Mirko KOVAČ
KOVAČNICA
O NACIJI, RODE, DA TI POJEM
25. travnja, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tko god se pozabavio rodoljubnom lirikom, našao je mnogo umiljatih riječi za taj žanr, premda počesto i dvojbi kako se “emocionalna iskrenost” rodoljubivih poeta znala zloporabiti u manje plemenite i ideološke svrhe. Pa ipak mi se čini da su protiv te lirske grane najviše radili sami pjesnici, pjevajući o domovini i onda kad to više nije bilo potrebno i kad je to postalo ulizivanje vladarima i ideologijama, podgrijavanje mitova, ili neko posve zadrto “bogoslužje narodu”. Pjesniku će laskati ako ga oslovite slugom svojega naroda, jer to je časno sluganstvo, dok bi se u svakoj drugoj prilici osjetio poniženim i uvrijedio na takvu počast. Služenje domovini jest pjesma onomu tko ti je podario nasljeđe, lijepe krajolike, klimu, kulturu, veličine iz prošlosti i učinio te sretnikom, a ne protuhom bez korijena. Kako je to uzvišeno služiti domovini i za nju “slavno mrijeti”, a još kad si obdaren i kad te muze vole, zapjevati joj i veličati je, klanjati se njezinoj povijesti i danomice se pozivati na znamenite pretke, na blistavu prošlost u koju se vazda s lakoćom utapaju sadašnje nevolje. Kada bi, primjerice, netko počeo javno hvaliti samoga sebe, svoj dar i svoju genijalnost, pa nastavio s veličanjem svojih bližnjih i svoje familije, bilo bi to u najmanju ruku neukusno, čak bi takav razmetljivac bio izrugan, ali ako bi te iste riječi rabio za pohvalu svoga roda i svoje domovine, bio bi nagrađen pljeskom, izazvao bi emocije, čak i suze.

KOVAČNICA: O NACIJI, RODE, DA TI POJEM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.