MRAK NA KONAC

28. kolovoza, 2003.

Tri glavna problema koji opterećuju odnose Hrvatske i Slovenije jesu otvorena pitanja oko teritorijalnog razgraničenja, neisplaćeni polozi štedišama Ljubljanske banke i spor oko vlasničkog prava i korištenja Nuklearne elektrane u Krškom.

Ubrzo nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske i Slovenije uslijedilo je otvaranje niza teritorijalnih pitanja, poput statusa žumberačkog vrha Svete Gere, istarskih sela Škrile, Škudelin, Mlini i Buzin, koje je slovenski Državni zbor proglasio dijelom vlastitog teritorija, kao i razgraničenja Piranskog zaljeva. Ivica Račan i Janez Drnovšek postigli su 2001. godine sporazum o svim graničnim pitanjima, koji je potom parafiran od strane šefova stručnih timova. Račan je, međutim, reterirao nakon gotovo jednodušnog otpora domaće javnosti, uvjerene da se Slovencima tim sporazumom podilazi na račun vlastitog teritorijalnog integriteta, te je Vlada obavijestila Sloveniju da odustaje od potpisanoga.

Hrvatska je sada najavila proglašenje gospodarskog pojasa na Jadranu, i ako tu svoju najavu provede, pada u vodu pregovaračka strategija Slovenije, koja se temelji na dobivanju koridora od vlastite obale prema otvorenome moru. Slovenci sa svoje strane inzistiraju na obavezi Hrvatske da ratificira sporazum iz 1991., kalkulirajući mogućnošću da na proglašenje gospodarskog pojasa od strane Hrvatske uzvrati identičnom protumjerom.

Spor oko Nuklearne elektrane nastupio je 1998. godine, kad je vlada Janeza Drnovšeka isključila hrvatsku stranu iz uprave, te uskratila isporuku električne energije. Sukob je okončan prošle godine, i to na način da se Hrvatska odrekla naplate duga Sloveniji za neisporučenu struju, na koji je smatrala da ima pravo, i prihvatila obaveze u vezi sa skladištenjem radioaktivnog otpada. Slovenija je tek nedavno ratificirala taj sporazum, tako da je i isporuka struje kasnila još gotovo godinu dana pa HEP sada zahtijeva naknadu za neisporučenu struju od trenutka potpisivanja sporazuma.

Ljubljanska banka još od 1991. godine duguje hrvatskim štedišama 450 milijuna eura. Od te svote 150 milijuna direktno potražuju privatne osobe, dok na ostatak od 300 milijuna računa država, koja je dio štediša obeštetila. Slovenska strana smatra da taj dug treba do kraja podmiriti hrvatska država, koja je odgovorna za štedne uloge. Iz vlade slovenskog premijera Antona Ropa može se čuti i stav da bi se taj dug trebao riješiti u kontekstu sukcesije, prebijanjem s dugovima hrvatskih poduzeća prema Ljubljanskoj banci.

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.