PODRUGOVI OČNJACI
Velimir VISKOVIĆ
17. travnja, 2003.

Reći za Tomu Podruga da je fašist, bila bi pohvala, to bi značilo da se on ipak dovinuo do nekog sustava ideja, do nekih intelektualnih koncepata; a on je zapravo intelektualna sirotinja koja operira s dvije-tri nesuvisle šovinističke fraze kezeći očnjake, režeći na one koje su gospodari označili kao neprijatelje. On se zapravo boji društva koje se okupilo oko Sarajevskih bilježnica, jer njuši da su kriteriji za ulazak pamet i književni dar, sve ono čega on nema. Njemu preostaje Vjesnik

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ovaj tekst ne pišem da bih odgovorio Tomi Podrugu; s njim nemam o čemu raspravljati: ako vas napadne budala, to treba doživjeti kao kompliment; zabrinuo bih se samo kad bi me netko poput Podruga hvalio. Pišem zbog ugleda i tradicije novina u kojima je Podrugov tekst objavljen, zbog čitatelja (iako malobrojnih) koji u svojim novinama nisu do danas mogli pročitati nikakvu suvislu informaciju o tome što su Sarajevske bilježnice, tko je u njihovu uredništvu i kakve autorske priloge donose prva dva broja tog časopisa.

Donedavno sam i sâm bio suradnikom Vjesnika, a od suradnje sam odustao dobrim dijelom stoga što me vrijeđalo da mi se tekstovi pojavljuju uz opskurne umotvorine mislilaca Podrugova ranga.

Uvjeren sam da gospodin Podrug Sarajevske bilježnice nije imao u rukama, jer one zbog problema s distribucijom (carinske barijere, međudržavni platni promet itd.) zasad još nisu u slobodnoj prodaji pa ih je mogao dobiti jedino od zagrebačkih članova uredništva Ive Banca, Miljenka Jergovića, Slobodana Šnajdera ili od mene osobno, a ne vjerujem da je itko od nas baš u prijateljskim odnosima s gospodinom Podrugom. Stoga pretpostavljam da je svoju paskvilu protiv Bilježnica i mene osobno napisao načuvši negdje da je Visković opet pokrenuo neki časopis, i to u Sarajevu, a što bi mogao Visković drugo raditi nego “obnavljati Jugoslaviju”. Uostalom, nije mu prvi put da me na takav način napada na stranicama Vjesnika (a nije u tome ni usamljen jer, otkad sam prekinuo suradnju, o meni i mojim aktivnostima na stranicama ovog lista piše se isključivo iz negativne vizure).

Vratimo se Sarajevskim bilježnicama. Dakle, osnovne informacije. Radi se o časopisu pokrenutom uz financijsku pomoć zemalja Europske Unije, što bi - pretpostavljam - trebalo značiti da časopis njeguje proeuropsku orijentaciju i koncept kulturne suradnje. Članovi uredništva su, uz nas četvoricu Zagrepčana, još Aleš Debeljak, Boris A. Novak, Zdravko Grebo, Dževad Karahasan, Enver Kazaz, Tvrtko Kulenović, Marko Vešović, Vojka Đikić, Jovica Aćin, Mihajlo Pantić, Drinka Gojković, Ljiljana Dirjan i Balša Brković. A među suradnicima u prvim dvama brojevima su i Dane Zajc, Luko Paljetak, Bogomil Đuzel, Rusmir Mahmutćehajić, Kolja Mićević, Branimir Donat, Ivo Brešan, Tonko Maroević, Abdulah Šarčević, Aleksandar Jerkov, Milica Nikolić, Branko Čegec, Dubravka Ugrešić, David Albahari, Nenad Veličković, Jasmina Lukić, Andrea Zlatar, Lada Čale Feldman, Nirman Moranjak Bamburać, Jasna Koteska, Radovan Pavlovski, Barbara Korun, Nedžad Ibrišimović, Dragan Velikić, Aleš Čar, Enes Karić, Bora Ćosić, Stevan Tontić, Predrag Matvejević, Marta Frajnd, Azra Rizvanbegović i mnogi drugi. Kad vidim ovaj popis, moram priznati da sam ponosan na činjenicu da su me kolege iz Sarajeva, kad su pokretali ovaj časopis, pozvali da budem glavni urednik.

PODRUGOVI OČNJACI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.