TAJNI AGENT IVICA
Vladimir MATIJANIĆ
17. travnja, 2003.

Pod imenom Ivica Maleš sadašnji načelnik splitskoga centra Protuobavještajne agencije Milan Perkušić maltretirao je Mirka Graorca, tjerao ga da pjeva “Juru i Bobana”, dovodio osobu koja je s videokamerom snimala Graorčevo batinanje. Perkušić je na čelo splitskoga SZUP-a, današnje POA-e, došao godinu i pol dana nakon pada HDZ-a

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Milan Perkušić, aktualni načelnik splitskoga centra Protuobavještajne agencije, bivšega SZUP-a, koristio se pseudonimom Ivica Maleš u akciji hapšenja i premlaćivanja Mirka Graorca, umirovljenoga policajca, osuđenoga na 20 godina zatvora zbog brutalnog zlostavljanja zatvorenika u logoru Manjači. Feral je prije nekoliko tjedana u dva nastavka pisao o hapšenju, ispitivanju i, najblaže rečeno, dvojbenom dokaznom postupku na splitskom Županijskom sudu, na kojemu je Graorac i osuđen na visoku zatvorsku kaznu. Jedan od glavnih protagonista Graorčeva maltretiranja bio je Ivica Maleš iz splitskoga SZUP-a, što je zapravo bio Perkušićev pseudonim.

Ono što je pritom skandalozno, jest činjenica da ni danas ne postoji volja da se utvrdi Perkušićeva uloga u ovome slučaju. Feral je, naime, u ponedjeljak zatražio od Franje Tureka, v. d. ravnatelja POA-e, da otkrije identitet Ivice Maleša, ili da nam barem omogući kontakt s Perkušićem. No, prema riječima Turekove tajnice, čelnici i zaposlenici u POA-i ne smiju neovlašteno davati izjave. U splitskome centru POA-e, na telefonski broj 307-801, javio nam se muški glas – nazvat ćemo ga tajni agent Pinocchio – i rekao nam da s Ivicom Malešom možemo razgovarati četvrtkom, iako takva osoba u toj službi ne radi. Isti glas nam je rekao da Perkušića ne možemo dobiti na tom broju; gdje ga možemo dobiti, Pinocchio navodno ne zna.

Vratimo se Graorcu i Malešu. Maleš zauzima značajno mjesto u Feralovim tekstovima što su nastali na temelju Graorčevih svjedočanstava. Graorac je u ožujku 1992. godine iz Splita, gdje je živio, otputovao u posjet teško bolesnim roditeljima u Bajince, mjesto u Bosni i Hercegovini pod srpskom kontrolom. Majka mu je umrla u svibnju iste godine, a otac u travnju 1993. Poslije njegova pokopa Graorac se, uz pomoć banjolučkoga biskupa Franje Komarice i predsjednika HDZ-a u Banjoj Luci Nikole Gabelića, vraća u Hrvatsku. Tada je, naime, u BiH bjesnio rat, komunikacije su bile prekinute, a putovanje od Bajinaca do Splita bilo je prava avantura.

Dan nakon povratka u Split Graorac je pozvan na informativni razgovor u policiju, odakle je proslijeđen na Katalinića brig u Splitski centar SZUP-a. Ondje je upoznao stanovitoga Žarka Sulića, te junaka naše priče Ivicu Maleša, odnosno Perkušića. Prema Graorčevim riječima, Maleš (Perkušić), prijetio mu je da “neće dobiti domovnicu dok je živ”, da se kao Srbin nije uopće trebao vraćati u Split, da će se “pobrinuti da završi u zatvoru” i sve u tom stilu. Nešto kasnije, policajci puštaju Graorca na slobodu, s time da je bio obavezan redovito se javljati Suliću.

U travnju 1995. godine u Graorčev stan stiže Perkušić, i dalje pod lažnim imenom, s još jednim policajcem; ispričava se Graorcu zbog svojega ponašanja pri prvom susretu i pita ga bi li išao na prepoznavanje jednoga čovjeka. To je, međutim, bila samo izlika da Graorac pristane ponovno doći u sjedište SZUP-a, na zloglasni Katalinića brig: tamo je prisilom podvrgnut poligrafskom ispitivanju, nakon kojega mu Perkušić viče: “Uhićen si, uhićen si!”

Slijedi svakako najmučniji dio – premlaćivanje. Maleš, tj. Perkušić, tjera Graorca da pjeva “Juru i Bobana”; idućega dana Perkušić na isto takvo “saslušanje” dovodi neku osobu s videokamerom. Jedne večeri Perkušić mu u ćeliju dovodi nekoliko ljudi i govori: “Pogledaj dobro, pogledaj dobro.” Nakon torture u SZUP-u Graorca je pregledao sudski vještak Jakša Ivanović i utvrdio da su Graorcu nanesene ozljede “tupo tvrdim predmetima”.

Graorac je osuđen u krajnje kontradiktornom postupku, o čemu smo već opširno pisali, no zanimljivo je da se na suđenju nije pojavio nitko od osoba koje su ga “ispitivale” u SZUP-u. Da je zaista postojala volja za utvrđivanjem istine, tada bi se tragalo za ratobornim Malešom, čiji pravi identitet dosad nije otkriven. U tom slučaju, ispostavilo bi se ono što je utvrdio Feral – da Ivica Maleš uopće ne postoji, da osoba s tim imenom i prezimenom nikada nije radila u splitskom SZUP-u i da se tim pseudonimom koristio Milan Perkušić.

U tom slučaju, vjerojatno se ne bi dogodilo da prije dvije godine Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova, potvrdi Perkušićev dolazak na čelo splitskoga SZUP-a. Perkušić je, inače, pripadnik jedne od posljednjih generacija koje su završile Vojnu akademiju bivše JNA, a u SZUP je stigao uz pomoć Bože Gabričevića, bivšega načelnika splitskoga centra SZUP-a, koji je vodio navedenu službu u vrijeme pokretanja akcije prisluškivanja Ferala. Zanimljivo je da je u to vrijeme šef operative u splitskome SZUP-u bio Bruno Stanić, koji je poslije umirovljen, da bi ga nakon pada HDZ-a, sadašnja državna vlast reaktivirala i postavila na čelo splitskoga SIS-a.

Perkušić je očito uspješno gurao kroz SZUP u Gabričevićevo vrijeme, a i poslije, kad je dotičnom službom šefovao Alojzije Šupraha, poznat po tome što se lažno predstavljao kao pripadnik Četvrte brigade Hrvatske vojske i što je upao u stan na splitskim Blatinama. Nakon što je HDZ otišao s vlasti, splitski SZUP preuzeo je Špiro Miše, a kad je on premješten u MUP u Zagreb, šefom splitskog SZUP-a postaje Perkušić.

On vjerojatno nije ni puno bolji ni puno gori od miljea u kojemu pliva: pored brojnih splitskih obavještajnih službi Ivica Rajić zasigurno bi mirno dočekao poznu starost u Splitu. Perkušić je, konačno, i pozvan na raport kod Tureka nakon Rajićeva hapšenja – v. d. ravnatelja POA-e tražio je da ga izvijesti o načinu na koji je MUP došao do informacija o Rajićevu skrovištu.

No, Perkušićeva uloga u zlostavljanju Mirka Graorca, definitivno bi trebala biti povodom da su na ovu svijetlu špijunsku karijeru stavi točka i da se Perkušić i slični kadrovi konačno udalje iz svih policija u ovoj zemlji. Naravno, ako u Hrvatskoj danas postoji konsenzus oko toga da sadisti ne bi trebali obnašati značajne funkcije.

TAJNI AGENT IVICA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.