PEČE ME SAVJEST ZBOG ZLOČINA
Ivica
17. srpnja, 2003.

Da, naredio sam da se počinitelji zločina u Paulinu Dvoru pošalju na prvu liniju umjesto u zatvor. Slanje na ratište bila je veća kazna od toga da leže u zatvoru. No, nisam to napravio da bih oslobodio krivce, nego da bih ih kaznio. Znate, tada nije bilo lako na prvoj liniji fronte... Osim toga, predmnijevao sam da će oni biti uhićeni kad se situacija malo smiri. Ali to se, eto, tada nije dogodilo jer su stvari krenule drugim smjerom. I to će me zauvijek boljeti jer je zbog toga pala ljaga na moje ime, ali i na sve branitelje koji su časno i pošteno branili svoju domovinu. Peče me savjest zbog zločina koji su se dogodili jer je moglo proći bez toga

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Gospodine Gorinšek, u prošlom broju Ferala Ladislav je Bognar prilično otvoreno progovorio o događajima u ratnome Osijeku u drugoj polovici 1991. i početkom 1992. godine: progovorio je o ubojstvima, rušenju kuća, teroru Glavaševih grupa... Jesu li vaši dojmovi o tim osječkim danima slični Bognarovima?

- Čitao sam intervju gospodina Bognara u Feralu. Njegov pristup je otvoren, kritičan, on iznosi svoje dojmove o tom vremenu i događajima... Budući da je on Osječanin, opisuje ono što je doživio u svom gradu i vidio svojim očima u Osijeku. Ja sam, pak, kao zapovjednik Operativne zone bio odgovoran za puno veći i širi prostor, te veliki broj postrojbi: riječ je o trinaest tadašnjih općina koje se protežu na jedanaest tisuća četvornih kilometara i u kojima je tada živjelo milijun i sto tisuća građana. Za puno događaja o kojima priča Bognar stoga nisam znao ili ih nisam doživljavao onako kako ih je doživio Bognar. Moj je posao ponajprije bila obrana, oružana borba da se očuva prostor o kojemu sam govorio. Poslovi civilne vlasti jedno su vrijeme bili pod nadležnošću Kriznog stožera, dok su sigurnosni poslovi bili pod Ministarstvom unutarnjih poslova ili direktno pod ingerencijom Ministarstva obrane u Zagrebu. Činjenica je da tadašnje vojno-političko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom nije dopuštalo izravnu ingerenciju vojnih zapovjednika nad Vojnom policijom i SIS-om, nego su oni odgovarali direktno ministru obrane u Zagrebu. Vojnim se zapovjednicima, jednostavno, htjelo oduzeti utjecaj na događaje u pozadini, dakle, na sprječavanje ratnih zločina i sličnih stvari.

PEČE ME SAVJEST ZBOG ZLOČINA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.