VEČERAS JE NAŠA PEŠTA
Goran BORKOVIĆ
24. listopada, 2003.

Ministarstvo vanjskih poslova duguje oko šest milijuna kuna zagrebačkoj tvrtki Mrđen, koja je uređivala raskošnu zgradu hrvatskog veleposlanstva u Budimpešti. Projekt megalomanskog uređenja, započet u mandatu bivše vlasti, nastavio je Tonino Picula, u suradnji s Tatjanom Draganić-Kralj, bivšom tajnicom u MVP-u, sada veleposlanicom u Ateni. Veleposlanstvo se prostire na 2400 četvornih metara, a samo spavaća soba i kupaonica zauzimaju 60 četvornih metara

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zbog dugova zagrebačkoj tvrtki Mrđen d.o.o., koja je izvodila radove na uređenju zgrade hrvatskoga veleposlanstva u Budimpešti, zagrebački je Općinski sud prije nešto manje od godinu dana blokirao žiro-račun Ministarstva vanjskih poslova. Sud je blokirao račun Ministarstva zbog milijun i sto šezdeset pet tisuća kuna koje Piculin resor ne želi isplatiti tvrtki Mrđen. To međutim nije cijeli dug, jer se ukupno, s kamatama, radi o iznosu od gotovo šest milijuna kuna.

Velebna zgrada veleposlanstva u Budimpešti, stara više od sto godina - u kojoj su uz veleposlanstvo smješteni i rezidencija veleposlanika, konzularni ured, Dunavska komisija i četiri stana za djelatnike - još je od vremena kupnje i početka obnove 1998. godine privlačila pozornost domaće javnosti. Zamišljena kao reprezentativni objekt u kojem je do sloma Jugoslavije bila hrvatsko-srpska osnovna škola, monumentalna građevina trebala je odražavati bogatstvo i blagostanje ondašnje Tuđmanove Hrvatske.

Nova politička kasta, predvođena ministrom Toninom Piculom, donedavnom tajnicom Tatjanom Kralj-Draganić i njihovom operativkom Dušankom Šimunović, odlučila je upravo na neumjerenoj potrošnji novca u Budimpešti raskrinkati bivšu vlast. Ali dogodilo se suprotno. Umjesto ondašnjeg ministra Mate Granića ili tajnika Ministarstva Gordana Grlića Radmana, koji su prozivani zbog megalomanije, ceh su platili izvođači radova, a kako stvari stoje, konačan će račun biti isporučen na adresu poreznih obveznika.

Priča je išla ovako: tvrtka Mrđen iz Zagreba potpisala je u rujnu 1999. godine s Ministarstvom vanjskih poslova ugovor po sistemu "ključ u ruke". Vrijednost ugovora bila je 2,4 milijuna ondašnjih njemačkih maraka. Radovi su započeti, ali vrlo brzo nakon promjene vlasti u Hrvatskoj započinju i problemi za Mrđena. Točnije rečeno, Ministarstvo prestaje plaćati dospjele račune za izvedene radove. Na sve načine se pokušava prekinuti započeta gradnja, a Vladini mediji - Vjesnik i Nedjeljna Dalmacija - najavljuju prodaju preskupog objekta, optužujući izvođača da stvara nepotrebne dodatne troškove koji nisu dio ugovora.

Picula u travnju 2000. godine imenuje radnu skupinu za koordinaciju radova na investiciji, na čelu s voditeljicom Dušankom Šimunović, koja treba riješiti problem. Kako se s investicijom otišlo predaleko, a od prodaje se očito odustalo, naručuju se novi radovi, ali time stižu i novi računi, koje uredno ovjerava tvrtka Cardo, nadzornik radova u ime Ministarstva. Zato Tatjana Kralj-Draganić s poduzećem Mrđen potpisuje dva aneksa ugovora na dodatnih 600 tisuća maraka, kolika je vrijednost radova. Međutim, i nakon toga, Ministarstvo Mrđenu račune plaća na kapaljku, što uzrokuje gomilanje kamata.

U odgovoru Feralu, Ministarstvo vanjskih poslova navodi kako je do izvantroškovničkih, neplaniranih radova, za koje se u medijima prozivalo firmu Mrđen, najvećim dijelom došlo zbog skrivenih nedostataka zgrade stare više od jednog stoljeća, koji su se "otkrili tek pošto su radovi otpočeli i konstrukcija otvorena (u cijelosti trula građa potkrovlja, na pr.)". Međutim, Državna revizija za 2001. godinu utvrđuje nepravilnosti u radu Ministarstva, zabilježivši kako je "nedovoljna pripremljenost i organiziranost u vođenju projekata dovela do sporova s izvoditeljima radova, financiranja troškova odvjetničkih usluga, te usluga vještačenja".

Zgrada se ipak dovršava i osoblje veleposlanstva useljava se 1. srpnja 2001. godine. Svečanom je otvorenju na Dan državnosti 2001. prisustvovao i ministar Tonino Picula, koji je s neskrivenim čuđenjem razgledao 2400 metara četvornih raspoređenih na pet uređenih etaža. Posebno su ga zaintrigirale ultraluksuzna spavaća soba i kupaonica – zajedno se prostiru na 60 četvornih metara - ukrašena pločicama Versace i slavinama Hansa, dvostruko veća od Piculina tadašnjeg stančića u Velikoj Gorici.

Nakon useljenja zgrada dobiva uporabnu dozvolu od budimpeštanskih vlasti i time bi priča trebala biti završena. Ali, kako to u ovoj zemlji često biva, Ministarstvo nije platilo dugovanje, pa je tvrtka Mrđen pokrenula spor protiv države. Na temelju prijave Ministarstva da objekt nije završen, iako je useljen i svečano otvoren, 7. siječnja 2002. godine Ivicu Mrđena, vlasnika tvrtke Mrđen, poziva policija; nakon ustupanja obimne dokumentacije Mrđen je isti dan pušten, a prijava je odbačena.

Mrđenu potom Tatjana Kralj-Draganić nudi izvansudsku nagodbu, koju on ne prihvaća. Na sudska ročišta Državno odvjetništvo, koje zastupa Ministarstvo, svaki put šalje različite odvjetnike, koji nisu upoznati s predmetom, ne bi li se spor što više razvukao, a plaćanje duga odgodilo. Tako je, recimo, jedna od zamjenica općinskoga državnog odvjetnika Zvjezdana Verk u raspravi pobijala neke račune koji su, kako je tvrdila, ranije plaćeni, ali na pitanje suda kada i koji, odgovorila je da se "ne može očitovati, odnosno ne može precizirati kojih računa i kada su plaćeni". Također je spominjala dojave osoba iz Budimpešte o manjkavosti radova, ali nije mogla precizirati kojih osoba i kakvih radova, potpuno ignorirajući činjenicu da Ministarstvo nije uputilo ni jednu službenu primjedbu na kvalitetu radova.

Razlozi takvog ponašanja Državnog odvjetništva mogu se pronaći u činjenici da je Tatjana Kralj-Draganić kao tajnica Ministarstva sve do 15. listopada ove godine bila zaposlena upravo u Državnom odvjetništvu. Kao što je poznato, ona je još 2001. godine promaknuta u zvanje veleposlanice, a uskoro će predstavljati Hrvatsku u Ateni. Ondje je, kako je objavio Novi list, odmah pronašla novu rezidenciju, odnosno vilu s vrtom, preuredila veleposlanstvo, te brodom i kamionima dopremila novi namještaj.

Cijela operacija iznajmljivanja vile i preuređenja, tvrdi Novi list, stajala je porezne obveznike astronomskih sto tisuća eura, od čega Ministarstvo u odgovoru Feralu spominje tek 46 tisuća kuna, koliko je koštao uredski namještaj. E da, nova veleposlanica, ističe se u odgovoru Feralu, dijeli vrt ispred vile sa stanarom u prizemlju.

Da ne bi netko govorio o rastrošnosti na račun poreznih obveznika!?

VEČERAS JE NAŠA PEŠTA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.