MEDICINA NOVOG DOBA
Vladimir MATIJANIĆ
25. travnja, 2003.

Homeopatija se temelji na principu liječenja “sličnoga sličnim”, homeopatski lijekovi nisu toksični i nemaju nuspojava, prvi pregled nerijetko traje i po dva sata, za koje vrijeme terapeut najčešće samo razgovara s pacijentom. Rezultati liječenja kod niza pacijenata su izvrsni, terapija je uspješna kod niza kroničnih i akutnih oboljenja, a ne liječe se teške bolesti poput AIDS-a i karcinoma. Homeopatija ne isključuje klasičnu medicinu, a dokaz za to je i sve veći broj liječnika koji se koriste homeopatijom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Pojavu homeopatije u Hrvatskoj poslovični skeptici pripisat će društvenoj krizi koja, po pravilu, rezultira pojavom kojekakvih paraznanstvenih disciplina. I, naravno, pogriješit će. U slučaju homeopatije, naime, nema ni govora o šamanstvu, vračanju, homeopati vam neće preporučiti da teško kronično oboljenje liječite tucanim krilima šišmiša, mrljanjem molitvi ili odricanjem od zemaljskih užitaka.

Homeopatija je nešto drugo. Pokušate li iz njezina imena dokučiti o čemu se radi, nećete stići daleko: riječ je grčkoga podrijetla, homois znači sličan, a pathia bolest. Osnovni princip homeopatije jest da se "slično liječi sličnim", što znači da se bolest liječi supstancijom koja je u stanju proizvesti simptome slične onima od kojih pati pacijent. Primjerice, kava pospješuje budnost, odnosno sprječava san; zrno kave, obrađeno u homeopatskim pripravcima, koristi se kao lijek protiv nesanice. Homeopati ističu da je princip "liječenja sličnoga sličnim" zagovarao još Hipokrat, njegov nauk nastavio je švicarski filozof i liječnik Paracelsus, dok se utemeljiteljem suvremene homeopatije smatra dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann, koji je živio na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće i zagovarao je principe tzv. zdravoga života, te bio izraziti protivnik propisivanja velikih doza lijekova.

Ono što je posebno važno svim skepticima, jest da homeopatija ne isključuje alopatsku, odnosno klasičnu medicinu – najbolji dokazi su to što homeopati nerijetko upućuju svoje pacijente na pretrage u bolnicu kako bi lakše postavili dijagnozu.

Uz to, dobar dio homeopata regrutira se iz liječničke struke. Radi se, dakle, o ljudima sa završenim medicinskim fakultetom, koji su svoje zdravstveno znanje upotpunili dvogodišnjom homeopatskom školom. Jedna od njih je dr. Jelka Milić, splitska liječnica i homeopatkinja, predsjednica Vitalisa, jedne od triju hrvatskih homeopatskih udruga.

“Za homeopatiju sam se zainteresirala na trećoj godini medicine, dok sam slušala kolegij iz interne medicine, koja je puna teških, kroničnih oboljenja. Zanimalo me postoji li put do konačnog izlječenja, jer prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zdravlje nije samo odsutnost bolesti, nego stanje potpunoga fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja”, kaže dr. Milić.

Homeopatija, tvrdi ona, ima upravo takav pristup zdravlju. Terapija se određuje na temelju intervjua s pacijentom, njegova ukupnoga stanja.

“U alopatskoj medicini, svi pacijenti koji imaju istu bolest, s istim ili sličnim simptomima, dobit će isti lijek. U homeopatskoj, pak, lijek se određuje individualno, prema stanju pacijentova organizma. Naš cilj je ojačati imunološki sustav organizma, da se on sam odupre bolesti”, kaže dr. Jelka Milić.

Homeopatski lijekovi su biljnoga, životinjskoga ili mineralnog porijekla, nisu toksični i nemaju nuspojave. Jedino što se može dogoditi, ako terapeut pogrešno postavi dijagnozu, jest da lijek ne djeluje.

Uz to, homeopati propisuju pacijentima i odgovarajući režim prehrane, koji najčešće isključuje meso i kavu. Homeopatski lijekovi teško djeluju kod osoba koje dugo uzimaju jake medikamente, primjerice, na osobe koje su dugo vremena podvrgnute antibiotskoj terapiji, homeopatski lijekovi djeluju znatno sporije.

Homeopatija priznaje da je nemoćna pred osobito teškim oboljenjima. AIDS ili karcinom u poodmaklom stadiju neće liječiti. Ili, primjerice, dijabetes, u trenutku kad pacijent već prima inzulin intravenski i kad mu je gušterača prestala funkcionirati. No, šećeraši, koji uzimaju tablete i kojima gušterača još barem malo funkcionira, mogu potražiti pomoć kod homeopata.

Najveći problem hrvatskih homeopata jest to što homeopatija nije zakonski regulirana, pa još uvijek postoji opasnost da se među homeopate proguraju osobe bez ikakvih stručnih znanja ili oni čije je znanje manjkavo. Posljedica, poput slovenskog iskustva gdje je nestručni homeopat svojim metodama liječenja uzrokovao smrt bubrežnoga bolesnika, u Hrvatskoj nije bilo, a opasnost da se potpuni laici otisnu u homeopatske vode trebala bi smanjiti i izrada registra hrvatskih homeopata koja je u toku.

U Hrvatskoj su dosad organizirana tri dvogodišnja tečaja za homeopate, predavači su stizali s britanskoga koledža za homeopate – u Velikoj Britaniji, naime, homeopatija ima punopravni status u društvu, baš kao i u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Austriji... Osim temelja homeopatije, pohađatelji tečajeva, koji nisu imali medicinsko predznanje, morali su učiti anatomiju i patologiju.

Iskusniji homeopati vele da je dvogodišnje školovanje tek uvertira za ozbiljno izučavanje homeopatije. Tko se zaustavi na prvom koraku, nije puno učinio.

Borbu za afirmaciju homeopatskih principa u Hrvatskoj vodi i Hrvatsko udruženje za klasičnu homeopatiju, na čelu s Jadrankom Zebec.

“Zakon je u pripremi, vjerujemo da će konačno omogućiti da homeopatija bude regulirana na kvalitetan način, kao u brojnim evropskim i svjetskim državama. Mi nastojimo propagirati homeopatiju nastupima na televiziji”, kaže Jadranka Zebec.

Homeopatija, inače, nije novost u Hrvatskoj. Premda se ozbiljnije pojavljuje u devedesetim godinama, prva homeopatska ordinacija u Hrvatskoj otvorena je još 1943. godine, a vodila ju je dr. Klara Župić. U tim prostorima i danas djeluje homeopatska ordinacija koju vodi dr. Ratimir Šimetin, liječnik opće prakse i homeopat. Njegov brat, Ivan, predsjednik je Hrvatske udruge homeopata.

“U njoj se primjenjuje homeopatija, ali ni klasična medicina nije posve isključena”, tvrdi Šimetin. Njegova udruga trenutačno broji tridesetak ljudi, a formirana je 1997. godine, od prve generacije školovanih homeopata u Hrvatskoj. I oni su predani popularizaciji homeopatije, borbi za njezinu legalizaciju, a svoje ciljeve ostvaruju organizacijom seminara, kreiranjem web-stranica, prevođenjem stručne literature.

Iskustva pacijenata, dakle ljudi koji su bili podvrgnuti homeopatiji, u Hrvatskoj su jako dobra. Barem, ako je suditi po onome što su nam rekle naše sugovornice iz Zagreba i Splita koje su se podvrgnule homeopatskoj terapiji.

Glumica Mirjana Rogina veli da je do homeopata stigla na prijateljičinu preporuku. Imala je problema sa sinusima i s koljenom. Veli da je nakon tretmana s “apisom”, homeopatskim lijekom, njezino stanje bitno poboljšano.

I Štefica Beg iz Zagreba ima samo riječi hvale za homeopatiju. Ona je, prisjeća se, imala nesretan slučaj u obitelji, nakon kojega su uslijedile razne psihičke tegobe koje su uzrokovale niz drugih oboljenja. Imala je problema s kašljem, pojavila joj se i psorijaza.

“Već nakon mjesec dana homeopatske terapije, primijetila sam povoljne učinke. Psorijaza se počela povlačiti, kašalj je nestao. Nakon pet mjeseci liječenja, stanje mi je bilo neopisivo bolje. I danas bih se u slučaju bilo kakve boljke odlučila za homeopate”, tvrdi Štefica Beg.

Zagrepčanka Sonja Isković upoznala se s homeopatijom kad je imala istegnuti ligament. Kaže da joj se već nakon tri dana od početka homeopatske terapije ligament počeo vraćati na mjesto. No, pravi homeopatski test prošla je nedavno u rodilištu.

“Uoči poroda imala sam problema s otvaranjem. Primjena homeopatske terapije riješila je taj problem, čak su se u rodilištu začudili kako uspješno”, kaže Sonja Isković.

Slučaj Splićanke Martine Aljinović još je dramatičniji. Ona je, naime, na prvoj godini fakulteta imala jake grčeve u trbuhu. Dijagnosticiran joj je iritabilni colon, odnosno nervoza crijeva. Nakon toga, počela je rapidno gubiti kilažu, dijagnosticirana joj je i anoreksija, slali su je psihijatrima, koji su utvrdili da je psihički zdrava. Na koncu, na preporuku majčina prijatelja, obratila se homeopatu.

“Ispočetka mi se to činilo teško, jer je zahtijevalo odricanje od kave i nekih namirnica. Ali, kako se u homeopatiji razvija poseban odnos između pacijenta i liječnika, tako sam, uz pomoć doktorice Milić, uspjela i to prebroditi. Liječenje je trajalo oko dvije godine i danas mogu reći da sam izliječena”, veli Martina.

Sandra Bego, također iz Splita, veli da joj je homeopatija pomogla da se riješi alergija i gastritisa. Prije joj je, kaže, izlazak iz kuće bio nezamisliv bez gomile lijekova koju za sobom vuče svatko tko se muči s gastritisom.

“Dva mjeseca od početka primjene homeopatskoga lijeka, ja sam se osjećala izliječenom. Ne samo da više nemam problema s gastritisom, nego me ni alergije ne muče”, tvrdi Sandra Bego.

Njezina sugrađanka Suzana Mandić homeopatijom pokušava pobijediti mysteniu gravis.

“To je bolest koja zna rezultirati paralizom poprečno-prugastih mišića, zaustavljanjem gutanja, disanja... Dobila sam visoku dozu homeopatskog lijeka koji mi je izazvao snažnu reakciju. No, nakon toga, krenulo je nabolje. Prestala sam uzimati lijekove alopatske medicine, nisam smjela dolaziti u doticaj s kavom, kamforom, kamilicom, mesom. Danas mi je puno bolje”, ističe Suzana.

Homeopatija je, dakle, sada u prijelaznoj fazi u Hrvatskoj: izašla je iz “ilegale”, za nju zna sve veći broj ljudi, ali još uvijek nije regulirana na odgovarajući način. Homeopati vele kako u Ministarstvu zdravstva postoji razumijevanje za homeopatiju, pa je očekivati da će ona uskoro biti i zakonski regulirana, kako bi njezin učinak i dalje bio samo i isključivo pozitivan.

Cijena homeopatskog tretmana u Splitu iznosi između 300 i 500 kuna. U cijenu je uključen i lijek koji se dobiva od liječnika ili se nabavlja preko homeopatskih udruga. Tek odnedavno u ljekarnama se mogu kupiti neki homeopatski lijekovi. Zbog toga što nisu toksični, homeopatski lijekovi mogu se kombinirati i međusobno i s konvencionalnim lijekovima. Inače, prvi pregled potraje i do dva sata i uglavnom protječe u razgovoru pacijenta i terapeuta. Cilj je da terapeut dobije potpunu sliku o pacijentovu zdravlju i tako odredi pravu terapiju.

Uz to, u homeopatskim ordinacijama mogu se dobiti i nutricionistički savjeti.

MEDICINA NOVOG DOBA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.