PREMLATI PA PREPOZNAJ
Zoran PUSIĆ
4. travnja, 2003.

Kao važan dokaz da je optuženi Graorac bio stražar u Manjači sud uzima prepoznavanje. Graorca je na početku istražnog postupka na organiziranom prepoznavanju između nekoliko osoba prepoznao svjedok V. Ugrina, čovjek koji je sudjelovao u ispitivanju okrivljenoga, a prema liječničkoj dokumentaciji i u njegovu premlaćivanju. Službene potvrde Predsjedništva BiH i Udruženja logoraša BiH, koji o Graorcu nemaju nikakvih spoznaja ni podataka, sud nije “prepoznao”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mirko Graorac uhapšen je 29. travnja 1995. Premlaćivan je i prije saslušanja kod istražnog vojnog suca, a, prema njegovu svjedočenju i liječničkoj dokumentaciji, još mjesecima nakon istrage tukli su ga zatvorski stražari. Glavna rasprava održana je od 4. ožujka do 22. travnja 1996. godine. Graorac je osuđen na 20 godina zatvora unatoč dobroj i korektnoj obrani odvjetnika N. Bobana, koji je optuženom dodijeljen po službenoj dužnosti. Vrhovni sud uvažava žalbu obrane, ali, prema vlastitom obrazloženju, zbog dnevnopolitičkih razloga, a ne zbog brige o korektnosti sudskog postupka ili upitne pravednosti presude. U ponovljenom postupku 2000. godine Mirko Graorac osuđen je na 15 godina zatvora i danas je zatvorenik pod brojem 3995 u Kaznionici u Lepoglavi. No, osim tih činjenica postoje i druge, koje je lako provjeriti u spisu sa suđenja:

1.
U postupku Županijskog suda u Splitu tokom glavne rasprave 1996. učinjen je niz ozbiljnih propusta. Primjerice: (a) Svjedok V. Ugrin sudjelovao je u ispitivanju (a prema postojećoj liječničkoj dokumentaciji, i premlaćivanju) okrivljenoga Graorca, da bi ga kasnije, na početku istražnog postupka, prepoznao na organiziranom prepoznavanju između nekoliko poredanih osoba. To prepoznavanje sud uzima kao važan dokaz da je optuženi uistinu bio stražar u "Manjači".
(b) Sud je u procesu 1996. godine, kad je donesena presuda na 20 godina zatvora, odbio ispitati ijednog svjedoka obrane.
(c) Sud je ironizirao potvrdu predsjednika HDZ-a iz Banje Luke (koja govori o nastojanjima M. Graorca da se što prije vrati u Hrvatsku) i proglasio je potpuno nevjerodostojnom, a da nije provjerio postojanje tog čovjeka i te organizacije.
(d) Sud nije ustanovio niz ozbiljnih kontradikcija u svjedočenju svjedoka (vidjeti okvir uz ovaj tekst).
(e) Sud presuđuje kaznu od 20 godina zatvora bez ijednog materijalnog dokaza da je optuženi bio u Manjači.

2.
Vrhovni sud, u svom rješenju od 17. veljače 1998. godine kao razlog za uvažavanje žalbe obrane M. Graorca navodi da je u presudi "činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno". "Naime sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su u 'Manjači' bili i ratni zarobljenici pripadnici HV-a." Prema Vrhovnom sudu takvo tvrđenje "moglo bi imati dalekosežne posljedice". To, međutim, odgovara iskazima nekih svjedoka koji o sebi govore kao o časnicima HV-a. Tako npr. V. Ugrin u glavnoj raspravi 4.ožujka 1996. kaže: "U trenutku zarobljavanja ja sam bio satnik HV-a (...) i danas sam djelatnik MORH-a."
Vrhovni sud u svom rješenju dalje tvrdi: "Optuženik je u inkriminirano vrijeme bio na dužnosti zapovjednika vanjske straže rezervne milicije RS u 'Manjači' u čemu su bili suglasni gotovo svi saslušani svjedoci, čije navode optuženik niti ne pokušava osporiti." To je naprosto notorna neistina. U svim svojim izjavama, i u istrazi i na glavnoj raspravi, Graorac tvrdi da u Manjači nikad nije bio, da nije ni znao za Manjaču i da je u razdoblju za koje ga se tereti bio uz svojega bolesnog oca zbog kojeg je i došao u svoje rodno selo Bajince.

3.
U ponovljenom procesu, od 23. do 26. lipnja 2000. godine, pročitani su iskazi svjedoka iz 1996. godine, a svjedoci koji su 1996. tvrdili da su iz HV-a, "prekomandirani" su u HVO. Saslušani su i svjedoci obrane koji tvrde da je u inkriminirano vrijeme M. Graorac bio u Bajincima, da je gotovo svaki dan radio kod njih teške fizičke poslove i da naprosto nije mogao biti u "Manjači". Sud prelazi preko tih svjedočenja i bez ijednoga materijalnog dokaza donosi presudu od 15 godina zatvora.
Sud nije uzeo u obzir ni službeni izvještaj Komisije za ratne zločine BiH. Prema tom izvještaju ne postoji nikakva prijava protiv Graorca niti ikakvo saznanje o njemu. No najteži zločin koji svjedoci pripisuju Graorcu, a sud prihvaća, jest ubojstvo sedam viđenijih muslimana koje su dovezli iz Omarske, a odmah po dolasku, ispred ulaza u logor "Manjaču", ubili stražari pod zapovjedništvom Graorca. Naprosto je nemoguće da u vezi s tako strašnim zločinom nije bilo nijedne prijave protiv M. Graorca, koji je, po svjedocima, bio drugi ili treći u zapovjednoj hijerarhiji logora "Manjača".

4.
Vrhovni sud je 20. veljače 2001. godine potvrdio presudu Županijskog suda u Splitu iz 2000. godine i Mirko Graorac je već osam godina u zatvoru.
Građanski odbor za ljudska prav (GOLJP) dobio je u veljači 2003. godinu potvrdu iz Predsjedništva BiH od Državne komisije za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima da "oni nemaju nikakvih podataka koji bi M. Graorca dovodili u vezu s događajima u koncentracionom logoru Manjača". Isto takvu službenu potvrdu dobili smo od Udruženja logoraša BiH. S obzirom na inkriminacije koje se M. Graorcu stavljaju na teret, i zbog kojih je osuđen, ponavljamo, naprosto je nemoguće da, kad bi te inkriminacije bile istinite, i uzevši u obzir da su gotovo svi logoraši u "Manjači" državljani BiH, a bar 90 posto Muslimani, ove dvije specijalizirane i zainteresirane ustanove ne bi o tome znale ništa.
Isto tako, od izvora u Banjoj Luci dobili smo potvrdu da imena Mirka Graorca nema na popisu stražara u "Manjači".
Sve to upućuje na zaključak da je vrlo vjerojatno nevin čovjek osuđen na 15 godina zatvora, od kojih je odležao već osam.

PREMLATI PA PREPOZNAJ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

NEKE OD KONTRADIKCIJA U IZJAVAMA SVJEDOKA OPTU@BE

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.