BERLUSCONI ŽELI KAZALIŠTE LUTAKA
Goran BORKOVIĆ
19. rujna, 2003.

U talijanskom kazalištu vlada velika kriza. Teatarska populacija uglavnom je opredijeljena lijevo, zbog čega smetaju desnom centru i ekstremistima. Međutim, problem je što je ljevica inertnija od desnice. Osim toga, ljevičari nemaju tvornice, industriju, televiziju, novine... Dovoljno je spomenuti da je jedan od prijedloga desnice bio da se u potpunosti ukine financijska potpora kazalištima

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prije odlaska u Italiju 1991. godine Siščanin Aleksandar Cvjetković bio je u bivšoj državi veliki glumački talent. Glumio je u televizijskim serijama “Velo misto”, “Prosjaci i sinovi”, “Nepokoreni grad”, u kazališnim predstavama “Odisej i sin ili Svijet i dom”, “Rikard III.”, “Bauhaus”, “Nacija...” Od početka je bio član projekta KPGT i igrao u ansamblu Zagrebačkoga kazališta mladih. Danas ga šira hrvatska javnost prepoznaje po suradnji s Teatrom Ulysses te ulozi u popularnoj talijanskoj sapunici "Čarolija", koja se, dok smo razgovarali, odvijala na malom ekranu iza Cvjetkovićevih leđa. Nije se nijednom okrenuo. "Nisam se okretao dok smo snimali, pa mi ne pada na pamet ni sada", kratko je, ne bez ironije u glasu prokomentirao Cvjetković.

- Do 1991. godine na prostorima nekadašnje Jugoslavije odigrali ste niz velikih uloga. Bili ste, kako se kaže, miljenik većine režisera. Kako ste podnijeli odlazak u Italiju?

- Odlazak je bio bolan. Kao kad se rastaješ od nekoga tko ti je drag i koga voliš, a ja sam ove naše prostore užasno volio. Osjećao sam da su mi korijeni tu negdje. Ne znam točno gdje, ali svakako jesu tu negdje. U donošenju odluke da odem zasigurno je pridonio brak s Talijankom Ilariom Mazzoccoli. Prvih šest mjeseci bilo mi je grozno, jer sam zapravo bio nigdje: ušima i očima bio sam stalno ispred televizije gledajući one grozne slike, dok sam na drugoj strani morao započeti novi život u trideset i trećoj godini. Trebalo mi je vremena da shvatim da više nema Jugoslavije, da nisam u Zagrebu i da moj život počinje u Italiji. S tom odlukom, zapravo drastičnim rezom, sve je započelo. Naravno, ostala su prijateljstva i poznanstva, ali, srećom, kao da sam se cijepio protiv nostalgije. Vidjevši masu ljudi koji trideset godina žive izvan svoje zemlje, a da zapravo nikada nije otišla, shvatio sam da ne želim živjeti na takav način.

BERLUSCONI ŽELI KAZALIŠTE LUTAKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

FILM S VANESSOM

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.