SVE ALI NIŠTA
Uri AVNERY
19. rujna, 2003.

“Najavljenim atentatom na Arafata vratit ćemo se u stadij ‘sve ili ništa’, buknut će sav arapski svijet”, tvrdi Uri Avnery, izraelski mirovni aktivist i dobitnik alternativne Nobelove nagrade za mir, koji je posjetio Yasera Arafata nakon što mu je Sharonova vlada zaprijetila smrću i obećao mu “ljudski štit”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sada je to dakle i službeno: izraelska je vlada odlučila izvesti atentat na Yasera Arafata. Ne više “prognati”. Ne više “protjerati” ili “ubiti”. Jednostavno, “ukloniti”.

Naravno, namjera nije “ukloniti” ga u drugu zemlju. Nitko ozbiljno ne misli da će Yaser Arafat dignuti ruke uvis i dopustiti da bude otjeran. On i njegovi ljudi bit će - pretpostaviti je - ubijeni za vrijeme “razmjene vatre”. To ne bi bilo prvi put.

Uostalom, čak i kad bi bilo moguće protjerati Arafata u drugu zemlju, nitko u izraelskom čelništvu ne bi to ni u snu učinio. Kako to? Dopustiti mu da poslije obilazi Putina, Schrödera i Chiraca? Bože sačuvaj! Plan je, dakle, da ga se otpremi na drugi svijet.

Doduše, ne odmah. Amerikanci to zabranjuju. Bush bi se mogao naljutiti. A Sharon ne želi ljutiti Busha...

Neki se ljudi tješe mišlju da je ovo samo isprazna odluka. Očekuje se da tek treba odlučiti kada i kako je provesti. No to je samo priželjkivanje, opasna utjeha. Odluka koja legitimira atentat sama je po sebi dalekosežan politički čin. Namjera joj je da se izraelska i međunarodna javnost naviknu na samu pomisao. Ono što je jednom zvučalo kao luda zavjera ekstremnih fanatika, sada izgleda kao legitimni politički proces, u kojemu su samo vrijeme i način izvršenja još otvorena pitanja.

Svatko tko pozna Ariela Sharona može znati kako će se stvari dalje razvijati. Čekat će priliku. Ona se može ukazati odmah, ili za tjedan dana, mjesec ili godinu. On je strpljiv. Kad odluči nešto napraviti, spreman je čekati, ali neće odstupiti od cilja.

Kad će se, dakle, planirani atentat izvesti? Kad se u Izraelu dogodi neki veliki samoubilački napad, tako velik da će ekstremnu reakciju shvatiti i Amerikanci. Ili kad se drugdje dogodi nešto što će skrenuti svjetsku pozornost s naše zemlje. Ili kad neki dramatični događaj, poput razaranja WTC-a, razljuti Busha.

Što će se potom dogoditi? Arapski vođe kažu da će se dogoditi “posljedice nesagledivih razmjera”. No zapravo, posljedice se mogu unaprijed sagledati.

Ubojstvo Arafata izazvat će povijesnu promjenu u odnosima između Izraela i palestinskog naroda. Od rata 1973. oba su naroda prihvaćala ideju kompromisa između dva velika nacionalna pokreta. Prema sporazumu u Oslu, nakon procesa koji je Arafat praktički sam započeo, Palestinci su se odrekli 78 posto teritorija zemlje koja se prije 1948. zvala Palestina. Složili su se da uspostave svoju državu u preostalih 22 posto zemlje. Samo je Arafat imao moralni i politički ugled potreban da povede ljude za sobom, kao što je Ben-Gurion mogao uvjeriti naš narod da prihvati plan podjele.

Čak i u najzaoštrenijim krizama, oba su naroda otada ostala čvrsta u svom uvjerenju da će sve na kraju završiti kompromisom. No, ubojstvom Arafata to će uvjerenje najvjerojatnije prestati postojati, možda zauvijek. Vratit ćemo se u stadij “sve ili ništa”: Veliki Izrael ili Velika Palestina, bacanjem Židova u more ili potiskivanjem Palestinaca u pustinju.

Palestinske će vlasti nestati. Izrael će preuzeti sav palestinski teritorij, sa svim ekonomskim i ljudskim potresima koji će nastati. “De luxe okupacija”, koja je omogućila Izraelu slobodno posezanje za teritorijem, dok svijet plaća račune, bit će time završena.

Nasilje će nadvladati. To će biti jedini jezik obaju naroda. U Jeruzalemu i Ramali, u Haifi i Hebronu, Tulkarmu i Tel Avivu, strah će se širiti ulicama. Svaka majka koja pošalje dijete u školu izjedat će se od brige dok se ono ne vrati kući. Teror na ovoj i na onoj strani, sve šira spirala nasilja, automatska i neprestana eskalacija.

Potres neće biti ograničen samo na teritorij između Mediterana i Jordana. Buknut će sav arapski svijet. Shahid Arafat mučenik, heroj, simbol, postat će svearapski, svemuslimanski mitološki lik. Njegovo će ime postati bojni poklik za sve revolucionare od Indonezije do Maroka, i lozinka za sve religiozne i nacionalističke podzemne organizacije.

Tlo će se tresti pod nogama svih arapskih režima. U usporedbi s Arafatom, konačnim herojem, svi kraljevi, emiri i predsjednici činit će se kukavicama, izdajnicima i plaćenicima. Ako jedan od njih padne, poput domina, past će i ostali. Krvoproliće će postati sveopće. Svaki izraelski potencijalni cilj – svaki avion, svaka skupina turista, svaka izraelska institucija bit će u stalnoj opasnosti.

Amerikanci imaju svoje razloge za protivljenje atentatu. Oni znaju da bi ubojstvo Arafata uzdrmalo do temelja njihov položaj u arapskom i muslimanskom svijetu. Gerilski rat koji se širi Irakom, proširit će se arapskim i muslimanskim zemljama i cijelim svijetom. Svaki Arapin i musliman vjerovat će da je Sharon djelovao uz američki pristanak i potporu. Bijes će, nema sumnje, biti usmjeren i protiv Amerikanaca. Gomila novih Bin Ladena kovat će osvetu.

Zar Sharon sve ovo ne razumije? Naravno da razumije. Politički anonimci koji čine vladu mogu biti nesposobni da vide dalje od nosa, kao uostalom i njihovi žmireći generali, čije je jedino “rješenje” - ubiti i razoriti. Ali, Sharon zna kakve bi mogle biti posljedice i uživa u njima. Sharon želi zaključiti povijesni sudar između cionizma i palestinskog naroda s oštrom odlukom: čvrsta izraelska kontrola nad cijelom zemljom i situacijom koja će prisiliti Palestince da odu. Yaser Arafat je zaista “totalna prepreka”, kako je definirano u vladinoj rezoluciji, za izvršenje ovog nacrta.

A narod Izraela? Siromašan, ispranoga mozga, jadan i ravnodušan narod ne intervenira. Većina koja šutljivo trpi, ponaša se kao da se to sve ne tiče njih i njihove djece. Oni slijede Sharona kao što su djeca slijedila čarobnog svirača - ravno u rijeku.

Ova gromoglasna tišina je strašna. Da bismo spriječili nesreću, dužnost nam je razbiti je.

SVE ALI NIŠTA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.