Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
19. rujna, 2003.

SPEKTAKULARNI POSJET DELEGACIJE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG HDZ-a AMERICI DONIO JE JEDNAKO SPEKTAKULARNU PROMJENU POLITIČKE RETORIKE

OD ALJASKE DO BISTRIKA
Ivan LOVRENOVIĆ
18. rujna, 2003.

Tko su i iz koje stranke "hrvatski političari iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine" koji su po dijaspori "Hrvate palili kako je moguće pripojenje Hrvatskoj" i pri tomu punili vlastite džepove? Dok se danas uglađeni i sređeni Čović smješka po američkoj turneji, kobne posljedice te nakazne ideologije intenzivno traju kao opaka deformacija političkoga mentaliteta u golemom dijelu običnoga hrvatskog puka, od Usore i Novoga Šehera, do Uskoplja i Rame...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dragan Čović (na fotografiji s Antom Jelavićem i Mijom Brajkovićem)

Cijelih dvadeset dana rujna u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi boravit će delegacija na čelu s Draganom Čovićem, visokim funkcionarom HDZ-a i predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U njoj su još Bariša Čolak, predsjednik HDZ-a i ministar sigurnosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Lidija Topić, zamjenica ministra vanjskih poslova, Rade Bošnjak, glavni tajnik HDZ-a, te Jozo Pavković, urednik bosanskohercegovačkoga izdanja Večernjega lista. Da čitateljstvo bosanskohercegovačkoga Večernjaka u domovini, pak, ne bi bilo u brizi oko kulturno-zabavnoga života izaslanstva za vrijeme naporne turneje, obavještava ga se da će na nekoliko koncerata visoko društvo zabavljati Mate Bulić sa svojim bendom.

Oko sastava, službenog statusa i ciljeva ove etnički, stranački i regionalno čiste ekspedicije mnogo je različitih tumačenja i objašnjenja. Konfuziji je najviše pridonio sam Večernji list. Jedanput je u ovim novinama to izaslanstvo "hrvatskih dužnosnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske demokratske zajednice", koje u Ameriku odlazi u "posjet američkim Hrvatima", a urednik Pavković navodi se u službenom sastavu izaslanstva, kao i Čovićeva supruga Bernardica. Potom slijedi nijansiranije objašnjenje: jest to hrvatska i HDZ-ova delegacija, ali ona neće raditi samo za Hrvate i za svoju stranku, nego će lobirati za snažnije investiranje u Bosnu i Hercegovinu, a Čović će na kraju, 30. rujna, govoriti pred Glavnom skupštinom Ujedinjenih naroda u svojstvu predsjedavajućega Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Konačno, na pitanje Dnevnoga avaza o karakteru izaslanstva, sam Čović nudi klasično "da, ali" objašnjenje, nakon kojega sve ostaje jednako nejasno: "Ovo je posjet državnih dužnosnika iz reda hrvatskog naroda. Ni u kom kontekstu sastav ovog izaslanstva ne treba dovoditi u vezu s HDZ-om BiH. Mi ovdje boravimo kao ljudi iz vlasti Bosne i Hercegovine, ali iz reda hrvatskog naroda."

Spektakularni HDZ-ov posjet Americi praćen je jednako spektakularnom promjenom retorike - i kod HDZ-ovaca i u listu koji su izabrali da ih prati. Tako Večernjakov izvjestitelj ističe, poput kakva herojskoga djela, da je Čović pred Hrvatima u Chicagu "govorio o Bosni i Hercegovini kao državi koju i Hrvati trebaju graditi i doživljavati svojom domovinom". Svi hrvatski političari, i iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine, dosad su - kaže izvjestitelj - "zbog jeftinih političkih bodova i kukavičluka da se dijaspori otvoreno kaže kakva je stvarnost, uglavnom Hrvate 'palili' kako je moguće pripojenje Hrvatskoj".

Da se ne sjećamo svega, da nismo vjerni svjedoci HDZ-ovih, a bogme i Večernjakovih posljednjih trinaest krvavih godina, mogli bismo naivno upitati: a tko su i iz koje stranke ti "hrvatski političari iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine", koji su po dijaspori "Hrvate palili kako je moguće pripojenje Hrvatskoj", i pri tomu punili vlastite džepove, i tko im je uvijek bio najprilježnija medijska potpora? Zar se Čovićev i Čolakov i Topićkin i Bošnjakov HDZ ne diči vlastitim kontinuitetom i ne odbija od sebe i najmanju kritičku refleksiju, a jedan od glavnih sadržaja toga mračnog kontinuiteta upravo je odbijanje Hrvata od ideje o Bosni i Hercegovini kao vlastitoj domovini i sijanje iluzija o pripojenju Hrvatskoj. Dok se danas uglađeni i sređeni Čović smješka po američkoj turneji ili iz fotelje u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, kobne posljedice te nakazne ideologije intenzivno traju kao opaka deformacija političkoga mentaliteta u golemom dijelu običnoga hrvatskog puka od Usore i Novoga Šehera, do Uskoplja i Rame... Tko će preuzeti odgovornost za to puzajuće, povijesno zlodjelo?

Ili: na kakve je stravične izraze mržnje i demonizacije u istom Večernjaku nailazio svatko tko je u onim godinama zastupao ideju o Bosni i Hercegovini, a kritizirao politički lunatizam Tuđmana, njegovoga HDZ-a, i njihovih hercegovačkih političkih i ratnih ordonansa?

Fantastična lakoća zaborava i vještina premetanja preko vlastite glave kao da je zaštitni znak ovoga lista i njegovih autora. Tako jedan od njih (Milan Jajčinović) nedavno nariče nad demografskim urušavanjem Bosne i Hercegovine i nad potpunim nehajem "kroatocentričnog i metropolitanskog duha Zagreba" i hrvatske intelektualne elite pred tom činjenicom, jer među tih statističkih pedesetak Bosanaca, koji nestaju svaki dan, "sigurno ima i Hrvata". Da će upravo to biti neminovna posljedica (i) hrvatske politike prema Bosni, o tomu smo s matematskom preciznošću govorili, pisali i na sva zvona vikali još od samoga Tuđmanova nastupa na političku scenu 1990. A novine tipa Večernjaka i autori poput citiranoga bili su bastioni takve politike. Da ni danas nemaju pameti i moralne kuraže da pojme njezinu bitno zločinačku prirodu, vidi se u dobrohotnosti kojom tu politiku spomenuti autor ocrtava, kada je kritizira kao "isforsirano starateljstvo", "karikaturalnu dimenziju brige" i "paternalističko staranje za bosanskohercegovačke sunarodnjake". A da se i u ovoj naknadnoj komentatorskoj pameti radi tek o inačici istoga starog ćoravog kroatocentrizma, najbolje govori njegov krunski argument - ne nariče on nad osipanjem Hrvata u Bosni zbog Hrvata u Bosni, još manje zbog Bosne same, već zato što time "Hrvatska gubi svoj biološki rezervoar" i "intelektualnu sol hrvatstva", kako je - tvrdi komentator - bilo "od fra Anđela Zvizdovića do Nikole Šopa". Blažena glupost!

Dragan Čović tipični je predstavnik, jedno od općih mjesta krivulje koju je hercegovački HDZ kao društvena pojava opisao, od primitivnoga plemensko-patrijarhalnog duha jednoga Mate Bobana, do tobožnjega europskog štiha Jadranka Prlića. No, ono što je na toj krivulji konstanta, jest prastara osobina koja je u antropološkim izučavanjima Balkana i osobito njegova dinarskog pojasa davno definirana kao - ekonomija pljačke. Ilustrativno je, na primjer, bez ikakve težnje za prejudikcijom, da je spomenuti gospodin Čović u ovom trenutku nosilac goleme kolekcije krivičnih prijava za financijske i poslovno-privredne malverzacije, između ostaloga i za plansko uništavanje nekad moćne i profitabilne mostarske firme Soko.

Odgovarajući nedavno na javnoj tribini u nekoj hrvatskoj sredini na pitanja zabrinute publike o demografskom osipanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown izgovorio je svoj umirujući don't worry: "Hrvati će sve to nadoknaditi svojim poduzetničkim duhom"! Na stranu sad što se u tom olakom načinu ogleda iritantna površnost i klišetiziranost govora kojim se uobičajeno služe Ashdown i mnogi drugi inozemni dužnosnici u Bosni - može im se. Oni su, naime, već cijela jedna malobrojna, ali prepoznatljiva nova politička klasa, čiji se status odlikuje ogromnim ovlaštenjima, potpuno nespecificiranom odgovornošću, nepoznatim, ali svakako visokim primanjima, i veoma udobnim životom u egzotičnoj zemlji "na raskršću Istoka i Zapada". Za nas je zanimljivije kako i od koga je Ashdown mogao "kupiti" taj stereotip o poduzetnosti kao nekakvoj malne etnički determiniranoj osobini Hrvata i njihovoj tobožnjoj komparativnoj prednosti pred Srbima, koji su, je li, politični i ratoborni, te pred Muslimanima, koji imaju natalitet i drže čaršije u važnijim gradovima. Nažalost, cjelokupno iskustvo, osobito ono iz novije ratne i poratne pljačkaške povijesti, uči nas da je ono što je Ashdown u svojoj površnosti uočio kao "poduzetnički duh Hrvata", u stvari društveno pogubno čovićevsko profiterstvo, jednako distribuirano u sva tri etnička miljea, jednako kao što je i očaj, neimaština i socijalna ugroženost etnički jednako distribuirana, samo među neusporedivo većim brojem stanovnika Bosne i Hercegovine.

OD ALJASKE DO BISTRIKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA