HRVATI SE ODVAJKADA KLANJAJU ŠUNDU
Igor LASIĆ
18. travnja, 2003.

Možemo mi raditi sociološke studije, mogu se ja osjećati ko na vrhu Durmitora dok se vozim zagrebačkim ulicama, a iz tatinih auta vire prototipovi maloljetnika obrijanih glava i meni zastrašujućeg glazbenog ukusa... to je tako, i bit će tako, i bog! Hrvati se odvajkada klanjaju šundu, kao da su ga patentirali

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Zašto se vaš novi album zove “Drveće i rijeke”?

- Stalno ponavljam isto – ne mislim da mogu kontrolirati stvari i najbolje je kad tome i ne težim. Primjerice, za ovu sam ploču prije više od tri godine nasumce u jedan rokovnik zapisao četiri moguća naslova; tri su mi ubrzo postala bezveze, a “Drveće i rijeke” sam bez pravog razloga ostavio neprecrtanima. Svakim danom, premda sam sviruckao tek jednu jedinu pjesmu (“Susjedi”, shvaćate li da mi preko te pjesme nikako nije moglo biti jasno zašto bi se album baš tako zvao!?), osjećao sam da mi je ovaj naziv očito naziv poslanja, kao i mnogo puta dosad. Mada “nešto” umjesto mene naziva stvari pravim imenom, taj sam si input objasnio kao konačno mjesto obračuna dobra i zla u kozmosu, naravno, i u meni samom. Moja se “objašnjenja” mogu učiniti floskulastim i patetičnim, al’ istina je često jebeno patetična.

- Prilično pomaknut senzibilitet “Drveća i rijeka” u odnosu na sve prijašnje albume Pipsa već ste tumačili stvarima kao što su nova postava benda, zatim vaše osobno distanciranje od ulice, od Zagreba kao teme itd. Međutim, čini mi se da bi razlozi za vašu novu poetiku ipak mogli biti intimnog karaktera, što ste uglavnom i naznačili opaskama tipa “u međuvremenu sam odrastao”... O čemu se radi?

HRVATI SE ODVAJKADA KLANJAJU ŠUNDU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.