LIMENA GLAZBA ZA ROCK’N’ROLL
Hrvoje PRNJAK (surađivao: Goran BORKOVIĆ)
4. travnja, 2003.

Dok Thompson i Colonia prodaju od 70 do 80 tisuća CD-a i kaseta po albumu, Bare, Let 3 i Hladno pivo mogu biti presretni s prodanih deset tisuća primjeraka. El Bahattee, koji je ove godine na Porinu dobio nagradu za najbolji alternativni album, a na Crnom mačku rockersku nagradu za album godine - teško može očekivati više od 5 tisuća prodanih CD-a i kaseta svojega posljednjeg albuma “Amen”. I zato kada Davor Viduka, gitarist grupe Kawasaki 3P, kaže da “rock danas znači preživljavanje”, čovjeku treba vjerovati na riječ

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kao što reče Steve Martin, govoriti o glazbi je isto što i plesati o arhitekturi. No, ako je riječ o hrvatskome rocku, stvari su bitno jednostavnije. Naime, i nema se tu što reći: hrvatski rock je već neko vrijeme na umoru, što zbog posljedica dugogodišnjeg sustavnog zatvaranja zemlje prema utjecajima izvana i militantne “kroatizacije” svih životnih sfera, što zbog gašenja rock-klubova, odnosno padanja naklade “urbanih” autora koji u neravnopravnoj borbi protiv huljićevskih turbofolk sadržaja, budimo iskreni, na ovim prostorima nikada i nisu imali previše izgleda.

“Rock, odnosno urbani izvođači u Hrvatskoj prosječno prodaju od 500 do tri tisuće nosača zvuka, a ono što ide od pet do sedam tisuća već se smatra komercijalnim”, kaže Siniša Škarica iz Croatia Recordsa (tvrtke koja još uvijek pokriva više od 60 posto domaće diskografske proizvodnje), diskograf s višegodišnjim iskustvom. Po njegovim riječima, masovni ukus i nije previše derogirao, samo su, srazmjerno smanjenju granica nove države u odnosu na granice prijašnje države – i tiraže drastično umanjene. “U vrijeme kada su Neda Ukraden ili Novi fosili prodavali po 500 tisuća, Bijelo dugme je, kao možda najpopularniji rock-band u Jugoslaviji, prodavalo manje od 300 tisuća ploča. Sjećam se, nekad su Đavoli, Dino Dvornik ili Psihomodo pop bez problema prodavali po 30, 40 tisuća primjeraka, što danas nije slučaj. Dodajte tome piratstvo, koje u doba vinila gotovo da i nije postojalo, i vidjet ćete da se situacija nije previše izmijenila. Tehnička revolucija je tako pojela svoju djecu, mogli bismo reći”, dodaje Škarica. Drugim riječima, Thompson i Colonia prodaju od 70 do 80 tisuća CD-a i kaseta po albumu, a Bare, Let 3 i Hladno pivo, recimo, maksimalno do deset tisuća po albumu. U grupi komercijalno najuspješnijih (Oliver, Magazin, Grašo, Karan...) nema više ni rockera ugasle žestine – Parnog valjka i Prljavog kazališta, koji danas imaju razloga čeznuti i za nakladama od 30 tisuća prodanih nosača zvuka.

LIMENA GLAZBA ZA ROCK’N’ROLL
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.