VOX POPULI (2)

29. svibnja, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

VJERAN ZUPPA
dekan Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu

Feral je bio i jest kičma jednog javnog morala o kojemu se u Hrvatskoj puno govori, a rijetko tko ga je u medijima proteklih deset godina imao. Zato se s Feralom rijetko dijalogiziralo ili čak polemiziralo. Najčešće mu je politika nastojala slomiti kičmu.

NIKOLA VISKOVIĆ
sveučilišni profesor

Historija hrvatske publicistike pokazat će da je Feral Tribune u proteklom desetljeću imao uistinu višestruko značenje. Prvo, on je po snazi svojih poruka i po svojim stvarnim društvenim učincima prvorazredni politički činilac u Hrvatskoj pa i šire u južnoslavenskim okvirima – čak jače od jedne političke stranke. Drugo, Feral je istodobno bio i ostao, nastavljajući jednu mediteransku liniju huncutarije i otpora, jedino satiričko glasilo u ovim našim prostorima. U tome su Greatest Shits sjajan hrvatski prilog svjetskom glupariju. Treće, posljednjih godina Feral donosi i sve više vrijednih priloga iz područja kulture, pokazujući kako se duhovna praznina nacionalizama tuče ne samo neposrednim pobijanjem, nego nadasve drukčijim načinima mišljenja i temama. Najzad, ta Feralova politička i kulturna uloga, posebno je dragocjena za Split i Dalmaciju, gdje ona stvara jednu zrelu protutežu svjetski suvremene refleksije u odnosu na većinu ovdašnjih kulturnih ustanova (muzeja, izdavaštva, kazališta itd.) koje su izrazito okrenute domaćoj društvenoj prošlosti.

ZORA DIRNBACH
književnica

U vremenu i mraku kad se činilo da je na svim stranama zavladalo ludilo, dobro je bilo znati da svi ne misle jednako i da još ima nade da razum prevlada. Tada je Feral bio ruka koja je podržavala da ne kloneš i da ne odustaneš, jer je osvjetljavao put kojim valja ići ako želiš ostati čovjek. Danas se treba nadati vremenu kad takav Feral više neće biti potreban. Za sada se takvo vrijeme čini još jako dalekim.

VERAN MATIĆ
glavni i odgovorni urednik B-92

Ono sto se dešavalo pre deset godina danas mi izgleda kao čista praistorija. Takav odnos imam i prema B-92. U smehu, radosti, ali i blagorodnom ismejavanju, uvek sam video bratstvo između Ferala i B-92. I Feral i B-92 su nastali kao prirodna reakcija na glupost, mržnju i najrazličitije frustracije. To što je Feral radio u Hrvatskoj, a mi u Srbiji, imalo je još jednu zajedničku crtu osim otpora - u pitanju je bilo golo preživljavanje. Kad normalni, pristojni ljudi žive u mračnim vremenima, veoma je važno da osete da nisu potpuno usamljeni i izolovani. Feral je upravo na tome radio. Smeh koji je proizvodio Feral odjekivao je mržnjom i nasiljem opustelim ulicama po celoj bivšoj Jugoslaviji. Prekogranični promet smeha nije bio ničim uslovljavan. Odvijao se uprkos naporima da se on na svaki način spreči. Glas o onome šta radi Feral čuo se daleko, mnogo dalje od onoga što su mogli da ponude divlji kolporteri na ulicama. Danas više nismo tako usamljeni. Mogli bismo osećati i izvestan trijumfalizam što smo ipak sve preživeli da nije trauma s kojima se i dalje susrećemo. Nasilna smrt je ovde još uvek redovna pojava. Mržnja još uvek nagriza. Moraćemo još mnogo da se smejemo da bismo ih, sve zajedno, jednom proterali.

PERO KVRGIĆ
glumac

Feral je bio jedini pravi politički opozicioni tjednik koji je bez dlake na jeziku razotkrivao društvenu patologiju. Nije štedio nikoga, ni lijevo ni desno, ni bivšu ni sadašnju vlast, uz dozu, rekao bih, satiričnosti i humora. Osim toga u Feralu se moglo pročitati ono što su ostali mediji prikrivali, o čemu su šutjeli. U Feralu sam prvi put bio informiran o zločinima, kriminalu, bespravlju u vlastitoj državi... Svojim je humorom bio toliko superioran iznad ostalih medija, što često nije bilo ni teško, jer je ponekad bilo dovoljno samo citirati pojedince u rubrici Greatest Shits. Osim toga, mislim da je razotkrio lice i naličje nacionalizma uspješnije i istinitije od bilo kojeg drugog medija.

TOMISLAV JAKIĆ
savjetnik u Uredu predsjednika RH

U deset godina svojega postojanja, koje uključuje i život i borbu za preživljavanje, Feral Tribune je bio upravo ono što mu i ime kaže - bio je svjetiljka, odnosno, točnije rečeno, svjetlo, i to svjetlo u tami koju je trebalo razbiti da bismo vidjeli gdje i kako živimo. Kritičan, ali u prvom redu i iznad svega hrabar i dosljedan, Feral je mnogima “stao na žulj”, ali je - takav kakav jest i kakav će, uvjeren sam, ostati - dao nemjerljiv doprinos u naporima za uspostavljanje medijskih sloboda i borbi protiv zloupotrebe medija kao produžene ruke politike. Jačanje demokracije ne umanjuje potrebu da imamo Feral. Upravo suprotno. Stoga se radujem što ću i u godinama što dolaze čitati Feral Tribune.

MIRKO GALIĆ
glavni ravnatelj HRT-a

U vrijeme napada hrvatskih vlasti na uredništvo Ferala, jedan od visokih europskih činovnika u Strasbourgu zamolio me da mu objasnim značenje riječi feral. Zbunjivala ga je, očito, sličnost s izvornikom (Herald Tribune), a kada je čuo da je feral ime za vrstu svjetiljke, bio je još zbunjeniji, pa je htio znati sve - o kakvoj je svjetiljci riječ, kad se upotrebljava, za što se koristi... Na kraju je zahvaljivao kao da sam ga doveo u Ameriku: u imenu je, čini se, našao ključ za razumijevanje prirode jednog lista, a možda i sukoba koji su ga pratili. Ime je znak, i na primjeru Ferala: s talentom koji ne osporavaju ni protivnici, ni neprijatelji, sa strašću koja može izvirati samo iz temeljnog uvjerenja - satirični je tjednik sa svojom “svjetiljkom” istraživao manje poznate i nepoznate, a osobito skrivene prostore vlasti i moći u državi i u društvu. Na tome je gradio imidž lista visoke pismenosti, duha i oštrine. Nije imao “razumijevanja” za “svoju” državu, ni za njezine arhitekte i borce (osobito prvoborce). Kao što je Krleža svojedobno napisao za glupost da je “glupost i u socijalizmu”, i Feralu su zločini svagdje zločini, kriminal uvijek kriminal, a cenzura nigdje nije sloboda... Sa svim dobrim što je htio i svim lošim što ga je pratilo, Feral je obilježio hrvatsko novinarstvo u prvom desetljeću države Hrvatske kao najoštriji kritičar hrvatske politike.

NINOSLAV PAVIĆ
suvlasnik Europapress Holdinga:

"Postoje dva lica Ferala. Jedno je ono prema kojem imam bezgranično poštovanje, a odnosi se na stotine članaka koji su razotkrivali zločine, lopovluk, zloupotrebe vlasti, povijesne falsifikate, povampireni nacionalizam... To je ono što je, s pravom, proslavilo Feral i to je ono pred čime - kao izdavač koji zna kako je teško iskopati podatke, dokumente, svjedoke, priču i kako je teško nositi teret pritisaka i prijetnji, a još k tome osigurati da novine posluju i novinari primaju plaću - imam veliki respekt. Feralove zasluge u razvijanju demokratskih medija i njegovo grčevito ustrajanje na svome stilu i odbijanje da radi kompromise, apsolutno je vrijedno svakog priznanja i poštovanja.
Drugo lice Ferala procjenjujem sasvim osobno. Možda je manje važno, ali često mi nije simpatično. Često sam bio žrtva predrasuda Feralovih novinara. Znali su me odrati ni krivog ni dužnog, znali su neku moju izjavu prekrojiti tako da je nisam ni prepoznao. Ukratko, koji puta su zločesti. To mi je teško padalo, upravo zato što mi nije bilo svejedno. Kad su to radili oni za koje sam znao da su kriminalci, nisam se uzrujavao. Ali Feral! Uvijek mi je jako važno kako oni na neku stvar gledaju. To me je, možda, spriječilo da napravim i neke veće gluposti od onih koje sam napravio, bojeći se da će me baš oni dohvatiti i raščetvoriti."

JEVREM BRKOVIĆ
predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti

Feral je od samog početka u svim situacijama bio okrenut Europi, bio je angažiran da se pravo lice tek stvorene hrvatske države ne natruni nacionalističkim i necivilizacijskim jednoumljem. Feral je znao da na pravi način časnog novinarstva kontrolira nacionalnu euforičnost, da suspreže njene balkanske instinkte mogućeg revanšizma, svojstvenog svima na ovim prošlošću opterećenim zemljovidima... Hrvatska je moja druga domovina, bila i ostala, a Feral je za mene bio i ostao tjednik koji sam znatiželjno iščekivao i veoma pozorno uočavao sve njegove evropske impulse, katkad skupo plaćene neovisnosti i ustrajavanja na principima evropskog demokratskog novinarstva. Kao osmogodišnji emigrant, pisac prognanik, u slobodnoj sam Hrvatskoj Feral doživljavao kao tjednik gdje se mogla reći istina i o teškom stanju crnogorskog društvenog i nacionalnog bića, koje je bilo drastično podčinjeno Miloševićevoj velikosrpskoj ratnoj doktrini posrbljivanja svega crnogorskog!
Redakciji Ferala želim da i dalje slijedi samu sebe iz ovih deset prošlih godina, a gospođi Heni Erceg dugujem čestitarsku ružu i poljubac!

IVO GOLDSTEIN
povjesničar

Notorna je činjenica da je u devedesetima Feral bio jedan od rijetkih pisanih medija koji je dosljedno branio liberalnodemokratske i antifašističke vrijednosti, da je bio najbritkiji kritičar HDZ-ova režima. No on je bio više od toga – nemilosrdno je šibao glupost. Na taj je način Feral ušao u povijest, ako ništa drugo – u knjigu “Hrvatska povijest” koju sam nedavno objavio. U njoj sam prenio sada već antologijsku fotomontažu golih Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Postoji li slika koja plastičnije govori o zločinačkoj dvoličnosti devedesetih? Neki put uživam u Feralovim tekstovima, u posljednje vrijeme se s nekima uopće ne slažem. No, kakav bi to Feral bio kad bismo se sa svime što u njemu piše složili?
Nema mi druge nego završiti s onom tradicionalnom: i poslije Ferala Feral!

ZOJA ODAK
glumica


Deset godina Ferala označava razdoblje vertikale evropske misli u najboljoj tradiciji beskompromisnog novinarstva. Feralov poseban stil, odvažnost i duhovitost nadilaze standardne okvire novinarskog pisanja. Njegov stav je zapravo bio krik za društvom koje bi sličilo na civilizaciju, pri čemu je redovito izazivao bijes i nekršćansku mržnju svih službenih struktura i institucija, kao i običnih, izmanipuliranih ljudi. Uz rijetke druge novinare, feralovci su pridonijeli napretku ove mršave demokracije. Da nisu “etablirani”, čak ni po ukusu svoje branše, govori činjenica da osim svjetskih priznanja za svoj rad još uvijek nitko od njih za svoj rad nije dobio ni primio nagradu struke u Hrvatskoj. A pisali su humanije i pravednije od svih političara i crkvenih prelata... Možda bi ovim povodom valjalo promisliti o nekom pomaku u konceptu “mirnodopskog” Ferala i proširiti tematski krug, pogotovo u odnosu na konkurenciju zabavljenu “estradom”.

IVAN SUPEK
akademik

Ponajprije, Feral je označio novi pristup našoj stvarnosti, s puno više otvorenosti i hrabrosti. U njemu su objavljeni vrlo dobri članci. Pogotovo u vrijeme kada je nacionalizam bio u naletu, Feral je zastupao vrlo dosljedno demokratske i humanističke vrednote. Čestitam uredništvu na dosadašnjem radu i želim vam da tako nastavite i dalje!

IVICA PANČIĆ
ministar hrvatskih branitelja

Riječ je o novinama koje su uvijek bile nezavisne, novinama koje su obilježile jedno razdoblje, ono vladavine HDZ-a, a svojim su pristupom ostale jednako kritične i nezavisne i nakon promjene vlasti. Uz sve ostalo, razdoblje HDZ-ove vlasti pamtim upravo po napisima iz Ferala, koji sam oduvijek čitao od početka do kraja, od uvodnih stranica, preko “Tromblona”, do “Kultivatora”. U to vrijeme, Feral mi je bio jedan od najdražih listova. No, da se ne bismo samo osvrtali na prošlost, dodao bih kako se unatoč brojnijim obvezama i sada trudim redovito pročitati Feral, a posebno bih pohvalio drugi dio novine, koji uvijek ima zanimljive razgovore, reportaže i književne kritike. Čestitam Feralu, želeći mu da ostane kakav je bio do sada, otvoren i nezavisan. Siguran sam da hoće.

IGOR MANDIĆ
novinar i publicist

Da “desetogodišnjica” Ferala, 1993.-2003.? Barem mi je tako obrazložen povod kojim se i od moje malenkosti očekuje “par riči”. Da “samo” desetogodišnjica? Pa o kome sam ili o čemu sam ja to pisao još 1992. godine, kad je istoimena tiskovina dobila “Tenžerinu nagradu” tjednika Danas?
Ali, kako nisam redakcijski kroničar, netko će drugi valjda bolje objasniti sve mijene i inačice ove jedinstvene ideje, koja je za svih tih godina uspjela opstati, izrastajući iz jednog “običnog” novinskog priloga - kroz “turbo” i “alko” faze, zaobilazeći, valjda(?), LSD i ecstasy-faze - do današnjeg respektabilnog tjednika tiskanoga na finome papiru. Iznikavši na podlozi “mandrilizma” i “grezog” humora, Feral se nadarenošću svojih pokretača i utemeljiteljske gomilice s godinama izvukao iz provincijalizma, postavši ironijska tribina bez uzora i premca ne samo u uže domovinskim (hrvatskim) nego i širim južnoslavenskim razmjerima, a prepoznatljiva kao “izneređeno u Hrvatskoj” i u evropskim, međunarodnim okvirima! Od lokalnog vica za “podrigivanje” do suptilne ironije, od podrugivanja do svestrane društvene kritičnosti, od humora do satire, Feral je u ovih dvadeset (ili deset?) godina postao “institucija”. Nažalost, jer njegova “nedodirljivost” ponekad već ide na živce i nauštrb izvorne zaigranosti.

ČEDO PRICA
književnik

Već od samog početka svog izlaženja, i ne samo pred hrvatsku čitalačku javnost, Feral se javlja kao spasonosni tračak nade u metafori “o mraku i tunelu”, a protiv nove ideološke oligarhije inspirirane vlastitom “voljom za moć”, ispraznošću i pohlepnošću svoje oneprirođene prirode.
Feral Tribune je izdvojeni kritički i polemički prostor među ne tako malobrojnim tjednicima i tabloidima. Jedini u nepopustljivoj kritičkoj dosljednosti naspram sirove i surove stvarnosti koju je već odavno prožimala moralna kriza i duhovno uniženje; kao novokomponirani kič i kao moralna i mentalna izobličenost. U vrijeme sveopćeg tabloidnog političkog anketizma to sam i sebi postavio jedno anketno pitanje: kad bi danas među nama, uzmimo, živjeli, radili i mislili jedan Ivan Mažuranić ili Josip Strossmayer ili Frano Supilo (dakle doba evropskih ličnosti i evropske Hrvatske), u kojem bi listu surađivali i pisali o svjetovnoj i duhovnoj krizi hrvatske stvarnosti? Odgovor je bio: prije svega u Feral Tribuneu.

VESNA KESIĆ
novinarka i aktivistica ženskog pokreta

Feral je, na svoj specifičan način, bio i ostao vertikala i mjera hrvatske javnosti, u novinarstvu, kao i u demonstraciji profesionalnog i moralnog integriteta. To je značilo da je Feral otvarao teme koje se drugi nisu usudili dirati, ili ih nisu “vidjeli”, ili su o njima lagali. To je značilo da je Feral dugo vremena, naročito tokom većeg dijela devedesetih, bio jedno od rijetkih mjesta gdje su informaciju i satisfakciju mogli naći građani i građanke ove zemlje koji bi inače bili potpuno isključeni, kako iz sustava informiranja, tako i iz društva i sustava pravednosti. To znači da Feral čuva memoriju na pokušaje otpora i ratovima i nacionalizmima i kriminalu i mitomaniji i profesionalnoj korupciji u ovoj regiji, pa da smo s Feralom “bili u Evropi” i prije Ministarstva za evropske integracije - ako pod time podrazumijevamo poštivanje standarda traganja za istinitim informacijama, stvaranje demokratske političke kulture, otvorenost za drugačija mišljenja i demonstriranje građanske hrabrosti i savjesti... U Feralu se i danas mogu pronaći kreativniji tekstovi i bolje informacije o svjetskim i političkim kulturnim zbivanjima i o alternativnim političkim trendovima - koji su na putu da postanu mainstream - nego u većini drugih medija. No, to još ne znači da nemam i prigovore na neke trendove u Feralu (ograničen broj “važnih pojedinaca”, uglavnom muškoga roda, koji se plasiraju kao opinion-makeri, svojevrsno podilaženje senzacionalizmu u obradi i opremi tekstova, smanjen prostor za sve što nije bum-tras, itd., sužen i marginaliziran prostor za kulturološko novinarstvo, itd.).
No, kako je riječ o obljetnici, rečeno jezikom mlađih generacija: Feral ostaje “zakon”.

NENAD POPOVIĆ
publicist i izdavač

Devedesetih, Feral je uz Radio 101 za mene bio najvažnija politička, javna i estetska činjenica. Kupovao sam ga i čitao da se barem jednom na tjedan uvjerim da (još) nisam poludio. Jer tada praktički nije bilo nijedne institucije, stranke, medija, ličnosti, grupe koja nije sudjelovala u hrvatskoj kolektivnoj mahnitosti ili koja je nije podržavala: svi su preko noći počeli govoriti glede, čimbenik i tijekovi, komunisti su se krstili i pjevali po crkvama, iz jezika je nestao genitiv, šef države nosio je ogromnu plavičastu vlasulju na velne i tvrdio da je Dinamo srpska izmišljotina, a ona njegova koza bila je princeza... Jednom tjedno, pak, zahvaljujući Feralu, na sat-dva čovjek je na tom brodu luđaka mogao uhvatiti malo tla pod nogama. To je tada bilo jako puno, budući da je otvoreno i kritički protiv Tuđmana u Hrvatskoj pisalo tek petnaest-dvadeset ljudi. Svi ostali, svi ostali, imali su dobre razloge da šute, misle si svoje, budu razboriti ili u inozemstvu. Od toga mi se posebno bljuvalo.
Živio Feral Tribune! Živio Radio 101! Živjela Hrvatska!

ŠIME LUČIN
ministar unutarnjih poslova

Prije svega, želio bih čestitati feralovkama i feralovcima prvo desetljeće. Za mene je Feral, u tih deset godina, značio širenje prostora slobode, odnosno javne riječi, demokracije, posebno kada je riječ o njegovanju političke satire. Nadam se da će i iduća desetoljetka biti kreativna i uspješna kao i ova koju Feral ostavlja iza sebe.

STIPE ŠUVAR
predsjednik SRP-a

Feral je izvorno talijanska riječ, a na hrvatskom je to lampaš, svjetiljka koja rastjeruje pomrčinu, osvjetljava put kroz maglu. Većina Hrvatica i Hrvata povjerovali su, pred trinaest godina, da su iz mraka izašli na svjetlo, i kao da još u to vjeruju. A oko njih uistinu i dandanas vlada ako ne mrak, a ono poprilična magla... Tribune je engleska riječ za govornicu, uzvišicu, panoramu. Prema tome, Feral Tribune je Lampaš Govornica, koja u Hrvatskoj, a i oko nje, rastjeruje maglu, a i razne mrakobjesove.
U proteklih deset godina i ja sam svakog tjedna s nestrpljenjem iščekivao da taj lampaš nanovo zasvijetli.

SLOBODAN BEROŠ
gradonačelnik Splita

Mislim da je to izvrsna novina, jer svih deset godina ima izvrsne novinare. Kao građanin, dajem punu potporu Feralu, redovito ga kupujem jer je od 1993. do 1997. jedini nudio neke informacije od kojih su drugi bježali, Feral je hrabro izvještavao o tome što se događa. Kada mi je jedan poznanik 1995. godine rekao “zašto čitaš to smeće?”, odgovorio sam mu: “Ovo smeće su jedine novine u kojima se nešto može pročitati, u kojima piše istina!” Najvažnije mi je to što sam uvjeren da je ono što piše u Feralu istina. Vi ste mi zaista prva tjedna novina, ja sam vaš fan! Iako je Feral ostao bez jednog izvorišta otkako je preminuo Tuđman, drago mi je što je i u ovom sustavu Feral ostao kritičan, što ukazuje na negativnosti i pravi satiru, koju ne doživljavam kao zloću, nego kao karikiranje loših stvari.


MISHA GLENNY
novinar i publicist

Bilo je tako teško naći nekakav dašak kad se 1991. nadvila tamna sjena, stvorivši čvrst, neprobojan veo između sunca i zemlje. Ali, unatoč tome, taj je dašak strujao sa stranica Ferala – doista, mudrost i duhovitost tih novina, njihova inteligentnost i neuobičajena sklonost k istinoljubivosti, bila je tako blještava da ne samo što je iritirala Tuđmana i njegovu svitu već ih je i slomila. No, ta čista i blještava zraka, poput Ferala, bila je najnepoželjniji gost u vampirskom društvu koje je u to vrijeme sisalo bogatstvo Hrvatske i njenih građana. Ti vampiri, dakako, nisu štedjeli truda da ugase to svjetlo. Ali, baš kao što su i oni otkrili, istinu možete gaziti, možete zlostavljati njene pronositelje, možete fabricirati sudske procese protiv nje i možete protiv nje mobilizirati svjetinu – ali je ne možete ugasiti. Zbog toga, zbog svega onoga što izražava zaštitni znak Ferala, njegovih hrabrih novinara i djelatnika – Hrvatska, lebdeći sada nad članstvom u Europskoj Uniji, mora biti duboko zahvalna. Sretan rođendan Feralu!

ČEDO PRODANOVIĆ
odvjetnik

Feral je prije svega značio dašak slobode u trenutku kada je Tuđmanova despocija zavladala ne samo državom nego i glavama ljudi. U času kada su mnogi izgubili pamet, Feral je služio za kontrolu vlastitog razuma i razmišljanja: osobno sam se često nalazio u situaciji da se zapitam nisam li, možda, ipak ja u krivu kada većina razmišlja drugačije nego ja. Na Feralu sam tada provjeravao vlastite stavove. To što je Feral uvijek, pa i danas, svrstavan u neku gerilu, nije problem Ferala, nego ovoga društva.
U ovih deset godina Feral je - uz HHO, HPC i IDS kao zaštitne znake suprotstavljanja autokraciji - sačuvao obraz ovoga društva, pokazavši ne samo veliku dozu profesionalne nego i građanske hrabrosti, jer u tim godinama nije bilo jednostavno postavljati se na taj način. Drago mi je da sam, uz pokojnog kolegu Mirka Franceschija, bio odvjetnik Ferala.

DRAŽEN LALIĆ
sociolog

Značenje Ferala je dvostruko: s jedne strane, do trećesiječanjskih izbora, do mirne smjene vlasti koja je zaista donijela uspostavu forme demokratskog života u Hrvatskoj, Feral je bio jedan od rijetkih svjetionika slobode, medijski proizvod koji je bio više od medija. Hrabrost i otvorenost novinara Ferala davala je snagu pojedincima i organizacijama koji, teškom vremenu usprkos, nisu odustali od borbe za ljudska prava, pravnu državu i demokraciju.
Nakon izbora 3. siječnja i svojevrsnog oslobađanja medijskog života u Hrvatskoj, Feral je naizgled izgubio na važnosti, zato što su i druge novine u većoj mjeri nego do tada pisale bez zadrške o ključnim političkim i društvenim problemima. U tom razdoblju, koje još uvijek traje, Feral prvenstveno funkcionira kao hrvatska inačica francuskog Okovanog patka, odnosno kao list koji piše i pljuje istinu u oči svim onima koji se istine zbog ovih ili onih razloga plaše, obnašali vlast ili je ne obnašali, bili na lijevoj ili na desnoj strani političkoga spektra.

BRANKO ČEGEC
književnik i izdavač

Feral sam godinama doživljavao kao jednu od rijetkih oaza, često i jedinu oazu mišljenja razlike tijekom devedesetih godina. Konceptualno, Feral se kao kritičko mjesto hranio ružnoćom vlasti, ali i društva u cjelini, pokušavajući upozoravati, pokretati, radikalizirati ili samo vrištati, ako se nije bilo moguće rugati i podsmjehivati. Volio sam Feral u njegovoj crno-bijeloj fazi, koju držim najvitalnijim mjestom hrvatskoga medijskog prostora devedesetih.

DRAGO PILSEL
novinar

Polako pripremam svoju doktorsku disertaciju s područja političke teologije. Zašto to govorim? Jer mi je taj posao nezamisliv bez izuzetne arhive kakva je moj komplet svih brojeva Ferala, koji smatram jednim od svojih najvrednijih dobara. Feralu dugujem i dobar smijeh. Feral je i moja mala škola kreativnosti, građanske odvažnosti i slobode. Našao sam se i u poziciji da ga branim od onih koji ga smatraju sektaškim i tendencioznim. Zašto? Zato što, kao i ja, urednici i novinari Ferala ne smatraju da je njihova obaveza mariti za poznatu hrvatsku licemjernu umjerenost. Konačno, meni je, zato što sam u nekoj mjeri i lutalac - sv. Franjo Asiški je želio da braća provedu život putujući - Feral i stanovita vrsta doma. Taj dom sam uvijek spreman braniti.

VOX POPULI (2)
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.