FERAL MACHT FREI!
Ammiel ALCALAY
29. svibnja, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kad sam prvi put vidio Feral Tribune, nisam mogao vjerovati svojim očima. Moja prva reakcija tad, osim gromoglasnog smijeha, bila je misao kako stvari ne bi bile ni blizu ovako trule i perverzne kad bismo u Sjedinjenim Državama imali ovakve novine, da igraju jednako važnu i proporcionalnu ulogu u našem javnom životu kakvu Feral ima u Hrvatskoj. Osjećao sam, također, jednu vrstu žaljenja prema onima koji nisu mogli čitati ili razumjeti mnoge gotovo neprevodive tekstove. Trebalo je proći ovoliko godina da vidim koliko sam bio u pravu, što sam osjetio na svojoj koži dok mi je Feral, osim osjećaja prepoznavanja i istine, i važnih novosti, davao i utočište, objavljujući moje tekstove i mišljenje onda kad ih u Sjedinjenim Državama nisam imao gdje objaviti, barem u onoj formi u kojoj ih je Feral bio voljan štampati.

Svi imamo mišljenje o ključnoj ulozi koju istinski slobodno novinarstvo igra u građanskom društvu i svi smo svjesni zatupljujućeg mekog, i onog ne tako mekog fašizma medijskih konglomerata i njihovog učvršćivanja. Mislim da je problem u tome što veliki broj politički progresivnih ljudi prilazi ovim problemima bez ikakvog smisla za humor. Upravo stoga što je to ozbiljan posao, Feral Tribune uspio je doprijeti do ljudske imaginacije, vraćajući novinarstvo njegovim sviftovskim korijenima, krajnostima, žestinom i zajedljivošću upućenim osobama koje, budući da nas preziru kao građane, zaslužuju svu pogrdu koja se na njih istresti može. Zbog toga, novine poput Ferala trebale bi biti u nadležnosti ministarstva zdravlja.

Zapravo, to doista nije šala. U jednoj od svojih najslavnijih pjesama veliki američki pjesnik Langston Hughes piše:



Što se dogodi pokorenom snu?
Da li se osuši
kao grožđica na suncu?
Ili se zagnoji kao rana
i onda iscuri?
Da li smrdi kao trulo meso?
Ili se stvrdne i ušećeri
kao šećerni sirup?

Možda se samo ulekne
kao težak teret.

Ili eksplodira?

Charles Olson, drugi veliki američki pjesnik čiji se životni rad koncentrirao oko ideje stvaranja polisa, ideje građanskog života i građanske odgovornosti moguće u komercijalnoj Americi, pedesetih je godina napisao sljedeće:

Ubij ubij ubij ubij ubij
one
koji te reklamiraju

Možda ovaj takozvani sukob civilizacija koji proživljavamo nije ništa drugo već galama onih “izreklamiranih”, onih koji nemaju drugog utočišta osim svojih nekoliko trenutaka ispod reflektora, izgarajući kao petarde, što je sastavni dio spektakla nasilja koji diktira gotovo sve naše ekonomske i političke odnose. Pjesnici već dugo znaju da neki liječnici i pobornici alternativnog zdravstva napokon počinju objavljivati kako poludimo ili se doslovno razbolimo ukoliko nema izlaza od raznih pritisaka stvorenih u javnom životu, dezinformacija, nedostatka informacija ili previše informacija.

Tijekom najnovije eskapade američke administracije u Mezopotamiji (znanoj neko vrijeme i kao Irak, no možda se to ime promijeni pod novom upravom), jedino što me održalo normalnim bili su radovi karikaturista i internetskih otpadnika koji su naučili više trikova iz metoda i recepata Feral Tribunea: uzmi hardware i neki software, primjerice Photoshop, pomiješaj s informacijom, inteligencijom i humorom, proširi što dalje i imat ćeš nešto malo duševnog zdravlja. U nedavnom e-mailu kružila je slika nekog njemačkog transparenta, prikazujući Osamu kako sodomizira Busha, popraćena riječima “Vodite ljubav, ne rat”; bi bilo nezamislivo bez perverznih putova prema općem javnom mentalnom zdravlju što ih je prokrčila družba iz Ferala.

Dakle: sretna obljetnica, hvala što ste nas održali normalnim, i ponavljajte glasno gdje god i kad god možete, prije nego što u bijelim kutama dođu da nas odvedu: Feral Macht Frei!

FERAL MACHT FREI!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.