ZADNJI LUČIN FARSE
Ivica
24. listopada, 2003.

Dr. Neven Šikić bio je ravnatelj MUP-ova Doma zdravlja tokom posljednje tri godine Tuđmanove vladavine. U razdoblju od 1997. do 1999. godine Šikić je protuzakonito i samovoljno dijelio otkaze, većina oštećenih naknadno je dobila sudske presude o povratku na posao, a državni je proračun ostao bez višemilijunske kunske svote što je otišla za retroaktivnu isplatu plaća. Uz to, Šikić se od ožujka 2000. do veljače 2001. neovlašteno koristio pečatom MUP-ova Doma zdravlja, e kako bi ispisivao lažne dijagnoze

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova i viđeniji SDP-ovac, i Ivica Račan, predsjednik Vlade i SDP-a, već su se upustili u neslužbenu predaju vlasti personama iz bivšega režima. To je, međutim, samo jedan zaključak koji se nameće nakon što je spomenuti socijaldemokratski dvojac na mjesto predsjednika Upravnog vijeća Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova - dakle, zdravstvene ustanove u okviru MUP-a - posadio dr. Nevena Šikića, dječjeg neurologa iz Zagreba i intimusa bivšeg ministra policije Ivana Jarnjaka. Drugi zaključak glasi: Lučin i Račan, koji su potpisali Šikićevo imenovanje, forsiraju čovjeka kriminalnih sklonosti i despotskog ponašanja o kojemu su njegovi podređeni ispisali čitave omanje elaborate s precizno navedenim sumnjivim rabotama. Šef policije i šef Vlade na ta se upozorenja i apele nisu previše osvrtali, jer Neven Šikić u sebi sjedinjuje komponente koje Račan i Lučin, kako vidimo, neobično cijene: on je, naime, notorni HDZ-ovac i notorni muljator.

Neven Šikić bio je ravnatelj MUP-ova Doma zdravlja tokom posljednje tri godine Tuđmanove vladavine, a ovdje valja pojasniti čemu služi i čime se bavi rečena ustanova: u njoj se obavljaju zdravstveni pregledi svih policajaca, filtriraju se oni koji mogu navući plavu uniformu i oni koji to - zbog zdravlja - ne mogu, tamo su - u Šarengradskoj ulici - pohranjeni povjerljivi podaci o zdravstvenom stanju većine državnih dužnosnika, a u tom Domu zdravlja obavlja se i najveći broj liječničkih pregleda potrebnih za izdavanje vozačke dozvole, te nošenje oružja. Šikićevo direktorovanje po zlu pamte zaposlenici MUP-ova Doma zdravlja, ali ga po zlu pamti i državni proračun. U razdoblju od 1997. do 1999. godine Šikić je protuzakonito i samovoljno podijelio otkaze dr. Božidaru Fučkaru, Mirjani Topalušić, Dušku Medakoviću i Nadi Kopajtić, te je - jednako samovoljno i ilegalno - izmijenio odredbe ugovora o radu Ireni Antolić i Mariji Vuk: većina tih ljudi pokrenula je radne sporove i većina njih već je dobila sudske presude o povratku na posao, a državni je proračun ostao bez višemilijunske kunske svote što je otišla za retroaktivnu isplatu plaća (i zateznih kamata) nepravedno otpuštenim radnicima, čiji je jedini grijeh bila nepodobnost po Šikićevim kriterijima. Stotine tisuća budžetskih kuna dodatno je otišlo na isplatu odšteta pobrojanim ljudima zbog ravnateljeva iživljavanja.

Svi ovi silni novci iz proračuna jednostavno su morali odlepršati zbog argumenata kojima je Neven Šikić na sudu branio svoje odluke o otkazima: njegov centralni argument sastojao se u tezi da se prilikom otpuštanja ljudi "rukovodio svojom pameću, a ne zakonima". Unatoč tome što tvrdi da se rukovodi pameću, dr. Šikiću se događaju nevjerojatne zabune. Jedna od njegovih navodnih zabuna predmet je spora što se vodi pred zagrebačkim Županijskim sudom: radi se o tome da se dotični neurolog od ožujka 2000. do veljače 2001. neovlašteno koristio pečatom MUP-ova Doma zdravlja, e kako bi ispisivao lažne dijagnoze dr. Gordani Buljan-Flander, kojoj se, pak, u to vrijeme dogodila prometna nesreća, pa je naumila izvući nešto masniju novčanu odštetu od osiguravajuće tvrtke Euroherc. Šikić je potpisao šest lažnih nalaza o zdravstvenim tegobama gospođe Buljan-Flander, premda dotična nikad nije bila evidentirana kao pacijentica MUP-ova Doma zdravlja, a taj mutni posao otkriven je tako što su Eurohercovi djelatnici primijetili totalne nelogičnosti u medicinskoj dokumentaciji koju je navedena liječnica priložila svom odštetnom zahtjevu. Neven Šikić branio se time da je zabunom upotrijebio pečat MUP-ova Doma zdravlja, ali nije osobito jasno kako se šest puta mogao zabuniti na isti način.

Kad je prestao biti ravnatelj Doma zdravlja - dakle, kad je HDZ pao s vlasti - Šikić je prebačen u policijsku centralu u Savskoj, gdje se smjestio u fotelji savjetnika za zdravstvo, te se četiri godine nije bavio ničim doli zavođenjem Šime Lučina i usputnim falsificiranjem medicinskih dijagnoza za svoje ugledne prijateljice. Prva aktivnost rezultirala je, na koncu, ministrovom odlukom da tog kompromitiranog čovjeka vrati na mjesto gdje je nanio teške financijske štete državi i gdje je prakticirao posvemašnju samovolju kojoj je temelj bila njegova navodna pamet neopterećena zakonima. Naravno, čim je nedavno stupio na funkciju predsjednika Upravnog vijeća, smijenio je ravnatelja dr. Božidara Grgića, jer je dobro znao da je on, Grgić, svim državnim tijelima razaslao dokaze o njegovim protuzakonitim poslovima. Tim dokazima pouzdano su raspolagali i Lučin i Račan, pa nije čudno što oni sad šutke gledaju kako njihov miljenik i HDZ-ov fan opet uvodi teror u MUP-ovu Domu zdravlja. A sudeći po tome, za povratak HDZ-ove kamarile na vlast izbori nisu osobito potrebni.

ZADNJI LUČIN FARSE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.