PREMJEŠTAJ NEČISTE SAVJESTI
Zoran PUSIĆ
25. travnja, 2003.

Nakon aljkavog i pristranog suđenja umirovljenom policajcu Mirku Graorcu koji je pred splitskim Županijskim sudom osuđen na 20 godina zatvora zbog brutalnog zlostavljanja zatvorenika u logoru Manjači, hrvatsko pravosuđe očito nije imalo snage da odluku preispita i da je - ako je pogrešna - ispravi. Umjesto toga osuđenik je isporučen vlastima Republike Srpske

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mirko Graorac, o čijem je slučaju detaljno pisano (FT 29. ožujka, 5. travnja i 19. travnja), prebačen je 11. travnja iz zatvora u Lepoglavi u zatvor u Banjoj Luci, gdje bi trebao nastaviti s izdržavanjem kazne koju mu je odredio splitski Županijski sud prema čijoj je presudi bio zapovjednik stražara u logoru Manjači. Tokom 1992. taj se logor nalazio 25 km južno od Banje Luke.

Početkom ožujka, kad smo kao članovi GOLJP-a posjetili Graorca u Lepoglavi, upravitelj kaznionice rekao nam je da je Graorac prošle godine podnio molbu da ostatak kazne odsluži u BiH i da je molba odobrena. Ta je molba bila jedna od tema našega trosatnog razgovora s Graorcem. Naime, on je više puta isticao da ne želi nikakvo pomilovanje, nego samo pravedno suđenje jer da ništa od onoga što mu se pripisuje nije počinio. Na kraju, Graorac je rekao: “Znate, da ste došli prije, ja ne bih ni podnio molbu za premještaj. Kad sam podnio molbu, već sam 7 godina nevin bio u zatvoru, a da se nitko više nije zanimao za moj slučaj. Mislio sam: Komisija za ratne zločine BiH poslala je sudu službenu potvrdu da oni ne vode ništa protiv mene. Da sam bio stražar u Manjači i da sam radio zločine na njihovom teritoriju, oni bi morali znati. Možda će oni napraviti obnovu procesa. A i brat će me, koji živi u Zemunu, moći posjećivati u zatvoru u Banjoj Luci. No, ja želim da se proces prije svega obnovi u Hrvatskoj, gdje kao građanin Hrvatske želim živjeti sa svojom obitelji. Recite, što da radim?”

Kako savjetovati čovjeka koji je po svemu sudeći nevin osuđen u jednom aljkavo i pristrano vođenom procesu. U tom procesu Vrhovni sud najprije je ukinuo presudu splitskoga Županijskog suda, argumentirajući svoju odluku jednim dubioznim objašnjenjem, da bi novu, jednako upitnu presudu, potvrdio. Jedino što je u prvom procesu nedvojbeno utvrđeno jest da su neki od svjedoka u trenutku zarobljavanja bili vojnici HV-a. Oni to na sudu sami izjavljuju, a slijedi i iz materijalnih dokaza. Takvih dokaza da je Graorac bio u “Manjači” nije bilo, a svjedoke koji tvrde da Graorac nije bio u Manjači sud nije htio saslušati. Vrhovni sud RH poništio je prvostupanjsku presudu jedino zbog toga “jer bi tvrdnja da su vojnici HV-a ratovali u BiH mogla imati dalekosežne posljedice”. U svojoj odluci Vrhovni sud tvrdi i jednu presudnu neistinu: “da optuženi nije ni pokušao poreći navode svjedoka”.

Kako savjetovati čovjeka koji je po svemu sudeći nevin odsjedio u zatvoru 8 godina i mora još sedam? Graorcu smo rekli da bi za hrvatsko pravosuđe, a vjerojatno i za njega ako želi živjeti u Hrvatskoj, bilo puno bolje da do obnove procesa dođe u Hrvatskoj, te da ćemo nastojati naći nove činjenice kako bi došlo do revizije procesa, ali da garantirati ne možemo ništa, a da je odluka o njegovo prebacivanju u banjolučki zatvor već donesena.

U međuvremenu, našli smo ljude iz Banje Luke koji imaju popis čuvara iz Manjače. Na tom popisu Graorca nema. Našli smo i logorskog administratora koji tvrdi da Graorac u Manjači nikad nije bio. Hoće li sud u Banjoj Luci moći odbaciti ta svjedočenja kao nedostatna za reviziju procesa?

Jednom od važnih svjedoka optužbe rekao sam kako je on ključni svjedok jer je svjedočenje V. Ugrina upitno. Sličnu formulaciju upotrijebio je i sudac u prvoj presudi: “Ako i uzmemo da je svjedočenje svjedoka V. Ugrina upitno ...” Graorac je, naime, tvrdio da ga je Ugrin tukao prije ispitivanja. Nato me taj važni svjedok optužbe upitao što sam po nacionalnosti. Kad sam mu rekao da sam Hrvat, uzvratio je: "Slab ste vi Hrvat kad vam je svjedočenje V. Ugrina upitno. Ja sam na sudu rekao što sam rekao i to bih ponovio i danas i kad to ne bi bila istina.” Začuđen, upitao sam ga znači li to da bi lažno svjedočio. Nato mi je počeo tumačiti kako on nikada nije u krivu.

Drugi ključni svjedok optužbe je u privatnom razgovoru izjavio da on Graorca nije prepoznao, ali kad su drugi tvrdili da su ga prepoznali, onda je to rekao i on.

Za Graorca, za hrvatsku javnost i za pravosuđe u Hrvatskoj bitno je bilo da do obnove procesa dođe u Hrvatskoj. Ako Graorac bude oslobođen na ponovljenom procesu u BiH, uvijek će ostati sumnja da je ipak kriv, a mediji koji su ga osudili i prije presude nikada neće biti suočeni s vlastitom ulogom u raspirivanju mržnje i histerije. Tako Slobodna Dalmacija od 18. travnja donosi vijest o Graorčevu prebacivanju u drugi zatvor na naslovnoj stranici i pod naslovom “Ratni zločinac Graorac prebačen je iz Lepoglave u zatvor Republike Srpske”. Kada već postoji pravomoćna presuda za ratni zločin, novinama se ne može prigovoriti čak ni na nekorektnosti naslova, uz napomenu da je SD u ovom slučaju odigrala 1995. godine i te kako nečasnu ulogu, donoseći bombastične, huškačke naslove, “Krvnik iz Manjače” i slične, stvarajući tako atmosferu linča.

Za hrvatsko pravosuđe bitno je da će ostati sumnja, potkrijepljena činjenicama, kako je osuđen nevin čovjek i kako nije bilo snage da se odluka preispita.

PREMJEŠTAJ NEČISTE SAVJESTI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.