DEMONTAŽA ZLOČINAČKOG MODELA
Boris RAŠETA
4. travnja, 2003.

Trebalo je da se dogodi neko tragično otrežnjenje - poput ubistva premijera Đinđića - da se shvati što onemogućuje srpskom društvu da izađe iz modela koji je stvorio Milošević, a koji nakon njegova odlaska nije demontiran. Na B-92 stalno vrtimo spotove kojima nastojimo ljude mobilizovati za podršku promenama

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Nakon dvogodišnje bezuspješne potrage za posmrtnim ostacima Ivana Stambolića, policija ih je nedavno - kako se čini, bez osobitih problema - pronašla na Fruškoj gori. Do koje mjere ovaj događaj mijenja stanje u današnjoj Srbiji?

- Često navodim niz stereotipa koji objašnjavaju zašto građani Srbije nemaju afinitet prema suočavanju s prošlošću. Otpor prema tome dolazi s nekoliko nivoa. Na prvom nivou otpora susrećete se s masovno prihvaćenom idejom da Srbi, jer im je takva genetika - i to još od predistorije - naprosto ne mogu napraviti zločin. Na drugom nivou susrećete se s uverenjem da, ako su Srbi već činili zločine, činili su ih i drugi, jer je to normalan deo rata, pa je cela priča uglavnom opravdana ili barem osetno relativizovana. Jedan od masovno prihvaćenih stereotipa koji objašnjava zašto Haag ne treba suditi Miloševiću, jeste da je on naneo više zla nama nego drugima, pa bi mu trebalo suditi ovde, u Beogradu. Ti su stereotipi masovno rašireni i veoma čvrsto ukorenjeni.

DEMONTAŽA ZLOČINAČKOG MODELA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.