NABIJANJE NA SUD

29. svibnja, 2003.

Stotine tužbi za “duševne boli” s ukupnim odštetnim zahtjevima od nekoliko milijuna eura, deseci kaznenih postupaka protiv novinara i urednika, prekršajne kazne za “vrijeđanje javnog morala”, istražne radnje, ovrhe, optužni prijedlozi... Ovdje donosimo samo neke karakteristične slučajeve pokušaja sudskog gušenja Ferala u proteklih deset godina. Krunislav Olujić, bivši predsjednik Vrhovnog suda, u intervjuu je otkrio pravu pozadinu nebrojenih pravosudnih udara: poseban stožer koji je osnovao Franjo Tuđman – u kojemu su, uz poglavarove savjetnike Hrvoja Šarinića i Ivića Pašalića, sjedili i najviši pravosudni dužnosnici Milan Vuković i Smiljko Sokol –nekoliko je puta zasjedao i dogovarao strategiju uništenja ovog lista

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U proteklih deset godina protiv Ferala podignute su stotine tužbi za duševne boli s odštetnim zahtjevima čiji je ukupan iznos dosezao više milijuna eura, a protiv Feralovih urednika i novinara pokretani su deseci kaznenih postupaka. Ovo je pregled tek onih najznačajnijih.

* Prvo političko suđenje novinarima u Hrvatskoj inicirano je godine 1996. tužbom Franje Tuđmana protiv Viktora Ivančića i Marinka Čulića. Optužnica koju je podignulo Državno odvjetništvo, uz Tuđmanovu suglasnost, teretila ih je za kaznena djela klevete i uvrede predsjednika Republike, zbog tekstova i fotomontaža objavljenih u Feralu broj 554., u kojima se secira i ismijava Tuđmanova ideja o prenamjeni Spomen-područja žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu.

Suđenje je izazvalo golemu pozornost domaće i svjetske javnosti, a sudac Marin Mrčela donio je oslobađajuću presudu. Državno odvjetništvo se žalilo, Županijski sud ukinuo je Mrčelinu presudu i vratio mu predmet. Mrčela je i drugi put potvrdio svoju presudu i tko zna koliko bi još trajao taj ping-pong da oklevetani i uvrijeđeni nije umro, pa je Državno odvjetništvo odustalo od tužbe.

* Najviši iznos zatražen od Ferala za pretrpljene duševne boli stigao je također iz majstorske radionice Tuđmanovih. Ovaj put potpisuje ga Nevenka Tuđman, Kći, koja je od Ferala zarad "duševnih boli" tražila četiri milijuna kuna zbog satiričnog teksta "Sveto ime Sutjeska", te zbog niza tekstova u kojima smo informirali kako se Nevenka bez natječaja domogla poslovnog prostora u vlasništvu Ministarstva obrane. Istodobno, Nevenka je pokrenula i postupak zbog povrede ugleda i časti. No, kad je saznala da bi za utuženi iznos trebala platiti enormne sudske pristojbe, smanjila je tužbeni zahtjev na 600 tisuća kuna.

Nevenka Tuđman ovih je dana ponovno na sudu zbog Ferala, ali kao okrivljenica, zbog teksta u kojemu smo još 2000. godine otkrili da je protuzakonito namještala poslove vlastitoj tvrtki.

* Drugi na listi Feralovih rekordera je dr. Josip Husar, koji u još uvijek nezavršenim sudskim postupcima od ovoga tjednika traži dva milijuna kuna zbog tekstova o smrti šestero mališana podvrgnutih kirurškim zahvatima na srcu u KBC-u Rebro. Premda su ga svojim iskazima teretili roditelji nekih od mališana, te njegovi kolege, Husar je svejedno istaknuo svoj rekordni tužbeni zahtjev, a predmet je dobio oznaku hitnosti.

Po broju podignutih tužbi u samome je vrhu i Tomislav Merčep, sa čak sedam tužbi zbog tekstova o zločinima koje je u Pakračkoj Poljani počinila postrojba pod njegovim zapovjedništvom. I nije da je bio neuspješan. Primjerice, Gordana Jalšovečki, sutkinja zagrebačkoga Općinskog suda, razrezala je u lipnju 1995. godine Feralu 130 tisuća kuna kazne zbog teksta "Polja smrti u Pakračkoj Poljani", autora Drage Hedla, u kojemu se, kako je sutkinja lijepo primijetila, “iznose razne neosnovane tvrdnje o masovnim grobnicama i koncentracionom logoru u okolici Pakraca”. Presuda je donesena i na temelju Merčepova iskaza, kojemu “sud u potpunosti vjeruje, jer je dat na jasan i uvjerljiv način”.

Merčep je bio junakom još jednog bizarnog Feralovog iskustva s hrvatskim pravosuđem. Naime, Mladen Katunarić, tada sudac, a potom i dugogodišnji predsjednik splitskoga Prekršajnog suda, bez saslušanja okrivljenika kaznio je Feral, koji je Merčepu imao platiti maksimalnih 49 tisuća kuna, a sve zbog šarmantne naslovnice s fotografijom muškarca koji piški u cvijeće i s montiranim likom Tomislava Merčepa. Nakon brojnih žalbi Vesne Alaburić, Feralove odvjetnice, poništavanja i potvrđivanja Katunarićeva rješenja, predmet je 10. ožujka 1999. godine otišao u zastaru, a Tomislav Merčep vrlo se vjerojatno nalazi na nekoj od optužnica Haaškog tribunala.

* Miroslav Kutle, tajkun s državnom zaštitom u doba HDZ-a, u svojoj je tužbi tražio milijun kuna zbog niza tekstova u kojima se potanko opisuje njegov, eufemistički rečeno, neobičan poslovni uspon pod HDZ-om. Kutle je, u međuvremenu, postao protagonistom niza sudskih postupaka koji se protiv njega vode, pa još uvijek ne stiže posvetiti se temeljito ovome slučaju.

* Najpogubniji učinak za Feral mogla je imati presuda donesena u listopadu 2001. godine na zagrebačkom Županijskom sudu, prema kojoj Feral ima platiti Željku Olujiću i Marici Meštrović ukupno oko 200 tisuća kuna, zbog čega je ovome tjedniku 1. ožujka prošle godine blokiran račun. Olujiću je dosuđeno 52.910,78 kuna, jer je upao u strašne duševne boli 8. srpnja 1996. godine, nakon objavljivanja teksta "Glasovir za arijevsku Hrvatsku", u kojemu Viktor Ivančić komentira Olujićeve teze publicirane u Slobodnoj Dalmaciji da “ustaše nisu bili fašisti”, da u Drugome svjetskom ratu “nije bilo žrtava fašizma”, da su “Židovi iznudili holokaust nad samima sobom” i slično. Inače, Olujić je kao odvjetnik bio i zastupnik većine Feralovih tužitelja.

Marici su Meštrović dosuđene 139.253,83 Feralove kune, jer je na stranicama ovoga tjednika u studenome 1995. godine ugledni povjesničar umjetnosti dr. Zvonko Maković napisao da ona nije kompetentna voditi očevu zakladu, jer nema odgovarajuće obrazovanje. Sud je, međutim, mislio suprotno, budući da je Marica Meštrović “odrasla u uglednim umjetničkim krugovima”.

* Hrvatski suci pokušali su uništiti Feral ne samo kao suci nego i kao tužitelji u nekoliko sporova. Jedan je inicirala Anđelka Rađa, splitska sutkinja. Naime, u tekstu "Ugovor s onoga svijeta", objavljenom 25. svibnja 1998. godine, Feral je pisao kako je sutkinja Rađa u jednom postupku 1998. godine nekoliko puta zvala na raspravu Mirka Buića, oca Jagode Buić, koji je umro 1968. godine. Kako se on, naravno, nije odazivao, Anđelka Rađa presudila je u korist suprotne strane i dodijelila dio Buićeve imovine tužitelju.

Njezin kolega Joško Biliškov, sudac trogirskog Prekršajnog suda, ipak je gospođi Rađa dosudio 85 tisuća Feralovih kuna. Jagodi Buić je naknadnom sudskom presudom vraćen dio obiteljske imovine. Anđelka Rađa nikada nije vratila novac Feralu.

Damir Čudina i Teo Karabotić Milovac, suci Trgovačkog suda u Splitu, dobili su po 80 tisuća kuna od Ferala zbog ukupno dvadeset riječi u jednom tekstu o stanju u splitskom pravosuđu. Uvredljive kvalifikacije svele su se na to da je za jednog pisalo da “služi kao primjer kako ne treba pisati sudske odluke”, te da mu je deviza “sve za Hrvatsku”, a za drugoga da je “po mnogima površan sudac".

* Andriji Hebrangu, bivšem ministru zdravstva, Jasna Guštek, sutkinja zagrebačkoga Općinskog suda, dosudila je 150 tisuća kuna, što je sa zateznim kamatama iznosilo više od 200 tisuća, zbog niza Feralovih tekstova u kojima se kritički piše o stanju u zdravstvu u vrijeme njegova mandata. U reviziji ovoga postupka Hebrang se morao odreći dijela Feralova novca, ali, da je zaradio – zaradio je.

* Brojne tužbe protiv Ferala podnijela je i Izabela Skokandić, knjižničarka s Korčule, koja je u devedesetima u kontejnere bacala potpuno očuvane, ali ideološki nepoćudne knjige Wildea, Andrića, Ćopića, Seliškara... Tekst o tom skandaloznom činu u Feralu napisao je Milan Kangrga, ugledni filozof, Skokandićka ga je tužila, zagrebački Općinski sud izrekao je Kangrgi opomenu i obvezao ga da uplati 1.220,00 kuna. Županijski je sud ukinuo presudu i vratio je na početak, gdje je i danas. Sam je Feral, međutim, gospođi Skokandić morao platiti 30 tisuća kuna.

* Feral su zbog duševnih boli tužili i (navodimo samo istaknutije osobe) Hrvoje Šarinić, bivši predstojnik Tuđmanova ureda, Dino Mikulandra, prvi urednik Kutline Slobodne Dalmacije nakon HDZ-ova puča, Josip Jović, također HDZ-ova urednička uzdanica u Slobodnoj, Rikard Gumzej, Tuđmanov modni savjetnik, Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela, haaški osuđenici, Anto Đapić, sitni znanstveni prevarant, Ivan Tolj, general i pjesnik, Neven Barač, bivši šef Dubrovačke banke, Nedjeljko Mihanović, istaknuti HDZ-ovac, Ivan Bobetko, Sin, Igor Štimac, bivši nogometaš i kladioničar...

* Pravu pozadinu nebrojenih sudskih postupaka protiv Ferala otkrio je Krunislav Olujić, bivši predsjednik Vrhovnoga suda. U intervjuu Feralu u rujnu 1998. godine Olujić je otkrio da su Hrvoje Šarinić i Ivić Pašalić, savjetnici Franje Tuđmana, od njega nekoliko puta tražili uništenje Ferala.

Olujić je tada otkrio i da su na sastancima gdje je razmatrana strategija rasturanja Ferala bili i Milan Vuković, također bivši predsjednik Vrhovnoga suda, i Smiljko Sokol, bivši predsjednik Ustavnog suda. Olujić je naveo i da su ti sastanci bili izravna posljedica Tuđmanova nezadovoljstva Feralovim pisanjem.

* Podužoj listi "uvrijeđenih" pridružio se, po dolasku nove vlasti, i bivši šef SZUP-a Smiljan Reljić, poznatiji kao čovjek zadužen za prisluškivanje i praćenje Feralovih novinara.

Tužbu je podigao protiv Heni Erceg, Feralove glavne urednice, jer se osjetio "oklevetanim i uvrijeđenim" uredničinim komentarom koji je napisala nakon što je pročitala dosje koji su o njoj godinama sastavljali hrvatski žbiri pod rukovodstvom gospodina Reljića.

* Na kraju balade, nova je vladajuća garnitura napokon ustanovila “antituđmanovsku praksu” u odnosu vlasti i pravosuđa prema novinarima: početkom travnja ove godine Željka Antunović, hrvatska ministrica obrane, zatražila je od Državnog odvjetništva i policije istragu protiv Ivice Đikića, Feralova urednika, zbog odavanja vojne tajne. Feral je, naime, u ožujku objavio dokument iz kojega je očito da je prilikom eksplozije u vojnom skladištu “Duboki jarak” pokraj Zagreba u travnju 1994. godine u zrak odletjelo i više od dvije tone smrtonosnih otrova, što se godinama tajilo od javnosti, te da je na zataškavanju istine o tom događaju bio angažiran i general Josip Lucić, aktualni načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Taj refleks “antituđmanovske vlasti” najbolje je ilustrirao glasnogovornik Ministarstva obrane: “Tužilaštvo radi svoj posao!”

NABIJANJE NA SUD
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.