ARLOVIĆ U SJENI VRBIKA
Drago HEDL
25. travnja, 2003.

Nakon što se stavio na Glavaševu stranu u rušenju koalicije SDP-a, LS-a, HSS-a i Libre u Osječko-baranjskoj županiji, Mato Arlović - za Glavaša do jučer “agent KOS-a pod kodnim imenom ‘Vrbik’” i “moralna nakaza koja odlučuje o našim sudbinama” - prometnuo se u “pravni autoritet čije se mišljenje uvažava”, te “osobu koju javnost i struka iznimno cijene”. Pošto se Arlović usprotivio mišljenju Ministarstva pravosuđa, Glavaš mu pjeva ode na Slavonskoj televiziji

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Od “agenta KOS-a pod kodnim imenom ‘Vrbik’” koji “i danas sjedi u Hrvatskom saboru” i “moralne nakaze koja odlučuje o našim sudbinama” Mato Arlović odjednom se prometnuo u “najrelevantniju osobu” za pravna pitanja u Saboru i “pravni autoritet čije se mišljenje uvažava”, te “osobu koju javnost i struka iznimno cijene”. Taj nevjerojatni obrat u mišljenju, u kojem Arlovića proglašava čak i većim pravničkim autoritetom od Šeksa, nastao je u glavi Branimira Glavaša, saborskog zastupnika i istaknutog HDZ-ovca, koji ovih dana ne štedi komplimente na račun Mate Arlovića i javno mu odaje priznanja putem Slavonske televizije, nudeći mu čak i zaštitu od napada iz njegove vlastite stranke, SDP-a.

Kad je potkraj 2001. u javnosti pukla afera o navodnoj povezanosti Arlovića s Kontraobavještajnom službom JNA, Glavaš je bio prvi koji je potvrdio postojanje agenta KOS-a pod kodnim imenom “Vrbik”. U Glasu Slavonije 29. studenoga 2001. doslovce je rekao: “Agent KOS-a pod kodnim imenom ‘Vrbik’ doista postoji, i što je tragično, i danas sjedi u Hrvatskom saboru. Slučaj ‘Vrbik’ nije bio samo predmet interesa MORH-a i SIS-a, nego i MUP-a. U SZUP-ovoj arhivi postoji opširan dosje o osobi koja se krije iza kodnog imena Vrbik, a začeci tog dosjea sežu u vrijeme jugoslavenske Službe državne sigurnosti. Suradnici Udbe i KOS-a za širu javnost su nepoznati, međutim javnost mora znati ta imena jer su ti ljudi i danas u javnom i političkom životu Hrvatske, i te moralne nakaze odlučuju o našim sudbinama.”

Citat je Glavaševo očitovanje na Nacionalove tvrdnje iz studenoga 2001. temeljene na dosjeu SIS-a, koji je Arlovića zbog suradnje s KOS-om u svoju arhivu zaveo još 1991., prateći ga punih deset godina. U Arlovićevu dosjeu je prema tvrdnjama Nacionala, da podsjetimo, stajalo i ovo: "Prema saznanjima Sigurnosno-informativne službe, tijekom 1991. godine, u više navrata, suradnik KOS-a sa pseudonimom ‘VRBIK' davao je izvješća svojim pretpostavljenima o aktivnostima Predsjednika Republike Hrvatske, Glavaš Branimira i još nekih saborskih zastupnika. Prema našim saznanjima radilo se o saborskom zastupniku iz Osijeka. Radnjama i mjerama Sigurnosno-informativne službe došli smo do pouzdanih informacija da bi se moglo raditi o saborskom zastupniku Arlović Mati iz Osijeka, članu SDP-a, oduvijek bliskom JA i KOS-u čiji je bio i rezervni radnik. Uočeni su njegovi kontakti u Osijeku s pripadnicima KOS-a u predizbornoj kampanji, kao i čelnim ljudima Službe državne sigurnosti kojima je znao pričati da su prilično dobro organizirani u radu, ali da je ipak KOS taj koji drži sve konce u svojim rukama, pa tako i u Službi državne sigurnosti.”

Arlović je demantirao navode iz Nacionalova teksta, no nakon Glavaševe potvrde da je agent KOS-a pod kodnim imenom Vrbik doista postojao i da je to bio upravo Arlović, aktualni potpredsjednik Sabora i SDP-a više se nije oglašavao. Jedan Feralov izvor tvrdi da je Glavaš još 1991. tvrdio kako ima dokaze da je Arlović bio suradnik KOS-a i da je mahao s nekakvim papirima kad se osječki HDZ uselio u prostore u kojima je prije bilo sjedište Općinskoga komiteta SKH i nakon što se dokopao partijske arhive. Uostalom, prva Glavaševa funkcija nakon izbora 1990. bila je mjesto sekretara u Sekretarijatu za narodnu obranu, pa je moguće da su mu se u rukama našli kojekakvi dokumenti.

Glavaš i četiri godine stariji Arlović zacijelo su se prvi put sreli na Pravnom fakultetu u Osijeku, gdje je Arlović bio asistent na predmetu Pravo udruženog rada, a Glavaš student. Arlović je, naime, prije nego što je diplomirao na osječkome Pravnom fakultetu radio u Šećerani u Županji, kao metalac, a onda se školovao uz rad, diplomirao i magistrirao na temi “Pravo rada društvenim sredstvima i njegovo ostvarivanje u udruženom radu Slavonije i Baranje”. Kažu da je bio marljiv, a u napredovanju mu je, tvrde, pomoglo članstvo u SKH, te navodno visoki vojni čin rezervnog starješine JNA. Bio je stipendist Titova fonda i polaznik Političke škole SKJ u Kumrovcu.

Glavaš je bio poslovično alergičan na takve kadrove pa tim više čudi otkud tako nagli obrat prema Arloviću i otkud odjednom toliko silno divljenje prema osobi koju je do jučer nazivao “moralnom nakazom” i “agentom KOS-a”. Arlović je posljednjih tjedana žestoko stao na Glavaševu stranu u njegovu pokušaju da sruši vlast koalicije SDP-a, LS-a, HSS-a i Libre u Osječko-baranjskoj županiji. Pritom, Arlović je učinio poteze koje je gotovo nemoguće objasniti. Zbog potpore Glavašu, ne samo što se sukobio s vlastitom strankom, nego je u sukob ušao i s Ministarstvom pravosuđa.

Još od prosinca prošle godine Glavaš pokušava srušiti županijsku koalicijsku vlast. Njegova stranka HDZ ima 17 vijećnika, pa je u prosincu tražila glasanje o povjerenju tadašnjem županu Bognaru. Rezultat je bio neriješen, 25 prema 25, jer jedan vijećnik u tom presudnom trenutku nije glasao. Nakon neviđenog linča, u kojem je Glavaš Bognara nazivao Ceausescuom, te nevjerojatnih konstrukcija vezanih uz prošlost sad već bivšeg župana, Bognar se povukao. Glavaš se dakako nije zadovoljio Bognarovim micanjem – cilj mu je bio srušiti koalicijsku vlast. U tom mu je poslu upravo nevjerojatnu podršku pružio Arlović.

Početkom travnja svih 17 vijećnika HDZ-a dalo je ostavke u Osječko-baranjskoj županiji. Glavaš je prije toga uspio isposlovati prelazak jednog HSS-ovog vijećnika u HDZ. Taj vijećnik tražio je naime da mu se sina zaposli u policiji, a kako u tome nije naišao na razumijevanje, priklonio se HDZ-u. I taj je novopečeni HDZ-ov vijećnik dao ostavku. Potom su uslijedile ostavke četiri HSLS-ova vijećnika, a zatim i ostavke četiri vijećnika HSP-a. Sa 26 ostavki, činilo se da je Glavaš uspio srušiti vlast, no dogodio se previd. Naime HSS je nakon prelaska svojega vijećnika u HDZ i nakon njegove ostavke hladno imenovao novog vijećnika sa svoje liste, pa je koalicija, uz podršku vijećnika SDSS-a, sa 26 mandata imala nužan kvorum. Da vlast koalicije nije pala, potvrdilo je i Ministarstvo pravosuđa, pa je prošlog tjedna održana sjednica Skupštine, koju je Glavaš nazvao “crnogorsko-srpskom komunističkom krnjom koalicijom.

Tada međutim nastupa Arlović. Kao “pravni autoritet čije se mišljenje uvažava”, te “osoba koju javnost i struka iznimno cijene” (Glavaš), Arlović se javio u program Slavonske televizije, natjeravši dosta vode na Glavašev mlin. Rekao je, otprilike, kako vlast ne treba čuvati po svaku cijenu, te kako bi najpoštenije bilo raspustiti Skupštinu, imenovati povjerenika i raspisati nove izbore. U osječko-baranjskom SDP-u to je izazvalo pravi šok. No, bio je to tek početak. Kad je iz Ministarstva pravosuđa stiglo tumačenje da Županijska skupština nije srušena Glavaševim udarom, ponovno se oglasio Arlović. Dan prije Skupštine koja je ipak imala natpolovičnih 26 vijećnika, rekao je kako će takva “skupština, ako se održi biti nelegalna” te ako bi “došlo do upravnog spora, takva bi skupština na Upravnom sudu sigurno pala i uslijedili bi prijevremeni izbori". Istu priču Arlović je ponovio i u Belom Manastiru, gdje se na stranačkoj tribini pojavio dan prije Skupštine. Njegove izjave široko je prenijela Slavonska televizija, najveći Glavašev oslonac u svim njegovim akcijama. Od tada, uslijedile su neviđene Glavaševe pohvale na Arlovićev račun, divljenje njegovim pravničkim znanjima, priznanje kako njih dvojica komuniciraju, te Glavaševa fasciniranost činjenicom da se Arlović uzdigao iznad stranačke uskogrudnosti, stavivši ispred toga struku.

Pitanje je zašto Arlović sve to radi. Čak da je po srijedi iznimno poštenje (što u politici nije osobita vrlina), čak da je riječ o uvjerenju temeljenom na karizmi “pravnog autoriteta čije se mišljenje uvažava”, i “osobe koju javnost i struka iznimno cijene”, čak da se radi o urođenom osjećaju za pravednost, teško je očekivati da bi stao na Glavaševu stranu, svjestan metoda kojima se ovaj služio u rušenju koalicijske županijske vlasti. Što to dakle povezuje Glavaša i Arlovića, otkud frapantna bliskost njihovih stajališta kad je u pitanju rušenje vlasti u kojoj participira SDP, otkud nagla Glavaševa promjena retorike u kojoj dojučerašnjeg “kosovca” i “moralnu nakazu” danas slavi kao oličenje istinoljubivosti i osobu kojoj su načela pravednosti daleko iznad uskogrudnih stranačkih interesa.

O neobičnom Arlovićevom ponašanju Feral je htio čuti i mišljenje vrha SDP-a, no na Iblerovu trgu nisu bili raspoloženi za komentar, pravdajući se kako o tome još nije bilo rasprave na Predsjedništvu stranke. Mišljenje s Trga žrtava fašizma Glavaš je već izrekao u javnoj pohvali na Slavonskoj televiziji.

ARLOVIĆ U SJENI VRBIKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.