|
FERALOVA ANKETA: ŠTO ĆE BITI S HRVATSKOM AKO SE DESNICA USPNE NA VLAST?
BESPUĆA DESNIH ZBILJNOSTI
Boris RAŠETA, Goran BORKOVIĆ, Igor LASIĆ i Ivica
24. listopada, 2003.
Kad je 3. siječnja 2000. HDZ padao s vlasti, malo je bilo onih koji su mislili da će četiri godine kasnije ta ista stranka opet biti sasvim ozbiljan pretendent za sastav Vlade RH. No, to se zbilo, a zbilo se zahvaljujući ponajprije mlitavosti i neodlučnosti Račan-Mesić-Tomčićeve vlasti, koja se nije obračunala s naslijeđem tuđmanizma i koja je provodila reforme pazeći da se ništa ne promijeni, te osobito skrbeći da ne budu ugroženi viđeniji izdanci bivšega režima. Zoran Pusić kaže da je tragična već sama činjenica što je sav onaj HDZ-ov mrak opet u poziciji da bude biran, Nikola Visković naziva povijesno neuračunljivima one koji će opet dati svoj glas desnici, dok recimo Vesna Alaburić i Ivan Šiber ne misle da bi se Hrvatskoj dogodilo nešto dramatično kad bi se sanaderovci uspeli na vlast. Feral donosi prognoze nekolicine uglednih javnih ličnosti o eventualnoj “desnoj Hrvatskoj” nakon 23. studenoga
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
NENAD ZAKOŠEK, FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI
DESNICA NEMA VIZIJU REFORMI
Ključni hrvatski problem jest dobiti normalnu demokratsku desnicu. Taj je proces jednako važan kao i proces profesionalizacije cijele političke klase, koja bi trebala težiti stručnosti i odgovornosti. Kad je riječ o današnjoj desnici, nameću se tri skupine problema. Jedna se nadovezuje na pitanje stare klijentele HDZ-a: riječ je o svim onim grupama koje su devedesetih godina bile usko vezane uz konglomerat stranke i države i koje su od tog konglomerata očekivale određenu zaštitu, te socijalne privilegije. Radi se o raznovrsnoj skupini ljudi - od udruga koje su proizašle iz Domovinskog rata do doseljenika iz BiH. Rekonstrukcija tog sustava privilegija i protekcija započela je tek djelomično, no i to je naišlo na otpore i kritike. Pitanje je, dakle, bi li desnica išla na rekonstrukciju tog sustava privilegija ili ne. Ali već iz Sanaderovih najava kako će se HDZ vratiti nepravedno zapostavljenim braniteljima dade se naslutiti kakav bi mogao biti odgovor.
Drugo važno pitanje jest odnos između desnih krila, ekstremne desnice, ne samo u HDZ-u nego i u drugim desnim strankama te, uvjetno govoreći, stranačkih “tehnokrata”. Ti bi radikali povratak na vlast doživjeli kao priliku za obnovu cijelog niza nedemokratskih mehanizama političkog nadzora ili različitih zloupotreba vlasti. Tu treba dodati i revanšizam, osobito čišćenje državne administracije od ljudi koje je dovela ova vlast. Posebno to mogu zamisliti u medijima. Treći važan problem jest pitanje može li desnica provoditi reformsku politiku na području gospodarstva i može li dovršiti reforme koje ova Vlada nije dovršila.
U krajnjoj liniji, ni sama desnica ne zna što bi značio njezin povratak na vlast. To će ovisiti i o omjeru mandata u budućoj vladajućoj koaliciji, ali i o odnosima snaga unutar samog HDZ-a. Ako se u sve te tri dimenzije pokaže da se nova, hipotetska, desna Vlada ne bi vratila opisanim starim pravcima, mogao bi se izvući zaključak da smo postali normalna demokratska država u kojoj se ljevica i desnica bez trauma izmjenjuju na vlasti. No, bojim se da to još nije tako.
TIN GAZIVODA, KOORDINATOR CENTRA ZA LJUDSKA PRAVA U ZAGREBU
SVE OVISI O HDZ-u
Ono što ću reći, ne govorim kao koordinator Centra za ljudska prava, već kao osoba koja se posljednjih sedam godina bavi zaštitom ljudskih prava. U tom sam se kontekstu susretao s negativnom politikom HDZ-a prema ljudskim pravima za vrijeme vladavine te stranke. Na deklarativnoj razini, HDZ je - pa tako u većoj ili manjoj mjeri i druge stranke desnice - u posljednjih nekoliko godina učinio određeni zaokret, te je počeo govoriti o važnosti zaštite ljudskih prava, uključujući i nacionalne manjine. HDZ je, dakle, započeo svoju transformaciju u jednu modernu evropsku stranku desnice. Ključno je, međutim, pitanje koliko je daleko došao u tom procesu i koliko stranačka baza podržava navedene stavove o pitanjima ljudskih prava.
TONI VIDAN, ZELENA AKCIJA
OD LOŠEG NAGORE
Ponajprije, ne vjerujem da će desnica doći na vlast. Mislim da SDP provodi jednu vrlo lukavu strategiju stvaranja psihoze opasnosti od njezina povratka. Čini mi se da je dovoljno loše već i to što će ovakvi ostati na vlasti: crnji scenariji od toga ne bi nas trebali zabrinjavati.
VESNA ALABURIĆ, ODVJETNICA
NEMA RAZLOGA ZA UZBUNU
Vjerujem da se eventualnim povratkom HDZ-a na vlast ne bi dogodilo ništa zbog čega bi trebalo panično zvoniti na uzbunu. Niti se može ponoviti 1990., niti bi HDZ mogao, sve i da hoće, vladati na isti način na koji je to činio u razdoblju od 1990. do 1999. I nova će vlast, naime, biti prisiljena voditi računa o domaćim gospodarskim i inim realitetima i manevrirati u više-manje zadanim evropskim i svjetskim političkim koordinatama i konstelacijama. I “trećesiječanjska” se vlast u mnogočemu pokazala prilično konzervativnom i sličnom bivšoj vlasti. Uz to je u protekle četiri godine umjesto osmišljavanja i ostvarivanja prijeko potrebnih inovativnih političkih i gospodarskih vizija, na djelu nerijetko bila puka “vatrogasna” dnevnopolitička pragma. Svjedočili smo besplodnim raspravama o tričarijama, gotovo paničnim reakcijama na najavu kojekakvih mitinga, iscrpljujućem petljanju u stvari u koje se ozbiljna vlast ne bi trebala petljati, nekvalitetnim i nedomišljenim zakonskim projektima, demagoškim reformama, nesposobnosti rješavanja vitalnih gospodarskih problema, privatizacijskim skandalima, koalicijskom nadmudrivanju i trgovanju, stranačkoj isključivosti i samodostatnosti, kadroviranju po političkoj podobnosti, miješanju u sudbenu vlast, bahatosti vladajućih političara i njihovoj netolerantnosti na javnu kritiku...
Stoga s eventualnim povratkom HDZ-a na vlast Hrvatska, po mojem mišljenju, na međunarodnome planu ne bi bila ni bliže Evropskoj Uniji ni dalje od nje. A ni na domaćoj se sceni ne bi dogodile nikakve radikalne promjene - isti političari bi se bavili više-manje istim temama: haaškim optužnicama, privatizacijom, organiziranim kriminalom i korupcijom, reformom pravosuđa i neučinkovitim sudstvom, političkim revanšizmom, tajnim službama, nezaposlenošću, pokradenim umirovljenicima, odnosima u koaliciji, prijevremenim izborima.
Za mene je, međutim, jedan od najpouzdanijih kriterija za procjenu karaktera jedne vlasti prije svega njezin odnos prema slobodi izražavanja, a posebice slobodi medija i novinarskog rada. A kad je o tome riječ, izgubila sam sve iluzije o aktualnoj vlasti. U tom kontekstu, ni eventualne promjene vladajuće garniture - o kome god se radilo - ne čine mi se posebno dramatičnima, a ni zabrinjavajućima. Ako smo u ovom tranzicijskom razdoblju već osuđeni na to da biramo između sličnih ili više-manje istih, onda je poželjno da ih smjenjujemo što češće.
VJERAN ZUPPA, AKADEMIJA DRAMSKIH UMJETNOSTI
RAČANE, VRIJEME JE!
Smatram da je krajnje vrijeme da tzv. lijeva koalicija siđe s vlasti, a da uopće nije vrijeme da tzv. koalicija centra, odnosno desna koalicija, dođe na vlast.
BENJAMIN PERASOVIĆ, INSTITUT Dr. IVO PILAR
PRODAVANJE MAGLE
Čovjek može misliti na taj način, izlaziti na izbore, smatrati kako je prilagođavanje svog unutarnjeg glasa općim zakonima nametnute stvarnosti jedini mogući izbor, no moguće je u jednom momentu reći - dosta! Meni osobno iz nekih se razloga činilo potrebnim zatomiti vlastiti unutarnji glas na nekoliko prijašnjih izbora, pa sudjelovati u cirkusu pokušavajući birati između dva zla ono manje zlo. Međutim, shvaćajući sve one koji će i dalje tako, osobno želim poslušati vlastiti glas koji sam prije potiskivao, pa prestati razmišljati o ponuđenom i nametnutom, odmahnuti rukom, uza sve rizike koje ta gesta nosi, i okrenuti leđa cirkusu koji nije ni kvalitetan cirkus, nego prodavanje magle. Nobody could vote instead of you! So - vote for nobody!!!
NADEŽDA ČAČINOVIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
PONAVLJANJE STARIH GREŠAKA
Indikativno je kako svi mi upotrebljavamo izraz "da se desnica vrati na vlast", a ne precizniji "da pobijedi na izborima", koji opisuje ono što se događa u demokratskoj proceduri. Legitimitet izbora HDZ je imao i prvi put, ali učinak vlasti barem na manjinu stanovništva bio je zastrašivanje i marginalizacija, da ne govorimo o najgorim stvarima. Ne-Hrvati, ne-katolici, oni nedovoljno prilagodljivi i oni nedovoljno rodoljubno glasni, nisu bili građani poput svih drugih, i to posve priznato i javno, kao što se primjerice od novinara nije očekivala objektivnost, već jasno osuđivanje neprijatelja. To se eventualnom pobjedom HDZ-a, uz potporu desnijih, vjerojatno neće ponoviti na javni i priznati način, barem ne u velikim gradovima.
No, ima još mnogo neriješenih pitanja (povratak i restitucija imovine), a tu su naravno i neriješena pitanja koja se odnose na sve državljane: pretvorba, itd. Malo je vjerojatno da bi drugačija vlast obavila posao što ga ova nije, u suočavanju s mračnim poglavljima s početka osnivanja neovisne države. Stupanj provincijalizacije, stupanj pritiska uniformnosti možda i ne bi bio dramatičan, ali kraj toliko neobavljenog ispravljanja pogrešaka, zašto glasati za one koji su ih počinili, čak i kada obećavaju da neće nikada više? A nema nekog jasnog programa boljeg upravljanja zemljom. Ipak, dogodi li se takvo što - a moguće je - ne bih se veselila, ali ne bih ni emigrirala.
NIKOLA VISKOVIĆ, PRAVNI FAKULTET U SPLITU
NASTAVAK HISTERIZACIJE DRUŠTVA
Povratak desnice na vlast ne bi značio povratak one mjere zla koju smo imali devedesetih godina pod HDZ-om - onoliko terora nad građanima, onolike pljačke privatne i društvene imovine, onakvog brutalnog partijskog čišćenja pravosuđa, pa ni onakve vladavine nad HRT-om i šovinističke halabuke u većini medija. I to ne zato što bi se u međuvremenu HDZ značajno kadrovski i idejno izmijenio, jer se to uistinu nije dogodilo, već zbog dva faktora: pritiska međunarodne zajednice i vjerojatnog sudjelovanja HSLS-a u koaliciji nove vlasti.
Ali, i takav povratak desnice, pogotovo uz participaciju krajnje desnice, doveo bi zacijelo do usporavanja ili čak do prekida nekih ionako presporih političkih i pravnih promjena (sporost i jest jedan od uzroka mogućeg come backa desnice!) koje su posljednjih godina ipak započete, i to s učinkom nastavka nacionalističke mobilizacije i histerizacije društva. Ugrozilo bi se sadašnje sporo vraćanje srpskih izbjeglica, ponovno bi ojačao osjećaj ugroženosti nacionalnih manjina, vjerojatno bi se zaledilo bijedno stanje hrvatskog pravosuđa, opet bi se, makar na "finiji" način, šikanirali antifašistički borci i rehabilitiralo ustaštvo, moglo bi ponovno doći do politizacije vojske i policije, konačno bi propala mogućnost sudskoga gonjenja barem najtežih ratnih zločina, lakše bi se zaoštravali sporovi sa susjednim državama, a zbog svega toga i dalje bi stradao ugled Hrvatske u svijetu, jer bi svijet još neko vrijeme imao sliku jedne nacionalno oboljele, iracionalne, svađalačke i antipatične Hrvatske u mozaiku takvih balkanskih državica.
Mislim da bi pritom najmanje negativnih posljedica i razlika u odnosu na sadašnje stanje došlo u ekonomiji, gdje bi Sanaderova, Budišina i Granićeva politika mogla biti, opamećena lošim iskustvima i pod palicom nadnacionalnih neolibrealnih gospodara, ne manje (ne)djelotvorna u odnosu na sadašnju koalicijsku. Pritom bi se nova vlast mogla umiljavati servilnošću prema Bushu, šaljući Hrvate i u Irak, što bi joj donijelo stanovite prednosti. Što se tiče Gotovine, lako će se pokazati, s desnicom na vlasti ili bez nje, bilo njegovom predajom ili uhićenjem, koliko je to jedan napuhani problem sve dok i nama i svijetu zapravo služi kao dobrodošao alibi za neprocesuiranje desetak najtežih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj.
Dugoročno, sve te posljedice eventualnoga četverogodišnjeg povratka desnice radile bi protiv nje same, pokazujući naročito mlađoj generaciji koliko je ta antikvarna etnička politička snaga jedna protucivilizacijska činjenica. I zbog toga njezino zlo ne bi bilo konačno. Ali kome ono zapravo treba? Objektivno, ni onima koji će za desnicu povijesno neuračunljivo glasati.
IVAN ŠIBER, FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI
PROMJENA DRUŠTVENOG OZRAČJA
Iako to nije lijepo reći, osobno ne očekujem velike promjene ako desnica dođe na vlast u Hrvatskoj. Zašto? Pa, desne stranke će raditi ono što će morati raditi. Hrvatska je ipak ušla u određenu kolotečinu, zato bez obzira jesu li nam neke političke opcije simpatičnije ili ne, da li nam se više ili manje sviđa retorika kojom se određeni političari služe, neki procesi koji su započeti - jednostavno se moraju nastaviti. Sumnjam da može doći i do velikih promjena u vanjskopolitičkim temama, poput međunarodnih odnosa i odnosa sa susjednim zemljama. Ne smije se zaboraviti da se na jedan način govori u opoziciji, a na drugi kada se dođe na vlast. Ne vjerujem da će do bitnih promjena doći i u ekonomiji. Ipak, ukupno društveno ozračje će biti drukčije. U javnosti više neće biti ovakvog relaksirajućeg ozračja kakvo danas vlada. Mnogi ljudi će se osjećati sputanima s obzirom na ekološki upitno ozračje.
ALIJA HODŽIĆ, INSTITUT ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA
GLEDANJE VEĆ VIĐENOG
Desnica bi iznova obrazovala jednu konstrukciju javnog života koju smo već imali priliku vidjeti u minulih deset godina, od 1990. do 2000. godine. To znači etnocentrizam, to znači takozvanu duhovnu obnovu, to znači integralno hrvatstvo. Iza parola o jedinstvu nacije promovirao bi se grubi ekonomski neoliberalizam. U međunarodnoj politici Hrvatska bi se, naspram međunarodne zajednice, našla u još konfliktnijoj situaciji no dosad. U kulturnom životu bi ponovno došlo - a tu je, po mom mišljenju, nova vlast napravila i najveći pomak, najveće otvaranje, afirmirala je jedan posve drugi kulturni model - do novog konzerviranja, kojeg u Hrvatskoj nije nestalo, ali nije bilo rezultat svjesnih namjera ove vlasti.
Ta konstrukcija svijeta ne bi bila konfliktna u onoj mjeri u kojoj je to bila početkom devedesetih, ali bi se ionako kaotična situacija u društvu i državi pojačala. Nadalje, ohrabrili bi se razni ekstremizmi u Hrvatskoj, razne radikalne skupine koje su se posljednjih nekoliko godina povukle, jer nisu imale podršku iz centara moći. Time bi se, na koncu, ojačao i HDZ Bosne i Hercegovine, koji bi u Bosni vjerojatno izazvao nove nestabilnosti. Ukratko, time bi se zakočile i ove, blage i nezadovoljavajuće reforme, što bi Hrvatsku dodatno udaljilo od toliko željene integracije u Evropu. Objektivno, oni mogu govoriti da jesu za integraciju s Evropom, ali čitava njihova konstrukcija iz koje bi djelovali, kad bi upravljali Hrvatskom, otežavala bi tu integraciju.
IVAN GRUBIŠIĆ, ALIJANSA ZA MODERNU HRVATSKU
BIT ĆE GORE!
Hrvatsko se društvo nalazi u povijesnom raskoraku. Iz raskoraka, kako je poznato, nema iskoraka! Oni koji su određivali strateške ciljeve hrvatske države nisu je uspjeli usmjeriti prema standardima razvijenih građanskih demokracija.
Bez obzira na stranački predznak, mišljenja sam da nas isti ne bi smjeli dalje voditi, bit će gore! Čini se da građani imaju samo jednu mogućnost kad se radi o političkim strankama ili koalicijama na sljedećim parlamentarnim izborima: da zaigraju na sreću te da biraju između dva zla. Osobno ne znam koje bi zlo bilo manje - "desnica" ili "ljevica", još manje "demokratski centar".
Organizirano se je rušila inicijativa za uspostavu građanske alternative partitokratskom vladanju Hrvatskom. Ako se ta alternativa i pojavi na izborima kroz pravu neovisnu listu, uzmimo Ivana Supeka, uvjeren sam da će politikantski i medijski "moćnici" sve učiniti da se zatre, omalovaži, čak izruga. Naime, mi od loših i potrošenih političara, nažalost, imamo još gore određene redakcije i određene novinare, te ideološki podijeljeno biračko tijelo. Više je demokratskih sloboda bilo prije prošlih parlamentarnih izbora, nego pred ove izbore. Govorim ovo iz osobnog iskustva. Ostaje nam čuvati nadu, ne miriti se s postojećim, te i dalje ustrajati na promjenama i smjenama korumpiranih i potrošenih kadrova. Usudio bih se ustvrditi: tješimo se, bit će gore!
ZORAN PUSIĆ, GRAĐANSKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA
TO BI BILO TRAGIČNO!
Ako desnica, na čelu s HDZ-om, dođe na vlast - to će biti tragično za Hrvatsku. Pokušat ću to argumentirati, ali pritom neću isključivati i emocionalne elemente, jer se ne može zaboraviti što je sve HDZ učinio Hrvatskoj i hrvatskim građanima tokom devedesetih godina: uostalom, mislim da je pomalo tragično već i to su da oni ljudi koji su napravili puno zla opet u poziciji da budu kandidati za preuzimanje vlasti.
Smatram da bi se dolaskom desnice na vlast pogoršali odnosi sa susjednim državama, ponajprije odnosi s Bosnom i Hercegovinom. Ivo Sanader nedavno je kazao kako je najvažnija stvar koju je Sabor napravio u prošlome sazivu izglasavanje Deklaracije o Domovinskom ratu. E pa, ako Sanader misli da je taj sramotni falsifikat - koji prešućuje hrvatsku agresiju na BiH - temelj na kojemu se trebaju graditi odnosi s tom zemljom, onda sam siguran da dobrih odnosa s Bosnom neće biti. S druge strane, bojim se što će se dogoditi ovoj zemlji ako je Evropska Unija ne primi u svoje članstvo 2007. ili 2008. ili 2009. Pod uvjetom da je na vlasti desnica, plaši me mogućnost pojave nove antievropske histerije koja bi se događala pod geslom – “Ako Evropa neće nas, nećemo ni mi nju!” Plaši me mogućnost da se veći dio javnosti opet vrati pričama o samodostatnosti, da se vratimo u izolaciju, primitivizam, ksenofobiju i šovinizam.
BESPUĆA DESNIH ZBILJNOSTI
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
|
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|
