Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
31. siječnja, 2003.

Mile STOJIĆ
CAFÉ NOSTALGIJA
POBUNA STARACA
31. siječnja, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Dosta nam je revolucija, spasilaca i očeva naroda! Mi smo zemlja u kojoj su djedovi pojeli unuke." Ovom porukom-apelom oglasio se protekloga tjedna srpski pisac Mladen Markov, a povod je bio dodjela prestižne NIN-ove nagrade njegovu romanu "Ukop oca", iz čije teme je autor, zacijelo, i izvukao ubitačnu misao o proždrljivim precima. Nad ovom mišlju vrijedi se zaustaviti, neovisno o sadržaju i umjetničkoj ostvarenosti romana, o kome će se kritičari i čitaoci izjasniti na već uhodane načine. Nad ovom mišlju, dakle, valja zastati i zbog toga što je izrečena u času kad Srpska akademija nauka organizira simpozij u kojem pilatovski pere ruke i od Memoranduma i od genocida. "Ali", nastavlja Markov, "ako analiziramo našu situaciju, vidimo da je dosta stvari Milošević radio po Memorandumu. I mene upravo to nervira, što se sad odjednom oni odriču te činjenice. Radi se o tome što ti koji su tvorci toga, a jedan je 'otac nacije', nisu odgovarali. Sada pred sudovima u Prokuplju i kojekuda odgovaraju izvršioci njihovih ideja."

Ima pravo Mladen Markov kad gorko rezimira da smo zemlja u kojoj su djedovi pojeli unuke, a očevi požderali sinove. Iako on u svom rezignantnom istupu misli prvenstveno na Srbe i Srbiju, misao o kanibalskim predšasnicima bila bi najkraći i najprecizniji rezime balkanskih osvajačkih i oslobodilačkih ratova što su se dogodili potkraj prošloga stoljeća. Da su očevi snivali, a sinovi ginuli, potvrđuju već i djeca južnoslavenskih warlordova, što su bila tek izuzeci koji potvrđuju ovo šakalsko pravilo. Kad su u ožujku mjesecu 1991. godine studenti Beogradskog sveučilišta organizirali antimilitarističke proteste na ulicama ovoga grada, na ušću Save u Dunav njihovi očevi i djedovi organizirali su kontramiting, gdje su govorili da rata mora biti, oduševljeno klicali Miloševićevim bajunetama. Osvrćući se na ovaj događaj u knjizi “Milošević, jedan epitaf” Vidosav Stevanović lucidno piše: "Starost je tada, škripeći kostima i ukočena od reumatizma, ustala protiv svoje mladosti." Značenje mladosti je ovdje dvostruko.

CAFÉ NOSTALGIJA: POBUNA STARACA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA