DRŽAVA PROTIV FERAL TRIBUNEA
Ivica
18. travnja, 2003.

Umjesto da pokrene istragu o onome što se zbilo u "Dubokom jarku" i da podnese kaznene prijave protiv vojnih persona koje su javnosti - po naredbi odavno mrtvog Šuška - godinama tajile istinu, ministrica Željka Antunović odlučila se za pravosudni progon Ferala. Premda je u prvoj reakciji Feralovo otkriće nazvala "beznačajnim i banalnim", ministrica Antunović zatražila je i ishodila pokretanje kaznenog progona zbog odavanja vojne tajne

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Koncem ožujka ili početkom travnja ove godine Krunoslav Canjuga, sad već bivši županijski državni odvjetnik u Zagrebu, potpisao je zanimljiv istražni zahtjev i uputio ga Policijskoj upravi zagrebačkoj: Canjuga, naime, u svom dopisu od policajaca zahtijeva da upriliče "obavijesni razgovor" s potpisnikom ovih redaka "na okolnost odavanja vojne tajne", a vojna je tajna, prema istražnom zahtjevu, otkrivena kad je Feral 1. ožujka 2003. objavio strogo povjerljive dokumente Ministarstva obrane o eksploziji u vojnom skladištu "Duboki jarak" blizu Sesveta, koja se dogodila 7. travnja 1994. godine. Uredništvo ovoga lista za istražni je zahtjev saznalo prošloga ponedjeljka, kad su redakciju Ferala u Splitu pohodili policijski inspektori u potrazi za potpisanim novinarom i kad se, dan kasnije, telefonom javio inspektor iz PU zagrebačke i pozvao autora teksta o "Dubokom jarku" da svrati u zgradu policije u Heinzelovoj ulici u Zagrebu.

"Bilo bi dobro da ponesete one dokumente koje ste objavili", savjetovao je policajac ne želeći pritom otkriti istražuje li policija što se uistinu dogodilo u "Dubokom jarku" ili se bavi utvrđivanjem krivične odgovornosti onih koji su javnosti obznanili punu istinu o tragediji u sesvetskom vojnom skladištu. Feral je ubrzo, neslužbenim kanalima, saznao da je, ipak, riječ o potonjoj opciji.

"Ne mogu vam kazati tko je zatražio poduzimanje istražnih radnji protiv Feralova novinara zbog odavanje vojne tajne", kazao nam je u telefonskom razgovoru Krunoslav Canjuga, "a to vam ne mogu kazati zato što dobro znate da me prisluškuju i da bi se i to moglo iskoristiti protiv mene. Oprostite, ali stvarno vam ništa ne mogu kazati." Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, kazao je, pak, da o čitavom slučaju "nema nikakvog pojma" i uputio nas je na Branku Piščević, prvu zamjenicu detroniziranoga Canjuge, no dotična gospođa nije našla za shodno odgovoriti na barem jedan od dvadesetak telefonskih poziva Feralova novinara. Neslužbenim kanalima, međutim, pouzdano smo doznali da zagrebačko Državno odvjetništvo kazneni progon novinara nije poduzelo samoinicijativno, premda odavanje vojne tajne spada u ona krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti: inicijativu za pravosudni progon Ferala podnijela je, naime, ministrica obrane Željka Antunović. Za odavanje vojne tajne predviđena je, inače, zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina, a osim progonom autora teksta o tragediji u "Dubokom jarku", tužilaštvo se - po svemu sudeći - kani baviti i utvrđivanjem kaznene odgovornosti Feralove glavne urednice.

Podsjetimo, prvoga ožujka ove godine Feral je objavio MORH-ov dokument od 12. travnja 1994. koji je označen vojnom tajnom: riječ je o zapisniku s treće sjednice Komisije MORH-a za ispitivanje slučaja eksplozije u vojnom skladištu "Duboki jarak", u kojem se nalaze riječi, danas pokojnog, general-bojnika Zlatka Bienenfelda - uglednog kemičara i tadašnjeg savjetnika ministra obrane Gojka Šuška za nuklearno-biokemijsku zaštitu - koji je članove komisije obavijestio da je u sesvetskom skladištu izgorjelo i isparilo "2.039 kg opasnih otrova Gradskog zavoda za zaštitu zdravlja", da se "radi o cijanidu, otrovu protiv kojega ne postoji lijek" i da "za sada nitko na mjestu eksplozije nema što tražiti". Daljnjim provjerama Feral je od Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba dobio službenu potvrdu da je u "Dubokom jarku" bilo uskladišteno 1086 kilograma cijanovodika (HCN), izuzetno ubojitog plina kojim su se, recimo, nacisti koristili za ubijanja Židova i Cigana u koncentracijskim logorima u Drugom svjetskom ratu: cijanovodik je, naime, puno poznatiji pod nazivom Ciklon B.

Do Feralova otkrića hrvatska javnost nije imala pojma o golemim količinama smrtonosnih otrova u "Dubokom jarku", a nije imala pojma zato što je Gojko Šušak, tadašnji ministar obrane, vojnom tajnom proglasio sve informacije koje se tiču rečene eksplozije. General Josip Lucić - predsjednik Šuškove komisije za ispitivanje tragedije u Sesvetama, u kojoj je poginulo šest ljudi, i aktualni načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga - punih je devet godina zataškavao što se uistinu dogodilo u "Dubokom jarku", a u zataškavanju su aktivno sudjelovali i drugi članovi komisije, redom visoki vojni časnici. Kad je ovaj list objavio strogo čuvanu vojnu tajnu, zagrebački Zavod za javno zdravstvo požurio je minimalizirati čitavu stvar stupidnom pričom da je cjelokupna količina otrova "izgorjela bez ostataka". Tu tvrdnju u Feralu je opovrgnulo nekoliko domaćih znanstvenih autoriteta: potpunog izgaranja, naime, ne može biti osim u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Eksplozije i požari u "Dubokom jarku" mogu se, naravno, smatrati svim i svačim, ali se nikako ne mogu smatrati strogo kontroliranim uvjetima za izgaranje ubojitih otrova.

Umjesto da pokrene istragu o onome što se zbilo u "Dubokom jarku" i da podnese kaznene prijave protiv vojnih persona koje su javnosti - po naredbi odavno pokojnog Šuška - godinama tajile istinu, ministrica Željka Antunović odlučila se za medijsko-pravosudnu ofenzivu protiv Ferala. Novinarima je, naime, najprije kazala da je dokument o zatajenom otrovu u "Dubokom jarku" "beznačajan i banalan"; rekla je da se radi o "navodnoj senzaciji koja uopće ne postoji"; rekla je kako je riječ o "amaterskom bavljenju ozbiljnim stvarima" i "pokušaju osobnog podmetanja sadašnjemu načelniku Glavnoga stožera OS RH"; pristup Feralova novinara nazvala je "prljavim, drskim, ucjenjivačkim i prijetećim".

No, ako je Feralovo otkriće bilo "beznačajno i banalno", zašto je ministrica Antunović zatražila i ishodila pokretanje kaznenog progona protiv autora "beznačajnog i banalnog" teksta? Zašto je uposlila zagrebačke tužitelje i policajce da se bave "senzacijom koja uopće ne postoji"? Zato što je Željka Antunović (kao i njezin prethodnik Jozo Radoš) nastavak Gojka Šuška drugim sredstvima: o tome, uostalom, svjedoči ne samo pokretanje represivnoga državnog aparata protiv jednih novina zbog objavljivanja istine o prljavim HDZ-ovim poslovima, nego i kadrovska struktura koju je u vojsci uspostavila ova bahata SDP-ovka. Glavnu riječ u Oružanim snagama danas tako vode nekoć vjerni Šuškovi ljudi: Josip Lucić, Milivoj Petković, Marijan Biškić, Slavko Barić, Mladen Kruljac...

Zašto, na koncu, ministrica Željka Antunović nije inicirala kazneni progon bivšega ministra obrane Radoša zbog toga što je na svoju ruku skinuo oznaku tajnosti s transkripata privatnog čavrljanja Slobodana Miloševića s članovima obitelji i bliskim suradnicima, te - po vlastitu priznanju - transkripte dostavio novinarima Globusa? Zato što vrana vrani oči ne kopa, a novinari koji objavljuju neugodne istine i kojima ništa ne znače Šuškove oznake tajnosti na važnim papirima ionako su omiljena meta za iživljavanje prolaznih lokalnih političara kojima okruženost šapkama i epoletama budi urođene instinkte za obračun sa svima koji ne dijele njihove militarističke i patriotske fascinacije. Državno odvjetništvo i policija pritom ne funkcioniraju kao institucije što tragaju za istinom i pravdom, nego kao lojalni servis umišljenih veličina što su se stjecajem nesretnih okolnosti našle na važnim državnim funkcijama.

DRŽAVA PROTIV FERAL TRIBUNEA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.