Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
19. rujna, 2003.

NEVIĐENI SKANDAL MINISTARSTVA FINANCIJA I HRVATSKOG FONDA ZA PRIVATIZACIJU

VOĆNJAK NA NISKIM GRANAMA
Drago HEDL
18. rujna, 2003.

Izraubanu plantažu jabuka Borinci koju je 1993. platio šest milijuna kuna, Marinko Mikulić u dogovoru s ministrom Crkvencem vraća državi kako bi ga oslobodila stotinjak milijuna kuna duga za neplaćene poreze i doprinose. Ne znajući što će s Borincima, država ih sada, za mjesečni najam od 10 tisuća kuna, do listopada 2004. daje u zakup tvrtki Lipovac. Sto i osam nekadašnjih radnika Borinaca, koji su završili u Mikulićevoj tvrtki Ekopromet, trenutačno bere državne jabuke za račun privatne tvrtke Lipovac

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Plantaža jabuka Borinci

“Posebno se možemo ponositi na svoju ulogu u teškim situacijama i podcrtati da kada se rušilo i palilo, mi smo obnavljali i gradili hale, nabavljali tehnologiju i zapošljavali ljude, te pružali šansu kada je drugdje nije bilo i pritom od nemoguće situacije stvarali potpuno drukčiju sliku. Neki ljudi namjerno, zbog zluradosti i zavisti, zaboravljaju to i prešućuju, te krivotvore istinu, no nikada se nećemo kajati zbog onoga čime se stalno ponosimo. Znamo da se svojim radom i ulogom možemo ponositi i hodati uzdignute glave.” Tako ovih dana govori Marinko Mikulić, direktor i vlasnik koncerna PAN, papirne industrije iz Donjih Andrijevaca, čije se ime u posljednje vrijeme povlači u dvije velike afere: prva je ona o tajnom HDZ-ovom računu u Villachu, o čemu istragu vode hrvatska i austrijska policija; druga je vezana za upravo nevjerojatnu priču o tome kako je Mikulić stotinjak milijuna kuna duga prema državi vratio u naturi, ustupajući joj voćnjak Borinci, koji je prije deset godina platio nešto više od šest milijuna kuna.

Feral je još u veljači ove godine upozoravao na skandalozan pokušaj Marinka Mikulića da enormne dugove svojih tvrtki prema državi, nastale neplaćanjem doprinosa mirovinskom i zdravstvenom fondu, neplaćanjem PDV-a, poreza na dohodak, dobit, tvrtku i reklamu, te obveza prema Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama, jednostavno riješi tako što će državi umjesto novca vratiti plantažu Borince. Ono što se u veljači činilo nemogućim – da država tolerira gomilanje duga do iznosa od 100 milijuna kuna te da potom nekom pada na pamet da taj dug vraća u naturi – sada je postalo stvarnost, s novim elementima gospodarsko-financijske fantastike. Nikola Kaselj iz vinkovačke ispostave Hrvatske udruge sindikata kratko komentira: “Sada više nisu zadovoljni samo pljačkom, sada žele uživati i u perverziji.”

Marinko Mikulić

Ono što se u međuvremenu dogodilo između države i Mikulića i način na koji se Marinko Mikulić, “hrvatski kralj papira” i vlasnik tjednika Fokus, oslobodio svojega 100 milijuna kuna teškog duga, zaista je teško opisati drugačije doli kao perverziju. Mikulić je nije izveo sam – u tome mu je pomogla Vlada Ivice Račana, ista ona koju Mikulić iz broja u broj čereči na stranicama svojega opskurnog Fokusa. Finalni dio operacije koja bi se mogla nazvati “100 milijuna kuna Mikulićeva duga za propalu plantažu jabuka”, izveo je ministar financija Mato Crkvenac, nakon što su temeljite pripreme obavili neki njegovi stranački drugovi, među kojima istaknuto mjesto ima Mato Arlović. Feral je naime pisao o žestokom sukobu Arlovića i Slavka Linića na jednoj od sjednica Kluba zastupnika SDP-a početkom ove godine, kada je Arlović tražio da zbog teškog stanja u gospodarstvu država pomogne prezaduženim tvrtkama na isti način kako je to već učinila u prosincu 2001. donijevši Zakon o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava. Feral je iz više izvora saznao kako je tada Linić optužio Arlovića da iza takve inicijative stoje neki njegovi privatni interesi, ciljajući posve konkretno na Mikulića i njegov PAN.

Mato Crkvenac

Unatoč žestokom sukobu drugoga i trećeg čovjeka SDP-a, još je jedan visokopozicionirani SDP-ovac, ministar financija Mato Crkvenac, u travnju ove godine utanačio nagodbu između Ministarstva financija i Mikulićeva koncerna “kojom je uređeno plaćanje dugova”, tako da Mikulić državi ustupi “imovinu, odnosno gospodarsko-tehnološku cjelinu ‘Plantaže Borinci’”. Mikulić je svoj enormni dug od stotinjak milijuna kuna, uz Crkvenčev blagoslov riješio tako što je Borince ustupio Hrvatskom fondu za privatizaciju. U međuvremenu, da sve bude formalno pokriveno, Porezna uprava iz Vinkovaca napravila je procjenu vrijednosti Borinaca, ustvrdivši kako ona iznosi 115 milijuna kuna, tek neznatno manje od procjene kojom je baratao Mikulić, natežući je na 140 milijuna kuna. Taj nesrazmjer između sadašnje vrijednosti Borinaca (115 milijuna kuna) i one po kojoj je Mikulić te iste Borince kupio prije 10 godina (šest milijuna kuna), on neprekidno objašnjava silnim ulaganjima. Kako su ta ulaganja izgledala, zorno svjedoče i naše fotografije o posve propaloj mehanizaciji i stotinama zapuštenih hektara voćnjaka, koji su u neusporedivo lošijem stanju nego što su bili 1993.

Prije nego što je s državom sklopio dogovor o ustupanju Borinaca za stotinjak milijuna kuna duga, Mikulić u međuvremenu, s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna, osniva tvrtku Ekopromet, na koju prebacuje svih 108 radnika Borinaca. Teško je ne oteti se dojmu kako taj čin nije prošao bez dogovora s njegovim političkim sponzorima. Država naime s Borincima nije htjela preuzeti i radnike, pa su oni prebačeni na tvrtku koja nije imala ni fikus ni telefon, nego samo blokirani žiro-račun. No, na taj će žiro-račun u srpnju ove godine Ministarstvo financija prebaciti 1,6 milijuna kuna za isplate triju plaća radnicima Borinaca, kako bi se namirila njihova potraživanja za vrijeme u kojem je država vlasnik te plantaže. Ministarstvo financija dakle, privatnoj tvrtki Ekopromet, Marinka Mikulića, od kojeg je u zamjenu za 100 milijuna kuna duga u travnju ove godine preuzelo plantažu Borinci, prebacuje 1,6 milijuna kuna, kako bi Mikulić platio radnike koji formalno više nemaju nikakve veze s Borincima. Jer, Borinci su sada u vlasništvu Fonda za privatizaciju koji ne zna što s njima da radi.

Perverzna priča međutim dobiva svoj nastavak. Ne znajući što će s Borincima, jer je u ovoj državi a i mnogo, mnogo šire, nemoguće pronaći budalu koja će za tu izraubanu plantažu s uništenom mehanizacijom i nasadima na izdisaju, dati bar 100 milijuna kuna, za koliko ju je država otkupila od Mikulića, Hrvatski fond za privatizaciju krajem srpnja ove godine raspisuje natječaj za zakup Borinaca. Uvjeti: početna mjesečna cijena zakupa jedna kuna, rok zakupa do kraja 2003.; podjela dobiti između zakupca i HFP-a “po ključu 50:50”, te da zakupac, za vrijeme trajanja zakupa, u radni odnos primi radnike tvrtke s kojom država, odnosno HFP, formalno-pravno nema ništa – onih 108 jadnika koje je Mikulić u međuvremenu prebacio u Ekopromet, a država ih, vidjeli smo, na životu držala tri mjeseca, infuzijom novca s računa poreznih obveznika.

Na natječaj za zakup Borinaca, već pogađate, javlja se Mikulićev Ekopromet, kojem je ovlaštenjem od 27. svibnja ove godine ministar Crkvenac omogućio da “dosadašnji vlasnik PAN- Trgopromet d.d. Đakovo”, “radi sprečavanja nastanka šteta” obavlja “sve potrebne radnje u ime i za račun Republike Hrvatske”, dakle, berbu sezonskog voća. Nakon što je preuzela Borince, država ih još nekoliko mjeseci ostavlja u vlasništvu Mikulićeve tvrtke PAN-Trgopromet, da bi na plantaži, “u ime i za račun RH”, radnici druge Mikulićeve tvrtke, Ekoprometa, brali višnje i drugo rano sezonsko voće. Tko to može razumjeti!

No, uz Ekopromet, koji je za mjesečni najam ponudio 150.000 kuna, na natječaj se javila i tvrtka Lipovac d.d. iz Lipovca, koja je ponudila 10.000 kuna za mjesečni najam. Ured za socijalno partnerstvo Vlade RH održao je u Zagrebu 27. kolovoza ove godine zajedničku sjednicu s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, Hrvatskog fonda za privatizaciju (novog vlasnika Borinaca), Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatske udruge sindikata, na kojem zaključuje da pristigle ponude Ekoprometa i Lipovca “nisu zadovoljavajuće”, te predlaže da se “iste ne prihvate”, odnosno “da se natječaj poništi”.

Cirkus se međutim nastavlja: unatoč odluci da se ponude za najam ne prihvate, koju su podržali i predstavnici vlasnika Borinaca, HFP, Upravni odbor tog istog Hrvatskog privatizacijskog fonda 2. će rujna ove godine donijeti odluku kojom Borince daje u najam tvrtki Lipovac, i to ne, kako je u uvjetima natječaja stajalo, do kraja ove godine, već do 31. listopada 2004.! Odluku s produženim rokom zakupa je u svojstvu predsjednika Upravnog odbora HFP-a potpisao ministar gospodarstva Ljubo Jurčić.

Tvrtka Lipovac, koja je ponudila 15 puta manju cijenu zakupa, sada na dvostruko duži rok nego što je bilo predviđeno natječajem o zakupu, treba samo ove godine ubrati između 500 i 600 vagona jabuka, te dobit – a ne prihod, koji se procjenjuje na najmanje 15 milijuna kuna – podijeliti s državom. Kolika bi ta dobit mogla biti, vidljivo je i iz uvjeta natječaja o najmu, gdje stoji da eventualni gubitak snosi zakupac. Država dakle unaprijed predviđa i mogućnost da u ovoj i sljedećoj godini, osim smiješnih 10.000 kuna mjesečno, iz Borinaca – najveće plantaže jabuka u Europi – ne izvuče ni lipe. Crkvenčev posao s Mikulićem, na radost poreznih obveznika, ispao je zaista financijsko remek-djelo.

Trenutačno, u Borincima je stanje sljedeće: radnici Ekoprometa u ime tvrtke Lipovac, koja je zakupila Borince, beru jabuke s plantaže u vlasništvu države. U Vinkovce su stigli stručnjaci Hrvatskoga privatizacijskog fonda kako bi obavili novu procjenu Borinaca, post festum, kad je plantaža, iscijeđena do posljednje kapi, vraćena državi za Mikulićev dug od 100 milijuna kuna. Radnici Ekoprometa u međuvremenu trebaju na određeno vrijeme (dok traje zakup) potpisati ugovor o radu s tvrtkom Lipovac i kolektivno iz Mikulićeve tvrtke prijeći novom poslodavcu. Mikulić se tako elegantno riješio ne samo duga od stotinjak milijuna kuna nego i 108 radnika.

Država je dobila plantažu “vrijednu” 115 milijuna kuna, od koje će u ovoj i sljedećoj godini zajamčeno inkasirati 150.000 kuna najma. Uskoro će, kad najam istekne, dobiti i onih 108 radnika da se o njima brine Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Što je još tko dobio, ostaje u sferi nagađanja.

VOĆNJAK NA NISKIM GRANAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA