MEDICINA & BATINA

18. srpnja, 2003.

- Zarazne bolesti, poput SARS-a trenutno, a AIDS-a prije toga, izgovor su za uvođenje mjera koje nemaju puno veze s prevencijom bolesti, ali imaju sa zadiranjem u ljudska prava?

- Uvijek kada imamo posla sa društvima koja se razumiju kao društva, imamo istovremeno posla i s “vođenjem” tih društava. To može biti management ili leadership, ako govorimo u najnovijim kategorijama vlasti, ali nikada i nikako to ne može biti funkcioniranje na temelju jednakosti i slobode.

Bilo kako bilo, u moderni se unutar tog “vođenja društava” najčešće vlada kroz jednu od specijalističkih tehnika kojima odgovara neki posebni diskurs. Slažem se, to je do sada najčešće bio baš medicinski.

- Koja je logika takvog "vođenja društva"?

- Logika je da je društvo zapravo nešto živo, a kao živo podložno je smrti/smrtno. Zato je "na smrt bolesno", zato ga treba liječiti. Društvo je ugroženo... AIDS, SARS… to su idealne okolnosti za vođenje društava, jer se ne treba više truditi kako bi pokazali da je društvo “zapravo bolesno”. Uvijek kada se takve bolesti pojave, pretpostavke “vođenja društva” postanu transparentne, i što je najvažnije, “nužne”. U vremenima kada takvi i slični liječnici imaju pravo, rekli bi Dead Kennedys, vrijedi formula: Bad Times For Democracy.

- Pisali ste o tome kako se policija i vojska danas lako pretvaraju u socijalne radnike. Vode se tzv. preventivni ratovi, liječi se društvo. Može li se govoriti i o zamjeni uloga: kada zdravstveni radnici postaju policajcima?

- Današnje “postmoderno društvo” prije svega je društvo koje je organizirano oko elementarne skrbi za tijelo, za zdravlje: zdrava hrana, zdrav način života… zdravo ovo, zdravo ono. Ako crkva brine za zdrav duh, sve današnje profane ustanove brinu za zdravo tijelo i utoliko su ono što treba nazvati “civilna religija”. Sve osnovne paradigme, s kojima imamo posla u svakodnevnom životu, pogledajte samo najčešće TV reklame, utemeljene su upravo na tome. Brinuti za "to-tijelo" krajnji je domet postmodernog "mišljenja", a zapravo postmoderne društvene gluposti.

Najveći problem današnjeg čovječanstva nije sadržan u tome što radi Bush, što radi vaša vlada, oni koji vladaju, ubijaju, ne daju ni živjeti ni umrijeti. Pustite to, to je nešto prirodno: vaš i naš, dakle ključni civilizacijski problem je zapravo u tome, da vam smrdi pod pazuhom ili iz ustiju. Što vam se gore može dogoditi od toga da vam kroz bijele hlače izbije menstruacija… Razumijete li što i kako je definirana današnja groza i užas? Kao prisustvo krvi/šporkice na bjelini… Zdravstveni radnici redarstvuju upravo zato jer je sve postalo tijelo i to upravo u onom trenutku kada je naša individualna tjelesnost postala ne samo sasvim nevažna nego radikalno suvišna. Rijetki bi, recimo na zapadu, danas bili “nesretni” kada bi svijet postao manji za, recimo, tri milijarde nezapadnjaka! Dapače, stvar bi interpretirali kao “prirodnu higijenu”.

- Posljednji stadij tzv. globalizacije bit će nesmetani protok kapitala i roba i karantena za ljude na svakoj državnoj granici? Ljudi koji žive sa zaštitnim maskama na licu idealni su građani "radnog društva"?

- Relativno “lijepo” je živjeti ondje gdje ima rada, gdje se mučiš, gdje tijelo, a s njime i ti trpiš i gdje nakon svega toga možeš ići jesti, spavati, tuširati se… ili pak ostati gladan i šporak. Možda je još gore živjeti u situaciji u kojoj nema više niti rada, u kojoj čak “nemaš što raditi” i u kojoj si stalno zapravo sit... odnosno gdje više niti ne možeš postati gladan gladi.

Globalizacija je ono što se ozbiljuje kroz tzv. jedno-petinsko društvo, u kojem jedna petina ima dovoljno, novca, posla, rada…, a gdje su 4/5 ljudi suvišne. Ne da nemaju novca, nego ni rada nema. Ne samo da su te 4/5 suvišne sa stajališta odgovarajućeg života, nego i sa stajališta rada. Postaju suvišni uopće. Ali – tu je situiran sada taj glavni problem – ti “suvišni ljudi”, kojih je, recimo, 4/5, više ne idu na stratište, u Auschwitz, kako bi se to dogodilo još u 20. st., nego ostaju u životu.

Suvišni ljudi nisu više oni koje pobiješ, suvišni su oni koje pustiš umirati “izvan rada”, odnosno koje prepustiš bolestima, životu pred TV i holesterolskoj bombi za dolar dnevno i samoubojstvima… Mislim da je Hrvatska dobro upoznala taj fenomen zadnjih desetak godina u kojima – “nije bilo rada”!

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.