ŽEDNI PREKO VODE
Igor LASIĆ
18. srpnja, 2003.

Na litri flaširane izvorske vode mogu se zaraditi "čiste" 1,2 kune. Koncesijska naknada državi je tri lipe po litri, pa ostane 1,17 kuna ili godišnje 410 milijuna kuna za 350 milijuna flaširanih litara pitke izvorske vode. Očito, biznis s vodom nije nikakva bevanda, nego čista i vrlo unosna – voda, vrijedna milijarde kuna. Zašto država ne čini ništa da građane zaštiti od nepotrebnog izdatka i objasni im o čemu se tu zapravo radi: nedovoljno je u razgovoru s novinarom ustvrditi da je voda iz cijevi sasvim dobra i ispravna

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Svi znamo da je Hrvatska nadnaravno bogata vodom, i da je ta voda nevjerojatno dobre kvalitete. Uči se o tome u školama, iznosi se u Saboru, čita se u novinama i sluša se od Branke Šeparović. Ipak, u Hrvatskoj su iz godine u godinu sve popularnije flaširane vode, i sve je više reklama za pojedine domaće marke poput "Studene" ili "Jane". Uz priču o vodnom bogatstvu u Hrvata, naime, stalno se provlači i kontrapriča o nečistoj ili uopće nekvalitetnoj vodi što je građanima isporučuju javni vodovodi.

Prije samo desetak godina nije bilo tako. Pili smo vodu s pipe i gdješto se žalili zbog klora ili izraženije tvrdoće, a valjda nitko ne pamti ozbiljnu zarazu ili trovanje teškim metalima otopljenim u vodi. Tad je maha uzeo poduzetnički duh, i počelo se govoriti da je samo voda "iz boce" zdrava. Flaširana negazirana voda premašila je u posljednjih pet godina po statusu onu s mjehurićima ugljičnog dioksida, te se počela propagirati gotovo kao ljekovita voda koja je odsad dostupna u dućanu na vašem uglu. Nije se znalo, niti se zna do danas, tko je usporedio dvije ili više vrsta vode, i tko je stručno istražio i dokazao da vodovodnoj "nije za vjerovati", a kupovna da je "pouzdana". "Posve je logično da oni koji se bave flaširanjem vode tvrde da je vodovodna pitka voda problematična", kaže za Feral Jakša Marasović, generalni direktor Hrvatskih voda. "No, hrvatskim propisima je utvrđeno kakva se voda isporučuje krajnjem korisniku. Mi se možemo pohvaliti da smo praktički jedni od rijetkih u Europi koji smiju piti vodu iz svih uređenih vodoopskrbnih sustava. A to je ipak najbolja kampanja."

Nije tajna da su privatni koncesionari na vodocrpilištima u pojedinim slučajevima počeli od flaširane vode namicati enormni profit. U Hrvatskoj danas posluje šest firmi s pravom na crpljenje izvorske vode, i dvije s pravom na crpljenje mineralne vode. Još nekoliko koncesionara nije aktivno. No, veći među njima smiju na godinu flaširati do 700 milijuna litara izvorske vode - bez obzira što koriste samo pola od toga. Račun dalje ide ovako: na litri flaširane izvorske vode mogu se zaraditi "čiste" 1,2 kune. Koncesijska naknada državi plaća se u iznosu od 2,5 posto od ostvarene dobiti, dakle, tri lipe po litri. Ostane 1,17 kuna po litri, ili godišnje 410 milijuna kuna za 350 milijuna flaširanih litara pitke izvorske vode. Pa se može zaključiti da ovaj biznis nije nikakva bevanda, nego čista i vrlo unosna voda. U našim okvirima vrijedna milijarde kuna.

Zlatko Ćerić, direktor hrane i pića u hotelu Excelsior u Dubrovniku, izjavio je ovih dana u Jutarnjem listu da je u proteklih pet godina potražnja negazirane mineralne vode porasla za tisuću posto. "Slažem se da je to odličan biznis", rekao nam je Krešimir Filipan, načelnik Odjela gospodarenja vodama u Državnoj upravi za vode, koja nadzire zakonitost gospodarenja vodama u Hrvatskoj. "Naravno, tako je ako firma s koncesijom ima osigurano tržište. Veliki potiskuju male, kao i u drugome, na razne načine. U zadnje vrijeme neke od većih domaćih punionica ovladale su hrvatskim tržištem pa uvoz strane flaširane pitke vode opada, što je svakako dobar trend, zbog zapošljavanja naših ljudi. Treba reći da dopuštenu količinu vode koja se crpi na određenom izvoru procjenjuju državne službe, i da privatni korisnici vodocrpilišta imaju također obvezu kontrole kvalitete", kaže Filipan.

Međutim, posve novi izdatak u hrvatskim domaćinstvima, sve te milijarde kuna godišnje, naravno, snosi krajnji korisnik. Pritom je na fenomen slabo utjecala činjenica da vodovodi po obavezi i međunarodnim standardima svakodnevno kontroliraju kvalitetu vode, kao i to da ju sami možete uliti u sterilnu bocu i odnijeti na analizu u npr. Zavod za zdravstvo. I moda je učinila svoje: ne ljulja li vam se u ruci nemarno bočica s nekom od znanih etiketa dok šećete gradom, izgledat ćete grozno, otprilike kao da nemate, recimo, mobitel. A bit će i da je tradicionalno nepovjerenje prema državnim službama, u ovom slučaju vodovodima, učinilo svoje.

Voda koja teče vodovodnim sustavom do kućne špine ne naziva se slučajno socijalnom vodom, bez obzira što za to prema stručnjacima ne postoje kvalitativni razlozi. Naime, njezina cijena varira ovisno o području, u rasponu od tri do 15 kuna po kubičnom metru. To pak znači da je flaširana voda od vodovodne skuplja više stotina do tisuću puta. Ljudevit Tropan, urednik časopisa za vodno gospodarstvo Hrvatske vode, drži da je trošenje vode iz boca zapravo vrlo skupa moda, utoliko skuplja što je po njegovu mišljenju neopravdana. Po njemu bi ipak trebalo bolje informirati javnost o prednostima korištenja vode iz cijevi. "Ogorčen sam što se u nas zbog neobaviještenosti sve više pije skupa flaširana voda", riječi su Tropana, "a voda iz vodovoda jednake je kvalitete..."

Teško je izvesti precizniju kalkulaciju, no stavimo da se u Hrvatskoj godišnje prosječno popije 365 litara vode po grlu stanovnika - litra po stanovniku i danu. Dobit ćemo količinu od milijardu i 606 milijuna litara za oko četiri milijuna i 400 tisuća ljudi. Nismo uspjeli dobiti informacije o točnoj količini domaće flaširane vode koja se prodala u Hrvatskoj lani ili preklani, no bilo da je posrijedi četvrtina ili čak polovina od ukupne popijene vode, jasno je da se radi o više nego ozbiljnom udjelu. S tim da se može postaviti još jedna sasvim bizarna teza: voda u plastičnoj ambalaži jeftinija je od same ambalaže - voda se od države, kao što smo rekli, otkupljuje za tri lipe po litri - a da ne spominjemo trošak punjenja, distribucije, poreze itd., što će reći da je voda samo alibi za prodaju ambalaže i pratećeg servisa od izvora do dućana. "To ste dobro pretpostavili", rekao je Krešimir Filipan za Feral, "jer su i meni poznati slučajevi firmi što su pokrenule posao zbog toga jer im se pokazalo isplativim da povoljno uvezu stranu ambalažu".

Još jedan problem dugoročno opterećuje vodnu situaciju u Hrvatskoj. Zalihe pitke vode u svijetu naglo opadaju, i politika će se velikih sila prema tome sve više voditi kao što se danas vodi s obzirom na naftu. Strani kapital već je ušao u Hrvatsku, primjerice preko poslova oko notornoga zagrebačkog pročišćivača, gdje se kao koncesionar pojavio i njemački koncern RWE. Strane negazirane mineralne vode kao što su "San Pellegrino", "Evian" i "Perrier" u mnogim su hrvatskim hotelima i restoranima popularnije negoli domaće marke. Američka multikompanija Coca Cola razmatra ulaganje u vodocrpilište u Budinšćini kod Zagreba, na kojega koncesiju drži domaća firma. Još su neki domaći koncesionari u poslu sa stranim partnerima; ne treba posebno objašnjavati kako se daljnje osvajanje tržišta i vodocrpilišta od strane inozemnog kapitala neće odvijati nimalo nježno, i do koje će mjere postati otežana kontrola nad vodama u Hrvatskoj. Jer, to nam se događa u drugim područjima.

Dotad, veliki hrvatski koncesionari poput Jamnice (Ivica Todorić) i Podravke zacijelo ni na koji način neće ugroziti vodne zalihe, ali hoće kućne budžete građana i potrošača svojom kampanjom u zemlji koja se diči količinom i kvalitetom vode. Sama država ne gubi pritom gotovo ništa, jer je zanemariv udio popijene vode u ukupno potrošenoj i jednako kvalitetnoj vodi iz cijevi. Ali, država također ne čini ništa da građane zaštiti i objasni im o čemu se tu zapravo radi; nedovoljno je u razgovoru s novinarom ustvrditi da je voda iz cijevi dobra.

Uostalom, ako se stotine tisuća kuna troše na reklamiranje autoceste, jer odgovorni ministar drži da ljudi nisu dovoljno upoznati s gradnjom, zbog čega se ne bi i vodovodi naši svagdanji reklamirali, umjesto da plaćamo harač tajkunima koji su nas već preveli žedne preko vode?

ŽEDNI PREKO VODE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prof. dr. Božidar Stilinović: PIJTE HRVATSKO

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.