosnu... Zvuči pomalo nevjerojatno, ali evo kako ona sama obrazlaže svoju odluku: "U jednom sam momentu rad u Volkstheateru počela osjećati kao preveliku obavezu, jer, naprosto, nisam imala vremena da radim bilo što drugo; rad na nekom projektu i u samome Beču, a kamoli, recimo, u Bosni, bio je gotovo nezamisliv", kaže naša sugovornica, koja je stalni angažman u bečkom teatru dobila 1993.

- U Beč sam došla sasvim slučajno. Moj muž Mile Stojić dobio je ovdje jednomjesečnu stipendiju PEN-kluba, došli smo u Beč iz Zagreba da se malo odmorimo od ratne situacije, i ja sam se tada odlučila javiti na jednu audiciju u Volkstheater, što je tada izgledalo nemoguće. No, to je bilo vrijeme kada je čovjek išao na sve ili ništa, kada je u pet minuta svoga života na audiciji skupio svu svoju energiju, pamet i talent, jer ste znali da se u tom trenutku možda uvelike određuje dalja sudbina vas i vaše obitelji.

- Koje su vam slike tada, na toj audiciji, prolazile kroz glavu?

- S jedne strane slike rata u Bosni i Hercegovini, s druge strane također teško stanje i u Hrvatskoj, a teško je tada bilo ne misliti i o teškoj situaciji u kojoj smo se sami nalazili. Tada smo, naime, u Zagrebu živjeli na konzervama i mlijeku u prahu od humanitarne pomoći, rat između Hrvata i Bošnjaka već je bio u zraku... Mnoge su mi misli tada prolazile kroz glavu. Jedna je bila da je netko odlučio uništiti Bosnu i Hercegovinu, pa time i mene, i da se ja naprosto moram izboriti za svoj opstanak. A za svoj opstanak izborila sam se na taj način da sam napravila karijeru u jednom stranom jeziku i stranoj kulturi.

KOFER KOJI ŽIVOT ZNAČI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA