|
FERAL TRIBUTE
29. svibnja, 2003.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
MILJENKO SMOJE (1923.-1995.)
Lipoga li otkrića, Gospe moja! Drago mi je da san živ, puno me drago, jer da san umra, umra bi u strašnoj, stravičnoj zabludi i ne bi doša do novi povijesni spoznaja, koje revidiraju ne samo našu laživu nasamarenu istoriografiju nego i cili povijesni hod hrvatskog naroda.
I dosad se govorilo da su Hrvati stari narod, jedan od najstariji evropski naroda, koji na ovome svome prostoru živi ijadu i trista godin. A zapravo za nas Hrvate tih ijadu i trista godin je sasvin friška povijest, jer napokon je utvrđeno i dokazano da smo mi jedan od najstariji naroda na svitu... Poriklo nan je iransko. Zvali smo se Huravati, odakle je lako izvest današnje ime Hrvati-Huravati, dakle Kuravati, šta oće reć i Kurati, dakako ne kurati po kuratima popima, nego ćemo bit bili zaista kurati. I danas se u nas za čovika koji jema obilatu onu stvar reče da je kurat, odnosno kurčevit. I to mi je drago čut (...)
Ekspediciji koja se opet sprema u potragu za tragovima Kurati dat ću slike Šarka pa neka provjere je li to plemeniti pas starohrvatske race. Ako je, a ja san siguran da je, učinit ću veliki biznis. Reklamirat ću to njegovo plemenito poriklo i za svaku kuju koju će mali eventualno opalit, tražit ću rodoslovje staro bar dvi ijade godin.
(Feral Tribune, 4. travnja 1994.)
LUKA VINCETIĆ (1939.–1998.)
Nisam nikada nijekao teškoće i stranputice našeg ekumenizma. U prošlom režimu ekumenizam je bio određena državna politika - u ime bratstva i jedinstva i jugoslavenskog patriotizma... U svemu tome utješno je bilo ovo: izvan sve te visoke politike ostao je narod. Hrvatski, srpski, muslimanski, slovenski... On se nije, istina, jako volio, ali se nije ni - mrzio. Sva ta kumovanja, čestitanja Božića i Uskrsa, svi ti odlasci na derneke, kirvaje i krsne slave nisu bili samo puka forma - narod je našao jedan određeni koncilijantni način života i često mu se frigalo što oni tamo gore rade. Ti odozgo imali su priliku: ili podržati narodnu praksu suživota ili sve te ljude skrenuti u nacionalnu mržnju.
Umjesto naroda, države, zapadne kulture, ekonomskog blagostanja, demokracije, moralne obnove... - dogodila nam se je mržnja. Nisu samo Srbi tipovali na događanje naroda, tipovali smo i mi, nažalost, na način drugačije civilizacije - pa beremo slične gorke plodove. Ogadili smo se i Bogu - sad možemo živjeti u đavolskom miru...
Negdje sam pročitao i zapamtio: Ako ne shvaćaš vrijeme i ono tebe, prepusti ga drugima.
(Feral Tribune, 19. listopada 1993.)
VLADIMIR PRIMORAC (1935.-2000.)
Nikada u Hrvatskoj ljudski život nije bogzna što vrijedio. U posljednje vrijeme ne vrijedi, čini se, ništa. Najbolje to pokazuje veliki broj prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama, a isto tako veliki broj ubojstava... Zašto se to događa, možemo pretpostaviti; društvene i političke prilike uz raspad moralnih obzira takve su da svakako pridonose poplavi kriminala... Što se pak tiče društvene reakcije na ovaj fenomen, situacija je slična onoj na početku rata, posebno u godini 1991. Sjećate li se, tada smo pamtili svako ime i prezime poginuloga ili ubijenog u ratu. Kako je vrijeme protjecalo, a rat se sve više razbuktavao, poginulih i ubijenih bilo je sve više i mi smo ih doživljavali isključivo kao brojke. Hoću zapravo reći da se privikavamo na zločin, a najgore će biti kada se na njega potpuno priviknemo.
Čekamo i to da neka nova desnica posegne za istim metodama, pa počne najprije ubijati pse, a potom krene na ljude... No, čini se da je neosjetljivost vladajućih za zločine iz prošlosti na neki način u dosluhu s novim valom zločina, jer je posljedica raspada svih moralnih vrijednosti od ono malo koliko smo ih imali.
(Feral Tribune, 25. svibnja 1998.)
ŽELJKO MAGANJIĆ (1961.–1996.)
Živi žitelji Stoca koji više ne stanuju ovdje i njihovi prijeratni susjedi viđaju se tek preko grobova svojih pokojnika. To se događa u vrijeme kada im njihovi politički izabranici organiziraju autobusne ekskurzije u bivši grad ili selo o nekom blagdanu, kako bi posjetili groblja. Uspjeh ekskurzije mjeri se stupnjem uzbuđenja posjetitelja kojima se dopusti da se od autobusa ili groblja udalje više od propisanih nekoliko koračaja... Bošnjačku stranu ovdje nije moguće čuti naprosto stoga što je gotovo i nema. Prva uhićenja Muslimana počela su u travnju 1993. godine, a etničko je čišćenje završeno u prvih pet dana kolovoza...
Na povratku nam još samo ostaje baciti pogled na Radimlju, veliku nekropolu zapadno od Stoca iz 15. i 16. stoljeća, na kojoj 133 stećka pričaju svoju okamenjenu priču o nikada dovoljno neproučenom kultu mrtvih. Ovi nadgrobni spomenici "poganski prkosno govore o životnim radostima, o plesovima, ljepotama lova, životinja i bilja...". Stećci koji će ostati pokoljenjima iz ovog vremena, imat će svoju vlastitu pogansku priču i govorit će o ljepoti smrti nad ovakvim životom. Bit će to crni stećci.
(Feral Tribune, 29. travnja 1996.)
FERAL TRIBUTE
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
|
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|
