ZEMLJA SA SEDAM KORA
Tena ERCEG
19. rujna, 2003.

Ono u čemu se svi stručnjaci slažu jest da je prosječna temperatura zraka porasla za jedan Celzijev stupanj, a vlaga za jedan posto, te da se razina mora podigla za 15 do 20 centimetara. U pogledu uzroka globalnog zatopljenja stručnjaci su podijeljeni: dok jedni drže da je razdoblje od 1980. do danas najtoplije u proteklih dvije tisuće godina, drugi smatraju da se klimatske promjene događaju svakih 30-40 godina, i to zbog varijacija u intenzitetu grijanja Sunca

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Posljednjih se godina iznimno često spominju izrazi “globalno zatopljenje”, “klimatski poremećaji” i slično, no kako u najkraćim crtama i sa sigurnošću objediniti ono što oni zapravo znače? Svi se stručnjaci slažu u sljedećemu: da je prosječna temperatura zraka porasla za jedan Celzijev stupanj, a vlaga za jedan posto, te da se razina mora podigla za 15-20 centimetara. Te se brojke same po sebi možda ne čine alarmantnima, no kvaka je u tome što se promjene nisu događale postupno, tijekom cijele povijesti Zemlje, nego su se dogodile u 20. stoljeću. No, kako to već obično biva sa znanstvenim istraživanjima, u pogledu uzroka globalnog zatopljenja mišljenja stručnjaka su podijeljena.

Znanstvenici sa Sveučilištu Virginia u Sjedinjenim Državama, koji, kao i većina ostalih, drže da je zatopljenje rezultat ljudskog djelovanja, rekonstruirali su klimu na Zemlji u proteklih 2000 godina, uz pomoć godova stabala i jezgri ledenjaka na Antarktiku i Grenlandu. Zaključak tog istraživanja je da je razdoblje od 1980. godine do danas najtoplije u posljednjih dvije tisuće godina Zemljine povijesti. Za razliku od njih, znanstvenici sa Sveučilišta Harvard drže da se klimatske promjene prirodno događaju ciklički, svakih 30-40 godina, i to zbog varijacija u intenzitetu grijanja Sunca. Shodno tome, globalno zatopljenje koje nam se trenutno događa samo je faza tog ciklusa, nakon koje bi trebalo nastupiti hladnije razdoblje. Prema računicama harvardskih znanstvenika, razdoblje između 1940. i 1970. godine bilo je doba zahlađenja, što dokazuje - tvrde oni - da je teorija o ugljičnom dioksidu kao uzroku zatopljenja pogrešna; naime, upravo je od 1940. započelo masovno ispuštanje štetnih plinova u atmosferu, a oni ipak tada nisu izazvali zatopljenje.

Osim ovog argumenta, koji znanstvenici iz protivničkog tabora opovrgavaju, harvardski znanstvenici kao dokaze za svoju teoriju da je i prije u prošlosti bilo razdoblja zatopljenja, iznose i neke povijesne anegdote. Jedna od njih je i priča kako su se u 10. stoljeću Vikinzi Crvenog Erika s Islanda preselili na Grenland, navodno zbog blage klime. Povijesna je činjenica, međutim, da je vikinški vođa i nasilnik Crveni Erik zapravo protjeran s Islanda zbog počinjenih ubojstava. No, s druge strane, mnogi izvori potvrđuju da je na Grenlandu u to vrijeme zaista bilo toplije, jer su Erikovi Vikinzi i ostali doseljenici na jugu otoka uzgajali stoku. U kasnom srednjem vijeku, međutim, s otoka su nestale i životinje i ljudi, jer je u tom razdoblju relativno blagu klimu zamijenila iznimno oštra arktička. Druga anegdota kaže da je u 10. i 11. stoljeću u Velikoj Britaniji bilo toliko toplo da je sjeverni dio otoka bio prekriven plodnim vinogradima. Vinograda je, pokazala su istraživanja, uistinu bilo, ali samo pedesetak, dok ih danas ima više od 350, a neki se protežu i do Leedsa na sjeveru Engleske, što dokazuje da je klima danas znatno toplija.

Klimatske promjene najbolje se manifestiraju u takozvanim ekstremnim događajima, a osim na vremenske prilike najviše utjecaja imaju na živa bića, pa time i na zdravlje ljudi. Najučestaliji ekstremni klimatski događaj u Evropi svakako su poplave izazvane obilnim kišama, dok su na drugim kontinentima to oluje i uragani. Osim materijalne štete, kakve su uništenje infrastrukture i zaliha pitke vode, što može dovesti do širenja zaraznih bolesti, poplave uzrokuju i jake psihološke poremećaje, osobito u djece, te porast slučajeva samoubojstava i alkoholizma.

Toplinski valovi i suše kao njihova posljedica - kojima smo svjedočili ovo ljeto - također spadaju u ekstremni klimatski događaj, a osobito su im izložene mediteranske i balkanske zemlje. Do ovog ljeta, kada su samo u Francuskoj velike vrućine prouzročile više od 13 tisuća smrti, najfatalnijim toplinskim valom na ovim područjima smatrao se onaj koji je 1987. godine pogodio glavni grad Grčke, kad je umrlo 2000 ljudi više nego što je to bilo uobičajeno. Već i sam pogled na brojke govori o tome koliko su toplinski valovi danas dulji i jači nego prije dvadesetak godina. Visoke temperature i velika količina vlage u zraku pogoduju širenju zaraznih bolesti, odnosno razmnožavanju kukaca i glodavaca koji ih prenose. Visoke morske temperature, pak, pogoduju širenju tropskih algi, od kojih su neke otrovne i za ljude, jer ih konzumiraju školjke i ribe, a njih pak ljudi.

Klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem odgovorne su i za nestajanje bioloških vrsta, biljaka i životinja, od kojih se neke koriste i u proizvodnji lijekova; prema nekim istraživanjima, brzina kojom vrste izumiru poprimila je u 20. stoljeću nevjerojatne razmjere: svakih sat vremena nestaje jedna vrsta (John Lawton i Robert May: Extinction Rates, Oxford University Press, 1995.)! Najsvebuhvatnija biološka promjena jest gubitak takozvanih "usluga ekosustava", odnosno načina na koji cjelokupni život na Zemlji funkcionira. Kao što je poznato, osnovne prijetnje ekosustavima su ubrzani i neodrživi rast ljudske populacije, odnosno razvoj tehnologija koje proizvode sve ono što ljudi konzumiraju, te golemi raskorak između kratkoročnih ekonomskih zahtjeva tržišta i dugoročne dobrobiti cjelokupnoga ljudskog društva.

Pogubne razmjere uništenja ekosustava zorno je pokazao američki eksperiment “Biosfera 2”, privatni projekt pokrenut kasnih osamdesetih godina, kojemu je cilj bio ustanoviti može li skupina od osmero ljudi preživjeti u hermetički zatvorenom, energetski bogatom okruženju. Eksperiment, fizički lociran u američkoj državi Arizona, 1996. godine je, zbog uzastopnih neuspjeha, preuzelo newyorško Sveučilište Columbia. U prvoj dvogodišnjoj misiji započetoj u jesen 1991. godine osmero ljudi je dvije godine živjelo u umjetno stvorenome ekosustavu, sastavljenom od replika pustinje, prašume, poljoprivrednih površina, pa čak i minijaturnog oceana.

Tijekom te dvije godine pojavili su se svi standardni “zemaljski” problemi, mnogi od njih u ekstremnom obliku: golem pad koncentracije kisika u atmosferi, visoka razina ugljičnog dioksida, ekstremno visok broj izumiranja biljnih i životinjskih vrsta, pojava velikog broja agresivnih biljaka, te eksplozivno razmnožavanje mrava i žohara. Neuspjeli eksperiment “Biosfera 2” tako je pokazao da ni uz najsuvremeniju tehnologiju i nadljudske napore (zasad) nije moguće nadomjestiti prirodne uvjete života, od kojih je osnovna i nenadomjestiva Zemljina ovojnica – atmosfera.

Što se, pak, tiče izumiranja životinjskih vrsta, čije nestajanje rijetko koga danas pretjerano uznemiruje, američki stručnjaci nedavno su identificirali i prvog sisavca čijem opstanku prijeti upravo globalno zatopljenje. To je američka pika, srodnik zeca koji živi u snježnim tunelima planina sjevernoameričkoga kontinenta. Nedavna istraživanja pokazala su da je oko 30 posto tih životinja jednostavno nestalo, a ono što osobito uznemiruje jest kriva pretpostavka znanstvenika da će alpski i podalpski ekosustavi duže od ostalih odolijevati klimatskim promjenama, upravo zbog njihove izoliranosti od izravnog utjecaja štetnih plinova.

U situaciji nezaustavljivog ekonomskog napretka, svima je, pa tako i stručnjacima, jasno da se ljudsko djelovanje koje uništava prirodu ne može zaustaviti. Zato se kao optimalni pristup problemu zagađenja okoliša sve više predlaže takozvani adaptacijski pristup: onaj kojim bi se istodobno zadovoljili i nezasitni industrijski apetiti i životni uvjeti na Zemlji, odnosno dobrobit ljudskog zdravlja. Koliko god bio kratkoročan i zapravo beznadan, adaptacijski pristup je i bolno realističan: nedodirljivosti globalnog ekonomskog sustava trebali bi parirati bolji sustavi zdravstvene zaštite, odnosno golema ulaganja u borbu protiv zaraznih bolesti i posljedica ekstremnih klimatskih događaja, pa dok traje, traje...

ZEMLJA SA SEDAM KORA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

NAJGORA ŽETVA OD 1945.!

RAT UGLJIČNOM DIOKSIDU!

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.