SELO MOJE PROPALO
Toni GABRIĆ
17. srpnja, 2003.

Uvoz hrane u prva četiri mjeseca ove godine dosegnuo je 372 milijuna dolara, što je porast od punih 28 posto. Ako se takav trend nastavi, to bi značilo da bi uvoz u ovoj godini dosegnuo enormnih 1,2 milijarde dolara. Poražavajuće je što su na vrhu liste uvoznih artikala kulture od kojih bi se većina s lakoćom mogla proizvoditi u našem podneblju: sir, sojine prerađevine, naranče, svinjetina...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U srijedu se zatvorio još jedan od hrvatskih začaranih krugova. Seljačke demonstracije u okolici Đakova i Virovitice, izazvane nezadovoljstvom proizvođača pšenice njezinom ovogodišnjom otkupnom cijenom, održane su uz neskriveno sufliranje slavonskih ispostava HDZ-a. Glave izložene usijanom suncu kao da su zaboravile da je upravo HDZ-ova desetogodišnja vladavina direktno dovela do kraha poljoprivrede. Antun Laslo, vođa proizvođača pšenice, tako je zaokružio i svoju osobnu političku putanju: dok je prije četiri godine s HSS-om prosvjedovao protiv HDZ-ovih otkupnih cijena, nakon kraćeg udomljivanja u orbiti Granićeva DC-a, danas uz podršku Branimira Glavaša "ruši" HSS-ova ministra Božidara Pankretića.

U HSS-u zahtjeve Laslovih "traktoraša" smatraju apsolutno neosnovanim, i čitavu stvar interpretiraju kao HDZ-ovu manipulaciju dijelom poljoprivrednika nakon što je Zlatko Tomčić vrlo izričito javno otklonio mogućnost koaliranja s HDZ-om. HDZ-u, smatraju u HSS-u, ne preostaje drugo nego da takvim akcijama pokušaju prigrabiti za sebe dio birača tradicionalno naklonjenih Tomčićevoj stranci. HDZ-ova sprega sa seljačkim udrugama pokazuje i da u toj stranci postaju svjesni kako ozbiljnija mobilizacija glasača na haaškim temama uskoro više neće biti moguća: istraživanja javnog mnijenja pokazuju da hrvatske građane i građanke više zanima poljoprivreda.

Ipak, Pankretićevo je ministarstvo ovih dana potresla vijest daleko ozbiljnija i dalekosežnija od redovitih ljetnih pobuna koje upriličuju slavonski proizvođači pšenice. Uvoz hrane u prva četiri mjeseca ove godine dostigao je 372 milijuna dolara, što označava porast od punih 28 posto. Ako se takav trend nastavi, to bi značilo da bi uvoz u ovoj godini dosegao enormnih 1,2 milijarde dolara, u odnosu na jednu milijardu u prošloj godini, u kojoj je ostvarena negativna trgovinska bilanca od 442 milijuna dolara. Hrvatska, koja je u doba Jugoslavije ostvarivala izrazito pozitivnu trgovinsku bilancu, pretvorila se u jednu od najvećih evropskih uvoznica hrane. Poražavajuće je što se na vrhu liste uvoznih artikala nalaze kulture od kojih bi se većina s lakoćom mogla proizvoditi u našem podneblju: sir, sojine prerađevine, naranče, svinjetina, dehidrirana hrana za kućne ljubimce...

Dodatno je poražavajuće što domaća proizvodnja zadovoljava potrebe Hrvatske za samo šest proizvoda: pšenicom, vinom, jajima, kukuruzom, krumpirom i maslinama. Ti podaci pokazuju da očekivanja javnosti kako će Božidar Pankretić i HSS-ova poljoprivredna politika uspjeti oživiti opustošenu poljoprivrednu proizvodnju, nakon tri godine mandata nisu ispunjena.

Pankretić nije našao lijek za dva čimbenika naslijeđena iz HDZ-ovih vremena koja su privredu dovela do propasti: previsokom tečaju kune, koji godinama potiče uvoz i destimulira proizvodnju, istini za volju, nije (samostalno) ni mogao parirati, ali opravdano mu se predbacuje što mjerama poljoprivredne politike nije stabilizirao nove zamašnjake proizvodnje. HDZ-ova vlast sistematski je razarala poljoprivredno-industrijske kombinate, što je na koncu dovelo do velike zapuštenosti poljoprivrednog zemljišta. U jednom je trenutku u Hrvatskoj bilo oko 400.000 ha neobradive zemlje, a procjenjuje se da se ona još danas proteže na oko 200.000 ha.

Na razvalinama PIK-ova, proizvodnja hrane pada na nejaka pleća zapuštenih, usitnjenih i tehnološki zastarjelih obiteljskih gospodarstava. Nekoliko osnovnih statističkih pokazatelja objašnjava zašto sadašnja obiteljska gospodarstva ne mogu biti zamašnjaci poljoprivrednog rasta: u Hrvatskoj više od 500.000 domaćinstava ima takav status, no više od 70 posto njih raspolaže s manje od 3 ha zemlje, što je daleko ispod razine neophodne za modernu proizvodnju.

Usporedbe radi, prosjek veličine obiteljskog gospodarstva u zemljama EU-a je 18,4 ha. Svako obiteljsko gospodarstvo u Hrvatskoj ima u prosjeku tri do četiri krave, dok prosjek EU-a iznosi 24 krave po domaćinstvu. Nadalje, u Hrvatskoj se u ovom trenutku više od 10 posto stanovništva bavi poljoprivredom, dok je u poljoprivredno razvijenim zemljama EU-a taj broj 2 do 4 posto.

"Smanjivanje tog velikog broja obiteljskih gospodarstava nužan je preduvjet poljoprivrednog rasta", tvrdi dr. Frane Tomić, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. "Ona gospodarstva koja u tom procesu opstanu, moraju biti daleko veća."

U sporove oko poljoprivredne politike, uz HDZ i HSS, te SDP koji zastupa snažnije ulaganje u PIK-ove, umiješao se i HNS, a prof. Tomić autor je razvojnog projekta te stranke. On zamjera Pankretiću što nije poduzeo niz neophodnih mjera za revitalizaciju sektora za koji je odgovoran, u prvom redu u vezi s okrupnjavanjem vlasništva nad zemljom.

"Ne možemo konkurirati na evropskom poljoprivrednom tržištu, i ne možemo se oduprijeti tolikom uvozu hrane ako se čitava naša poljoprivreda – pogotovo u Slavoniji - zasniva samo na dvije kulture: pšenici i kukuruzu", ističe Tomić, navodeći niz posve zapostavljenih kultura čiji bi uzgoj država trebala poticati: svinjogojstvo, stočarstvo, industrijsko, ljekovito i aromatsko bilje, povrće... "Tehnologija mora biti toliko razvijena da bude moguće koristiti jednu i pol do dvije žetve godišnje. Ne smije se dozvoliti da između žetve pšenice, u srpnju, i sjetve kukuruza, u travnju iduće godine, zemlja ostaje neiskorištena. U međuvremenu moguć je uzgoj krmnih kultura, a to je nužan preduvjet za jačanje stočarstva."

Po Tomićevim riječima, država ne bi smjela forsirati prodaju zemljišta u svojem vlasništvu obiteljskim gospodarstvima, pogotovo ne onu koja je bila u posjedu kombinata. Time, smatra on, umjesto okrupnjavanja dolazi do dodatnog usitnjavanja površina. Prednost bi po njegovu mišljenju trebali imati modeli koncesije i zakupa državne zemlje. Osim toga, u Zakon o poljoprivrednom zemljištu trebalo bi ugraditi mehanizme, poput visokih poreza na neobrađenu zemlju, kojima bi se vlasnike poljoprivrednog zemljišta motiviralo na njegovo stavljanje u upotrebu, prodaju ili davanje u zakup. Takve bi mjere, uz temeljite promjene Zakona o nasljeđivanju, po Tomićevu mišljenju, u relativno kratkom roku trebale dovesti do okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta.

Pankretićevo je ministarstvo, po mišljenju ovog stručnjaka, posve zakazalo i zbog marginaliziranja projekata navodnjavanja zemlje, u što u zadnje tri godine nisu uložena praktički nikakva sredstva. Hrvatska je pri dnu evropske ljestvice sa svega 0,28 posto navodnjavanih obradivih površina, dok se u Evropi navodnjava oko 10 posto površina. Znanstveni podaci Zavoda za melioraciju kazuju da je u Hrvatskoj 680.000 ha zemljišta podobno za navodnjavanje, a navodnjava se mizernih 5960 ha. Među kapitalnijim zahvatima u tom pogledu bila bi izgradnja kanala Dunav–Sava, dužine 61 km, od Vukovara preko Nuštra i Vinkovaca do Šamca, čime bi se vodom moglo opskrbiti oko 40.000 ha.

Tomić tvrdi da osiguravanje financijskih sredstava za takve projekte ne bi trebalo predstavljati preveliki problem. Navodnjavanjem bi po njegovu mišljenju bilo moguće preokrenuti negativne posljedice klimatskih promjena, pogotovo pri uzgoju industrijskog i aromatskog bilja, ljekovitog bilja, povrtlarskih i voćarskih kultura.

"Ukoliko s ovako nerazvijenom poljoprivredom postanemo članicom EU-a, naš status bit će vrlo nepovoljan. Zato u idućih nekoliko godina moramo što više podići poljoprivrednu proizvodnju. Pored svega navedenog, država treba poticati naše specifične i autohtone proizvode, kojima bi Hrvatska na evropskom poljoprivrednom tržištu mogla izgraditi imidž i osigurati sebi partnerski status u Evropi. To su dalmatinski pršut, paški sir, slavonski kulen, lička janjetina, zagorski puran, maslinovo ulje, riba... Zatim, država treba poticati ekološku poljoprivredu kao jednu od hrvatskih specifičnosti, kao i seoski turizam, a on kod nas ne postoji niti u povoju."

SELO MOJE PROPALO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

BOŽIDAR PANKRETIĆ, MINISTAR POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.