VOX POPULI (4)

29. svibnja, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

FADIL HADŽIĆ
redatelj i književnik

Juha koja se zove “hrvatski mediji” bila bi manje jestiva da nema začina koji se zove – Feral. On zna zapapriti taman toliko koliko drugi znaju razvodniti.
Jedno, prije pet-šest godina, uzimao sam Feral na kiosku, a jedan natmureni gospodin me upitao: “Što će vam to?”. Mogu si misliti što su u to vrijeme poručivali feralovcima preko telefona... Prije pola stoljeća uređivao sam najtiražniji hrvatski tjednik (VUS) i imam neka iskustva. Znam da nije konjukturno prolaziti glavom kroz zid, ali čitatelje ne zanimaju ni novinarska pera koja ulaze samo kroz širom otvorena vrata. U Feralu, u deset godina, nisam primijetio priloge u kojima se slastičarski reklamira vladajuće pojedince. Proporcionalno tome, Feral dobiva najmanje plaćenih reklama, od kojih inače listovi žive i tako svakodnevno plaća ceh svoje tvrdoglave otvorenosti.
Vaša godina staža vrijedi pet, ali sumnjam da će vam to priznati za mirovinu. Dakle, čestitam vam pedesetu obljetnicu i ne znam što da vam zaželim, jer vam je suđeno da gerilski nastavite – per aspera ad astra.

ZDRAVKO GREBO
sveučilišni profesor

I prije i poslije, ma šta to značilo, Feral je za mene lično značio posljednju nadu da su poštenje i pamet na ovome prokletom prostoru, gdje nam je bilo suđeno da se rodimo, ipak mogući. Koliko sam mogao čitati i skoro se obrazovati kroz Feral, koncepcija i stil kojim su te novine pravljene, jednostavno su mi davali snagu i u onim najtežim trenucima opsade Sarajeva, a nakon toga nadu. Na kraju, sad kao pomalo rezignirani i frustrirani, sredovječni univerzitetski profesor, zaista bez lažne retorike, kada sam na mnogo načina pogubio svoje ideale i nade, često pomislim da bi sasvim sigurno bilo bolje da smo u BiH ili Sarajevu, Mostaru ili Banjaluci imali Feral. Jednostavno, ta vrsta profesionalne vještine i moralne vertikale jest nešto čemu nisam bio svjedok nigdje drugdje na prostorima bivše nam zemlje.

NADEŽDA ČAČINOVIĆ
sveučilišna profesorica

Nema načina da se procijeni utjecaj Ferala u posljednjih deset godina. Nositi u rukama Feral, čitati ga i spominjati, bio je znak međusobnog prepoznavanja nas, marginaliziranih i potisnutih u oporbi. U tom smislu, teško je danas, nakon deset godina, održavati ovu istu vrstu naklonosti. Ne zato što su vremena puno bolja, već zato što svi mi ipak imamo potrebu da prijeđemo na normalan život. Ali, dok ima Ferala, ima nas tko podsjećati na to što još nije u redu.

MLADEN ŠKREBLIN
arhitekt

Kad su me telefonom zamolili da napišem deset, petnaest redaka o tome što mi je Feral značio u posljednjih deset godina, odmah sam im odgovorio da mi ne treba toliko riječi, već samo jedna: SVE! Kao istinski ovisnik, samo sam Feral tražio biciklom po cijelom gradu, samo sam Feral često morao čitati naglas ukućanima, jer su mi ga odmah htjeli oteti. Samo je uz Feral moguće gotovo istovremeno gušiti se od smijeha ili tuge. Svaki novi broj uvijek iznova budi nadu da bi i u ovoj zemlji, jednog lijepog dana, smisao i ljubav možda ipak mogli nadjačati bezumlje. Srdačne čestitke urednicima, novinarima. Po vama se u Hrvatskoj ništa neće zvati, ali ako možete, izdržite bar još deset godina!

RASTKO MOČNIK
filozof

U posljednjih deset godina ja sam Feral Tribune koristio kao argument “da će ipak biti bolje”. S vremenom se taj argument malo potrošio. No, to samo uveličava Feralovu ustrajnost. Ako već povijesna situacija nije dostojna Ferala, onda je barem Feral dostojan naših nada.

ZVONIMIR BERKOVIĆ
filmski redatelj i publicist

Iako me je nedavno uvrstio u “Greatest Shits”, želim Feralu sve dobro i u sljedećih deset godina. Prednjačite u duhovitosti izraza, oštrini opservacija, stamenosti izraza i nepotkupljivosti intelektualne pozicije. Svaki put kad mi se učini da Feral pretjera u surovosti ocjena i sarkastičnosti reagiranja, sjetim se jedne rečenice Roberta Musila: “Ironija mora uključivati i patnju, inače postaje stvar sveznalica.” Mislim da su urednici Ferala temeljito iskusili tu vrstu patnje.

SAŠA ZALEPUGIN
bivši televizijski urednik

Feral pratim od njegova izlaska. Mislim da spada u vrlo rijetke tiskovine koje nisu ni “lake” note našeg žurnalizma, niti štivo za razbibrigu. Moram reći da skoro nakon svakog članka koji pročitam osjetim u sebi neku mučninu ili grč. Evo i zašto: ako je samo pedeset posto od onoga što pročitam istina, onda je to tragično! Bez obzira radi li se o grijesima proteklih ili sadašnjih struktura vlasti. Naravno, da istina nije uvijek bila draga onima koje pogađa, zato razumijem da Feral ima mnogo neprijatelja. No, ta činjenica sigurno ne umanjuje njegovu vrijednost i ulogu koju igra u životu ove zemlje.

ROBERT PERIŠIĆ
kritičar i književnik

Feral je očuvao humanistički diskurs našeg novinarstva, u vremenima kad je humanizam u nas bio prezren kao prevara. Feral je značio brigu za čovjeka u trenucima kad nas je ta briga iznenađivala, kad je bila teški socijalni eksces, pa evo: i to što sam tamo od 1994. do 2000. pisao književne kritike nekako nastojim uklopiti u priču, budući da tada književna kritika nikog živog nije zanimala, pa ni u jednom drugom tjedniku ta rubrika nije ni postojala. I tu je Feral očuvao standard normalne novinske kulture, a mene je doslovno spasio tko zna kakvih poslića u doba kad sam kao mladić bio sklon svakovrsnim stranputicama, pa sam se, tko zna, umjesto u književnog kritičara mogao profilirati i u dilera, ili neko drugo govno. Danas mi je, pak, kao uvaženom kritičaru obaveza spomenuti Feralov specifični stil, njegov ironijski model, koji ima veze s postmodernizmom i citatnosti iz osamdesetih, ali i s novim realizmom, jer se taj koncept danas prelio daleko izvan granica te novine, pa mi se dogodi da slušam ljude, da čitam domaće knjige, događa mi se da gledam predstave, da čitam neke druge novine, i vidim “to je Feral”, vidim elemente Ferala, ton, specifični humor, logiku poante, ponekad vidim dijelove ubačene u neki drugi stroj i to me čak ponekad nervira... Ali tako to ide: stvar je postala opće kulturno blago. Uostalom, sve to ide iz logike Ferala. To je logika davanja. Feral je, prije svega, bio milostiv.

PETAR STIPETIĆ
savjetnik u Uredu predsjednika RH

Feral je za mene uvijek predstavljao duh slobode. Bio je to list koji je iznosio svoja mišljenja i uvjerenja izvan bilo kakvih političkih utjecaja, potpuno slobodno i ne razmišljajući o posljedicama. Donosili ste, osim toga, i vrlo vrijedne informacije koje se drugdje nisu mogle pročitati. Bili ste pronositelji slobode i slobodnog načina razmišljanja. To je ono najvrjednije što ste poklonili ovoj zemlji. Ne sumnjam da ćete i dalje ostati na braniku slobode.

Fra BONO ZVONIMIR ŠAGI
teolog

Feral zaslužuje čestitke i priznanje zbog svoga humoristično-satiričnog pristupa, ali i zbog nešto malo ozbiljnije kritičnosti naše društveno-političke stvarnosti od čisto senzacionalističkog ili pak stranački svrstanog pristupa problemima. Od samog početka pratim ga i čitam. Dosta puta sam bio i ljut, jer je znalo biti i neukusnih izrugivanja ili omalovažavanja onoga što je, na primjer, većini kršćanskih vjernika sveto ili što vrijeđa neka duboka ljudska uvjerenja. Želim Feral Tribuneu još mnogo godina izlaženja, a svim njegovim suradnicima sposobnost da se na ležeran i humorističan način zalažu za istinu, pravednost, dijalog, dostojanstvo svake ljudske osobe i opće dobro.

SENAD PEĆANIN
urednik sarajevskog tjednika BH DANI

Feral Tribune je u posljednjoj deceniji bio najveća medijska prepreka lavini fašizma i kriminala koja se sručila na prostore bivše Jugoslavije. Nesalomljivost, hrabrost, nepotkupljivost i konzistentnost feralovaca već deset godina daje utjehu i nadu njihovim čitaocima. Istovremeno, njihov rad predstavlja izvor inspiracije kako njihovim kolegama tako i svima ostalima koji se bore protiv fašizma i kriminala u vlastitim sredinama i koji su svjesno prihvatili da na svojim plećima nose stigmu “nacionalnih izdajnika”. Zbog toga značenje Ferala znatno prelazi granice Hrvatske.
Zavidim feralovcima na mjestu koje su osigurali sebi u tragičnoj historiji posljednje decenije, od srca im čestitam i i želim puno snage neophodne u očuvanju ovakvog, našeg Ferala.

ARSEN DEDIĆ
glazbenik i pjesnik

Nemam nikakvog razloga da se udvaram Feralu, prema tome smijem slobodno govoriti. Svako novinstvo treba imati takvu reviju jer je i to kakav-takav znak medijske slobode. Mora postojati, što bi rekao Tin Ujević, “mala oaza slobode govorenja” ili mali znak oporbe koji se treba održati, a on vrijedi jedino ako se sam održava, a ne da ga drugi održavaju. Feral ima svoju satiričku notu, pa zna biti i pretjeran i drzak, ali to ide uz to. Neki ga u strahu drže tiskarskom auto-bombom, a Feral obiluje većim brojem novinara visoko razvijenog rukopisa i takvih gostujućih pisaca. Ta, zar nemamo dovoljno “tiskotina” koje se ulaguju narodu, i to najčešće onom najgorem u njemu? Zar nemamo dovoljno ženskih “revija na vodi”, gdje svaka osjetljiva duša može naći zaštitu i utjehu? No, uvijek mora postojati i makar jedan zadimljeni fenjer koji će bar djelomice osvjetljavati naše zatamnjene ulice!

SINAN GUDŽEVIĆ
književnik

Pada mi na um jedna berlinska anegdota, koju navodi Viktor Klemperer, pišući kako su ga spasili njegovi dnevnici. U cirkusu, dakle, pita sin oca: “Tata, šta ono čini onaj čovjek na žici s onom šipkom u rukama?” “Sine, ta mu šipka služi za ravnotežu, on se za nju drži da ne bi pao sa žice.” “Ali, tata, šta ako mu ispadne iz ruku?” “Ne budi lud, sine: vidiš li kako on nju čvrsto drži!”
Meni je u krvavim godinama Feral bio ona šipka na žici iznad ponora nacionalističkoga divljanja. Bez te bih šipke možda bio emigrirao ili bi me ponor bio progutao. U tim sam godinama bio i ono pašče Pavlovljevo: kad bi došao Feralov dan, pljuvačka je punila usta i gonila noge na kiosk.

OMER KARABEG
urednik na Radiju Slobodna Evropa

Pišem ovo kao čovjek koji već deset godina živi van područja bivše Jugoslavije i koji bez Ferala ne bi imao pravi uvid u ono što se svih tih godina zbivalo na području bivše Jugoslavije. Imao sam sreću da sam svakog ponedjeljka mogao kupiti Feral u kiosku za stranu štampu na Vaclavskim namjestima u Pragu. Svaki novi Feral za mene je bio događaj. Dok je veliki dio novina na prostoru bivše Jugoslavije širio mržnju i propagirao rat, kada se to od njih tražilo, a onda se nakon smrti Tuđmana i pada Miloševića preokrenuo u velike pobornike novih vlasti i demokratskih promjena, Feral se nikada nije mijenjao. Jednako je bio kritičan prema Tuđmanu i prema Račanu, prvi je progovorio o zločinima u Oluji i o prijevarama nove vlasti, nikada ne vodeći računa koliko će ga to koštati. A koštalo ga je i te tako. Feral je bio jedan od rijetkih medija s područja bivše Jugoslavije koji je bio kod kuće i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji, i u Crnoj Gori. Bez kompleksa je pisao i o zločinima Hrvata, i o zločinima Srba i o zločinima Bošnjaka u prošlom ratu. Samo rijetki mediji usuđivali su se da ga prate. Feral je bio nepotkupljivi svjedok historije beščašća na ovim našim prostorima u posljednjoj deceniji prošlog vijeka. To je i sada, i neka takav i ostane.

MILJENKO JERGOVIĆ
novinar i književnik

Da nije bilo Ferala, u Hrvatskoj bi se barem malo više lagalo, kralo i ubijalo, a lopovi i ubojice radili bi svoj posao s manje straha. Ova bi zemlja bila ružnija i namrgođenija, zbog čega bi emigriralo još barem deset ljudi. Sram čestitoga svijeta bio bi beznadniji, a jedan dan u tjednu bio bi dosadniji. Sve drugo bi bez Ferala bilo isto kao i s Feralom. Nažalost, to je tako. Feralovi autori, prijatelji i čitatelji žive od sitnih satisfakcija jer krupne satisfakcije u ovom vremenu i ovoj zemlji nisu moguće. Feral je Hrvatsku činio istinitijom i ljepšom zemljom koju je onda bilo lakše voljeti. Koliko god to nekome zvučalo paradoksalno, ali on je time ispunio onaj patriotski zadatak koji nije bila u stanju ispuniti nijedna državna institucija. Nažalost, i naša je ljubav sitna činjenica. Feral je značajno obogatio književnost i kulturu ove zemlje, više nego ijedan kulturni časopis i sva narodna kazališta zajedno. Ali, i kultura je za ovu Hrvatsku sićušna stvar. Jedino što je u priči o Feralu krupno jest da bismo bez svega toga svi mi bili sitniji ljudi.

SEJO SEXON
rocker

Feral je list koji je bio i ostao mentalni higijeničar i, nažalost, rijetki glas razuma i čovječnosti u tim neljudskim vremenima, u svom ludilu koje je u prošlim vremenima zahvatilo ovaj prostor. Čitao sam ga još u Sarajevu, gdje mi je stizao prilično redovno, preko ljudi što su išli u Split, koji je bio glavna logistička baza za Sarajevo. Cijelo to vrijeme ispunjavao me vjerom da će neki novi ljudi, u nekim novim vremenima, uspjeti da nam vrate dostojanstvo i normalan život, kakav smo zaslužili. Raduje me što smo na kraju ipak našli izlaz iz tunela, na čijem je kraju dugo godina sjao jedino Feral.

BALŠA BRKOVIĆ
novinar i književnik

Feral je uvijek značio sliku drugog, onu razlikovnu stranu stvari... Kazivao je, čak i u najsuludijim vremenima, da nije nužno ići niz dlaku, da je moguće biti kritičan u onoj najboljoj evropskoj tradiciji - izvan ozračja velikih narativnih konstrukcija kao što su nacija, ideologija ili religija. Nadalje, za nekoga tko je konsekventni anarhista, poput mene, Feral je uvijek bio nekom vrstom utočišta - tamo ste uvijek mogli naći tekstove dragih hiperljevičarskih i neintegrisanih paranoika, a to je, u proteklih deset godina, na svim ovim prostorima bila - privilegija. Svih tih godina Feral je bio izuzetno čitan i u Crnoj Gori. I ovdje je bio znak prepoznavanja, one druge, nepristajuće i antiepske Crne Gore, ubjedljivo izvan napornih stereotipa. Godine koje slijede vjerovatno će biti još teže za Feral i sve takve projekte. Sa tupošću naših dojučerašnjih vladara nije se bilo teško nositi, ali cinizam evropske pseudo-ekspertokratije bit će kudikamo zajebaniji za svaku slobodnu i neintegrisanu misao...

JOSIP VANIŠTA
akademski slikar

Nakon krvavih ratova u kojima je čestit svijet stradao, a nitkovi se obogatili, sada kapital ovdje nameće svoje norme, stvarajući nesreće u novim oblicima: banke u tuđim rukama, jezik tržišta, profit i pohlepu. Gledamo žalosne prizore iz Sabora. Politika ne daje rezultate. Kulturu zamijenila je Tvornica kulture. Ludovanje mladeži, išarane fasade grafitima bez poruka, kod ljudi neprekidna utučenost. O ovoj sumornoj slici, koja nije samo moja, govore i ljudi u Feralu, tvrdo, kao za zelenim suknom tribunala. Ponekad, u listu mi smetaju brutalnosti, grubi humor, koji put fale mi lijepe riječi za ljude koji ih zaslužuju. Feral inače čitam deset godina, od prvog broja.

VLADIMIR ARSENIJEVIĆ
književnik

Feral je bio prvi časopis iz Hrvatske koji se mogao redovno nabavljati u Beogradu, od izbijanja rata. U Miloševićevo doba prodavao se isključivo na ulici, doduše, ali je zbog toga bio još omiljeniji, jer je takav način distribucije bio u saglasju sa otporom koji je ovde za sve to vreme rastao. Isti ljudi su čitali Feral u Beogradu i demonstrirali protiv Miloševića. Usled onakvog nedostatka komunikacije, Feral je naprosto bio ogromno osveženje, a ni u Srbiji nije bilo ničega sličnog. Pored radikalnoga opozicijskog političkog stava, osvajao nas je neverovatnim humorom. Fotomontaže sa Franjom i Slobom su nas godinama grejale i lečile naš osećaj ugroženosti. Ukupno, imam utisak da je Feral devedesetih odigrao strašno veliku ulogu na cijelome ovom prostoru bivše Jugoslavije.

MILAN RAKOVAC
književnik i prevoditelj

Feral je čudo prirode, čudo ambijenta. Nakon Pjera Križanića Feral je dokazao da i mi Hrvati možemo biti duhoviti. To je prvo. Drugo, putujući u tim ranim godinama Ferala u Motovun, na neki festival i natrag, dva egomana i sebeljupca, Igor Mandić i Milan Rakovac, uopće nisu razgovarala o sebi - što je ravno čudu i gotovo je nevjerojatno - nego o mladom Feralovom triju kao književnom nasljedniku Krleže. Dakle, ne samo kao o visprenim novinarima, ironičarima i sarkastima, nego kao o literatima, uzimajući dakako Robija K. kao literarnu metaforu u dosadnoj hrvatskoj proznoj produkciji, a dosada je njezin jedini ures još otkako su Oljača, Marinković i Mirko Božić ostarjeli...

SILVIJE DEGEN
odvjetnik

Feral je u proteklih deset godina bio više od odličnog novinarskog proizvoda; on je obavio nekoliko funkcija koje novine inače ne moraju obavljati, a u Hrvatskoj se to dogodilo jer je zakazala ne samo vlast nego i opozicija. Feral je, dakle - satirom i analizama - obračunao s onom stvarnošću kakvu je nudio bivši režim, ali je, na neki način, ponudio i viziju druge stvarnosti ili, još preciznije, ne toliko viziju koliko izvjesnost da je takva stvarnost moguća. Na Feralovim je stranicama još 1993. godine srušen Tuđmanov poredak (autoritarni vođa učinjen je smiješnim, što je jedna od najgorih stvari koja mu se mogla dogoditi), koji je narednih sedam godina samo pokopavan. Na stranicama ovoga lista nikada nije, pod bilo kojim izgovorom, osvanuo nijedan tekst koji bi se kosio s načelima humanizma, u najširem smislu riječi. Čestitam!

NATAŠA KANDIĆ
predsjednica beogradskog Fonda za humanitarno pravo

U decembru 1991. godine Feral je nestao iz Srbije, kao i sve druge novine iz Hrvatske. Od tada, godinama sam do Ferala dolazila “preko veze”. Te novine su kružile, i nije bilo bitno da li čitamo poslednje vesti. Ton je bio drugačiji. Nije se promenio. Držeći Feral u rukama, imala sam osećaj da se ništa nije promenilo. Najteže je bilo posle Ferala preći na neke druge novine. To suočavanje sa stvarnošću, od nas koji smo uspevali da dođemo do Ferala činilo je da se osećamo bolje i sa nadom. I kada je stao rat i ubijanje ljudi, Feral je ostao na svojim principima.

SRĐAN VRCAN
sociolog

Neosporna je činjenica da je Feral bio medijski veoma uspješan u kombiniranju kritičkog informiranja javnosti s analitičko-komentatorskim novinarstvom, ali s veoma originalnom društvenom satirom koja je duhovitom ridikulizacijom skidala tobožnje “uzvišene” domoljubne obrazine koje su sustavno rabili vrhovi HDZ-ove vlasti, te je pokazivao njihovu ljudsku običnost, prosječnost i ograničenost, ali još više nemoralnost i pokvarenost. Time je Feral sustavno pridonosio profanizaciji vlasti i svega onoga što je po tendenciji glavna struja u hrvatskoj politici i kulturi nastojala sakralizirati. U tom pogledu, Feral je očito bio veoma inventivan i uspješan. Pridonio je ne samo da slobodna misao i nezavisna javnost opstanu kao mala oaza u hrvatskom medijskom prostoru nego i da se proširi, te da istinski medijski pluralizam dobije prevagu nad glajšahtovanjem hrvatske javnosti koja se sustavno vršila pritiskom vlasti, masovnim čistkama novinara, sustavnim tajnim naputcima o čemu i kako treba pisati, financijskim ugrožavanjem neposlušnih itd. I to je izvorno bila mala oaza nezavisne javnosti za koju su i vlast, kao i mnogi drugi pa i neki oporbenjaci, očekivali da će brzo nestati iz hrvatskoga medijskog prostora, bilo zbog priželjkivanog i programiranog “zamora” ograničenog ljudskog materijala pod stalnim i iznimnim režimskim pritiskom, stalnim prijetnjama i šikaniranjem, te svojevrsnom društvenom stigmatizacijom i izolacijom ili pak pod utjecajem očekivanih, velikih trijumfalnih uspjeha HDZ-ove vlasti. U tom smislu je današnji medijski pluralizam u Hrvatskoj zapravo dvostruki veliki dužnik Ferala za posao koji je Feral prvi hrabro započeo i na kome je, unatoč svemu, izdržao na iznimno inovativan način.

EVA GRLIĆ
književnica

U prvom redu, Feral je značio - kao što i sada znači - mnogo, posebno kada nas je u nekim proteklim teškim vremenima svojom vedrinom tješio i razveseljavao. Uostalom, da nema šale i satire, zapravo smijeha, ponekad bismo mogli čak i svisnuti zbog istine. Feral je zapravo uspješno nastavio ranije satirične listove kao što su bili Jež, a zatim i Kerempuh.
Mislim da kao čitaoci uglavnom moramo biti zadovoljni dok nam redovito izlazi Feral koji nas svakog tjedna uspješno razvedrava, a ujedno i rasvjetljava razne mutne i sumnjive slučajeve kojima obiluje i ovo - kao uostalom manje ili više - svako društvo i vrijeme.

TONKO MAROEVIĆ
povjesničar umjetnosti

Nema dvojbe da je pojava lista Feral Tribune značajan datum u hrvatskom novinarstvu. U razmicanju ograničenja i razbijanju tabua stekao je najistaknutije mjesto, premda je povremenom jednostranošću i nedostatkom obzira ne samo ljutio izravno tangirane nego i prevršavao mjeru uobičajene (ili barem konvencijama sankcionirane) tolerancije. Kako bilo, zahvaljujući tom listu, doživjeli smo iskustva kakva su imali Francuzi sa svojim Le canard enchainé, ili pak Talijani s radikalno farsičnim Il coure, ili nesmiljeno grotesknim Il male. Nisam poželio naći se u tom listu, u bilo kakvoj ulozi i kontekstu, ali kao svojevrsni “fah-idiot” zavidio sam na lucidnom persifliranju popularnih stihova i divio se upravo literarnoj darovitosti grupe osnivača Feral Tribunea. Uostalom, knjige što su proizašle iz tog kruga govore o nadmašivanju efemernosti, pa svečanu prigodu prvoga desetljeća ne treba opterećivati sladunjavim zdravicama.


LIVIO MOROSIN
rocker

Feral je jednostavno bilo list koji mi je davao nadu da još sve nije propalo i da ipak negdje ima zdrave pameti. Nastavite!

VOX POPULI (4)
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.