MOSTAR IMA ONU SVJETLOST...

17. srpnja, 2003.

Iskoristili smo prigodu da, uoči nastupa Mostar Sevdah Reuniona na Istraetnojazz festivalu, usred njihove evropske turneje, porazgovaramo i s prvim solistom ovog, iznimno kvalitetnog, i u evropskim razmjerima vrlo uspješnog muzičkog sastava. Gospodin Delić, legenda mostarskog sevdaha, rekao nam je par riječi o nastanku ove skupine muzičara, o sebi, Mostaru i mostarskom mostu.

- Vi pjevate s Mostar Sevdah Reunionom od samih početaka, prvi album snimili su upravo sa vama. Poznato je da ste objavljivali za nizozemski World Connection, da je jedan album snimljen sa Šabanom Bajramovićem kao vokalistom, jedan je kompilacijski i sada evo i album sa Ljiljanom Buttler. Možda je najbolje da nam ispričate kako je ustvari sve to krenulo?

- Za vrijeme rata, ja sam se vratio kući, u Mostar, došo sam kad je bilo najteže mom gradu, jer sam želio da pomognem pjevanjem. Pjevo sam vojsci, ranjenicima, raznim delegacijama, građanstvu, i jednom prilikom me čuo gospodin Dragi Šestić kako pjevam. On je u to vrijeme radio u ratnom studiju Mostar kao tonski majstor. I rodila se neka ideja da snimimo prvu kasetu. Sakupio je muzičare, sve vrsne majstore, uglavnom svi iz Mostara, osim jednog koji je iz Sarajeva. To su Mustafa Šantić, Mišo Petrović, Sandi Duraković, Ekrem Demirović, Kosta Latinović i Senad Trnovac.

Snimili smo tu kasetu, bombe padaju, mi do četiri ujutro snimamo u ratnom studiju, i Dragi je to odnio u Nizozemsku i ponudio nekim ljudima. Između ostalih, i Brian Eno se oduševio sa tim snimkama i zainteresirao za to, međutim, World Connection su onda snimili taj naš prvi album. Taj album je dobio jako dobre ocjene, u cijeloj Evropi, počeli su naši nastupi, i evo, skupa smo već pet godina. Nastupali smo u puno zemalja, solo koncerti i na raznim festivalima, Womad festival, recimo, gdje su nastupali još neki čuveni muzičari, kako se zvaše onaj, poznat je… - B.B. King, onda Van Morisson! Uglavnom, samo da vam kažem, gdje smo god bili, uspjeh smo doživili neverovatan! Još samo u Zagrebu, u Lisinskom da nastupimo.

- Cijeli život pjevate sevdah, izgradili ste svoj poseban, vrlo emotivan način pjevanja...

- Kod mene svaki vokal mora biti na svom mjestu, to je jedan poseban stil pjevanja, ja sam ga gradio godinama i godinama, i tako već 48 godina. Ja se ponosim time, jer ja sam moju dušu davo ljudima 48 godina.

- Zbog pomoći svom gradu za vrijeme rata proglašeni ste zaslužnim građaninom, dobitnik ste i Zlatne plakete grada Mostara. Kažete da je vaša ljubav prema Mostaru velika kao ljubav prema pjesmi.

- Mostar je Mostar, a ja sam Mostarac, volim svoj grad, najviše na svijetu! Ja ne bi dao moju Neretvu i onu svjetlost koju Mostar ima, to nema niko! Neretva, to je tako lijepa rijeka, ne bi dao Stari most sa kojeg sam skočio nebrojeno puta, i na glavu, i na noge, i lastu… Skako sam s mosta sve do prije dvije godine. Skočio bi i opet samo mi on ne da (pokazuje na D. Šestića). Jer, mnogi Mostarci su izgubili život tako. Ali možete vidjet na filmu što su snimili o nama, vidi se moj skok na glavu! Jer, ne kaže se džabe: “Ne bije boj svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!”

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.