TEATAR U KOSTIMA
Toni GABRIĆ
19. rujna, 2003.

Gordana Vnuk optužila je zagrebački Gradski ured za kulturu da javnosti maže oči pričama o nepostojećim sponzorima, a problematična joj je i “kompilatorska” estetika Festivala. “Ona već 17 godina vodi 'Eurokaz' bez podnošenja estetskih računa, a ako je njezina računica da su troškovi FSK-a oko 6 milijuna kuna, to znači da bi njoj za ovakav festival bilo potrebno upravo toliko novca. A mi ga realiziramo za 3 milijuna”, uzvraćaju iz FSK-a. Oni negiraju tvrdnju da "gradske kulturne vlasti preuzimaju na sebe funkciju kulturnih institucija", te napominju da festival sufinanciraju Talijanski centar za kulturu, kanadsko veleposlanstvo i Francuski institut

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Festival svjetskog kazališta, velika kulturna manifestacija koja se ove godine prvi put održava u Zagrebu, započeo je, tek na prvi pogled neočekivano, kritičkim osvrtima koji su se već pretvorili u svađu kazališnih ljudi na otvorenoj sceni. Gordana Vnuk, ugledna umjetnička voditeljica isto tako uglednog Eurokaza, kritički je oštro istupila u pretposljednjem Globusu, osporavajući i organizacijske i estetske osnove novoga zagrebačkog festivala, da bi svoje tvrdnje dodatno zaoštrila u intervjuu ovotjednom "Forumu" Slobodne Dalmacije.

Njezini prigovori na prvi pogled mogu izgledati uvjerljivo, to više pretpostavi li se da dolaze od kompetentne osobe. Gordana Vnuk optužuje Gradski ured za kulturu da zagrebačkoj javnosti maže oči pričama o nepostojećim sponzorima i da skriva podatke o istinskoj cijeni FSK-a. Na osnovi njezina uvida u svjetsko tržište teatarskih umjetnina, a iskustvo dugogodišnje voditeljice Eurokaza i intendantice svjetskih kazališnih kuća svakako nije zanemarivo, cijena FSK-a je dvostruko veća od one koju priznaju njegovi pokretači i organizatori. Golemi dio gradskog financijskog kolača namijenjenog kulturi tako će biti pojeden u jednom megalomanskom zalogaju, tvrdi Vnuk, umjesto da bude podijeljen gradskim umjetničkim programima, napose onim avangardnima.

Čitava stvar, kaže, organizirana je naprečac, kao predizborni dar zagrebačkih kulturnih struktura HNS-u, stranci koja ih drži pod kontrolom. Nadalje, njezin prigovor koji se odnosi na koncept kulturne politike zagrebačkih vlasti u tome jest da se organiziranjem Festivala "HNS-ovska vladajuća kulturna birokracija" od servisera kulturnih zbivanja pretvorila u "ideologa i trošitelja financijskih sredstava", koja bi zapravo trebala samo raspoređivati. Umjesto da sređuje stvari u kulturnim ustanovama, ta vlast stvara paralelne programe. Nakon odlaska velikog svjetskog cirkusa, zagrebački će ljubitelji teatra opet upasti u mediokritetski mulj u kojem vegetiraju HNK, Gavella i druge kazališne ustanove u glavnom gradu.

Gordana Vnuk ismijava i kriterij kojim su se vodili selektori Festivala Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, opisujući ga kao puku kompilaciju onoga što se u posljednje vrijeme moglo vidjeti na velikim konzervativnim festivalima, poput edinburškog, salzburškog ili avignonskog. Štoviše, dok se neki od njih nalaze u grčevitom naporu da se odmaknu od vlastite "dogmatičnosti", zagrebački festival upravo u tu dogmatičnost nekritički upada.

Koliko god sve to na prvi pogled zvučalo dobro i uvjerljivo, pažljivije promatranje ipak rezultira uviđanjem ozbiljnih šupljikavosti. Prva pukotina u konstrukciji Gordane Vnuk koja do grla pušta vodu, njezina je procjena troškova Festivala. Voditeljica Eurokaza hrabro je i samouvjereno u Globusu iznijela svoju verziju "financijske konstrukcije" FSK-a: Lepageova Trilogija zmajeva trebala bi tako stajati 85.000 eura, Ostermeierova Nora minimalno 100.000 eura, Nekrošiusova Godišnja doba 50.000 eura itd. No iz ugovora s pojedinim kazališnim kućama, čije smo fotokopije dobili, proizlazi da su ti iznosi neusporedivo manji, odnosno da se Gordana Vnuk debelo prešla. Dva prikazivanja Ostermeierove predstave plaćena su tako 60.000 eura, Nekrošius je stajao 18.000 eura, Trilogija zmajeva 95.000 kanadskih dolara, Il n'y a plus de Firmament Josefa Nadja 21.400 eura, a ne 50.000 kako procjenjuje Vnuk, i Querille u režiji Antonija Latelle 25.000 eura, što je točno upola manje od najbenevolentnije procjene Eurokazove voditeljice.

"Iznošenje takve financijske kalkulacije najveći je bezobrazluk Gordane Vnuk", komentira u razgovoru za Feral Ivica Buljan, član umjetničkog vodstva FSK-a. "Ona već 17 godina vodi Eurokaz bez podnošenja estetskih računa. Dotacije Eurokaza su 1,1 milijun kuna. Pomnožite to s brojem godina, pa izračunajte koliko je to novca. Ako je njezina računica da su troškovi FSK-a oko 6 milijuna kuna, to znači da bi njoj za ovakav festival bilo potrebno upravo toliko novca. A mi ga realiziramo za 3 milijuna. Toliko o sposobnostima." Buljan ističe i neistinitost Vnukinih tvrdnji da Festival ne podupiru veleposlanstvadržava čija kazališta nastupaju, napominjući da ga sufinanciraju Talijanski centar za kulturu, kanadsko veleposlanstvo i Francuski institut.

Buljan odbacuje i tvrdnje voditeljice Eurokaza koje se odnose na ulogu gradskih vlasti u organiziranju FSK-a. On podsjeća da u svijetu postoje festivali koji su u vlasništvu gradova, poput ljubljanskoga ili bečkoga, koji podliježu istim pravilima kao i ostale javne ustanove, a u samom Zagrebu tako su ustrojeni Muzički biennale i Festival animiranog filma. "Gordana Vnuk govori iz perspektive uvrijeđene direktorice privatnog festivala. Nije točno da gradske kulturne vlasti preuzimaju na sebe funkciju kulturnih institucija. Inicijatori Festivala smo Dubravka Vrgoč i ja, a organizator Hrvatski centar ITI - UNESCO. Grad Zagreb pruža support identičan onom kakav Eurokaz ima od Ministarstva kulture, i od istog tog Grada."

Ivica Buljan odbacuje i tvrdnje Gordane Vnuk o odsutnosti teorijskog koncepta kod selektora FSK-a: "Vnukova je doista svjetski poznata teoretičarka, koja je u teatrologiju uvela termin sočne mrkve. Naš izbor naziva najskupljim predstavama za najgluplju publiku, ali odmah potom tvrdi da je sama htjela pozvati iste redatelje i predstave. Josefa Nadja mogla je pozvati u proteklih sedamnaest godina, a nije ga pozvala nijednom. Baš ove sezone on je, kao, udovoljio njezinim teorijskim kriterijima. Lepage, Nadj ili Nekrošius na našem festivalu rezultat su lijene misli, a da su gosti Eurokaza, Vnuk bi ih zasigurno teorijski opremila."

Prema njegovim riječima, kriterij za izbor predstava, osim visoke izvedbene razine, njihova je mogućnost provociranja traumi i komunikacije s problemima suvremenoga hrvatskog društva. Ibsenova Nora u režiji Thomasa Ostermeiera tematizira tako fenomen bujanja zlatne mladeži, koja je do novca došla preko roditeljskih makinacija i koja društvo na razne načine drži u šaci. Trilogija zmajeva Roberta Lepagea na primjeru kineskih imigranata pokazuje kako su kulturalna nesnošljivost i nacionalizam, dominantni u ranoj fazi stvaranja kanadskog društva, s vremenom prerasli u interes pripadnika tog društva prema drukčijim kulturama.

"Doista je upitno to što medijski pokrovitelj Festivala pet dana prije njegova početka objavljuje nekakav pamfletić protiv njega", komentira Vladimir Stojsavljević, zagrebački “ministar” kulture, članak objavljen u Globusu. "Gordana Vnuk svima nam čita bukvicu o tome kako bi trebalo raditi, očito ne poznavajući neke zakonitosti čitavog posla. Zanimljivo mi je da u ovoj državi istaknuti intelektualci misle da ljudi koji su došli na vlast ne trebaju izvršavati svoj predizborni program." Po Stojsavljevićevim riječima, Vnukova boluje od naslijeđene socijalističke ideje po kojoj birokracija predstavlja samo transfer, a ne i kreatora kulturnih zbivanja. "Ta ideja malo je tupasta, jer jasno je da Ured za kulturu aktivno podupire događaje i ideje, te da ih i sam inicira. Kultura je posredovana raznim medijima koji se međusobno isprepleću, zajedno s utjecajima koje na nju imaju."

Stojsavljević tvrdi da je, uz 1,5 milijun kuna koliko je FSK dobio od Grada, isto toliko dobiveno i iz drugih izvora, uključujući i 25 različitih sponzora, te da je na ulaznicama – a predstave su uglavnom bile unaprijed rasprodane - zarađeno više od 200.000 kuna. "Zagreb ima dva odlična festivala, Tjedan suvremenog plesa i Eurokaz. Zahvaljujući Mirni Žagar i Gordani Vnuk, ti su festivali preživjeli dugi niz godina, i oni su prepoznatljivi po svojim osobnostima. FSK već je u startu posve drukčiji model. Radi se o festivalu koji pripada svim zagrebačkim profesionalcima, pri čemu će se izbornici mijenjati svake dvije godine, a uprave svake četiri. Tako će se tokom godina mijenjati i festivalska uvjerenja, estetike i izbori," objašnjava Stojsavljević koncept budućeg funkcioniranja FSK-a.

TEATAR U KOSTIMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.