MRAČAK U ČIZAMA
Tatjana GROMAČA
24. listopada, 2003.

Premda je spomen-obilježje talijanskim vojnicima u Čizama podignuto bez lokacijske i građevinske dozvole, suštinski problem ipak nije građevinskog karaktera: riječ je o spomeniku pripadnicima fašističkih postrojbi koje su diljem Istre počinile brojne zločine. Antonio Pauletich, rovinjski IDS-ovac, koji je zakupio zemlju u Čizama kako bi na njoj izgradio spomen-obilježje, nedavno je predložio gradnju sličnog spomenika i u Rovinju!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Spomen-obilježje u Čizama, izgrađeno 2001. godine uz glavnu cestu na relaciji Pazin–Motovun, zbog svojega je moralno upitnog karaktera predmetom neobičnog spora. Iako je, formalno, spor vođen zbog dvojbenog građevinskog statusa spomenika koji je podignut bez lokacijske i građevinske dozvole, bitni problem Spomen-obilježja u Čizama nije građevinskog, nego političkog karaktera.

Obilježje je podignuto u čast dvadesetorice talijanskih vojnika koji su najvjerojatnije na tom mjestu strijeljani 10. svibnja 1945. godine. Organizator i koordinator izgradnje spomenika je Antonio Pauletich iz Rovinja, koji je, surađujući s Udrugom esula Istrijana i obitelji Montenese iz Trsta, zakupio zemlju u Čizama kako bi na njoj mogao podignuti spomen-obilježje.

No, na izgradnju i otvorenje tog spomen-obilježja oštro je reagirao Savez udruga antifašističkih boraca Istarske županije. Naime, antifašistički borci su prosvjedovali tvrdeći da vojnici u čiju je čast podignuto spomen-obilježje u Čizama nisu bili obični talijanski vojnici, nego pripadnici fašističkih postrojbi koje su ratovale diljem Istre i počinile najveće zločine protiv civilnog stanovništva u Istri i u Dalmaciji!

“Postoje pisana svjedočanstva i dokazi da se radi o pripadnicima Motovunskoga fašističkog garnizona koji je formiran dolaskom nacifašističkih SS-trupa, 4. listopada 1943. godine, pod vodstvom Luigija Pape, a dobio je naziv Unghie del leone (Lavlje pandže)”, kazao nam je Miljenko Benčić, predsjednik Udruge antifašističkih boraca Pazina.

U zloglasnoj Romelovoj ofenzivi ti su odredi bili predvodnica SS-jedinica, zbog dobrog poznavanja terena u Istri. Tokom ofenzive u desetak je dana u Istri pobijeno oko 2500 ljudi. U trećem svesku knjige “Dokumenti iz istorije Jugoslavije”, objavljenom 1999. u Beogradu, pronašli smo imena gotovo svih talijanskih vojnika kojima je spomen-obilježje u Čizama posvećeno – pokraj svakog imena piše da se radi o pripadniku fašističke postrojbe, uz napomenu da u Arhivu Jugoslavije u Beogradu postoje i pisani dokazi za to.

O ovakvoj “bespravnoj gradnji” Savez udruga antifašista Istre informirao je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja te je pokrenut zanimljiv pravni spor, koji je u samo godinu i pol dana rezultirao s nekoliko posve suprotnih rješenja. Naime, nakon što je 7. ožujka 2002. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja rješenjem Područne jedinice Rijeka donijelo zaključak da je “spomen-obilježje podignuto bez ikakvih dozvola”, te njegovom investitoru naredilo uklanjanje, već 1. listopada iste godine isto Ministarstvo – tada još uvijek predvođeno Božom Kovačevićem - donosi odluku o poništenju svoje prethodne odluke. Štoviše, naloženo je da se u ponovnom postupku utvrdi radi li se uopće u slučaju spomen-obilježja o gradnji.

Ako nije riječ o gradnji, a posljednji zaključak od 14. listopada 2003. govori upravo to, Ministarstvo zaključuje da nije nadležno za postupanje niti donošenje rješenja o uklanjanju spomen-obilježja u Čizama.

Antonio Pauletich, investitor i koordinator projekta, magistar muzeologije, počasni građanin Rovinja, član IDS-a i samodeklarirani “demokratski antifašist”, nije nam, u obranu činjenice da je spomen-obilježje u Čizama podignuto u čast talijanskim fašistima, a ne običnim vojnicima, dao osobito uvjerljive argumente: “Grade se hoteli bez dozvole, autoceste bez dozvole, a ovo je samo odavanje počasti mrtvim ljudima. Jesu li zločinci, u to ne ulazim, ali kad je mrtav čovjek u pitanju, nema razlike”, kaže Pauletich, po kojemu je “u cijelom ovom slučaju sporno samo to što se Savez antifašista buni”. “Ne znam iz kojih razloga se borci bune. Čini se da oni ne znaju što znači ‘plemenitost pobjednika’. Čak i da poginuli vojnici jesu bili ratni zločinci, to je samo odavanje počasti mrtvim ljudima...”

Pauletich se inače zadnjih, umirovljeničkih, godina bavi obilježavanjem, dokumentiranjem i zaštitom svih talijanskih grobova na području Istre, Rijeke i slovenskog dijela Istre. Financijer pothvata je Regionalni institut za istarsku kulturu iz Trsta, čiji je Pauletich suradnik. Pauletichu je 1998. godine Institut, u dogovoru s talijanskim Ministarstvom vanjskih poslova i talijanskim konzulatima u Kopru i Rijeci, dao punomoć za sve poslove vođene u vezi s očuvanjem i zaštitom imovine koja je nakon masovnog talijanskog egzodusa ostala na grobljima Republike Hrvatske i Republike Slovenije. “Osobno nemam nikakve koristi od toga”, uvjerava nas gospodin Pauletich.

U Savezu antifašističkih boraca Istre tvrde da je jedan od idejnih tvoraca ideje o podizanju spomenika pripadnicima fašističkih postrojbi talijanski parlamentarac Robert Menia, koji je - uz neke lokalne političke i crkvene uglednike - 22. rujna 2001. godine prisustvovao i otvaranju spomen-obilježja u Čizama. Robert Menia je prema riječima Tomislava Ravnića, potpredsjednika Saveza udruga antifašističkih boraca Istre - jedan od pokretača prijedloga zakona kojim bi se pripadnicima fašističkih postrojbi i njihovim nasljednicima odalo službeno državno priznanje, o čemu se u talijanskom parlamentu vodi žestoka rasprava.

“Želimo da se to ukloni!” dodao je gospodin Ravnić, “jer je to jedna ružna politička makinacija kojom se fašistima podiže spomen-obilježje! To je skandalozno i užasna prljavšina, jer to nije odavanje pijeteta mrtvima! Mi nemamo ništa protiv mrtvih, mrtve ima svatko pravo žaliti i poštovati onako kako želi. Ali, ne mogu se javno glorificirati zločini! To nije pijetet mrtvima, to je glorificiranje fašističke ideologije, i do toga sigurno ne bi došlo da pritisak nisu na razne načine vršili ti desni talijanski radikali koji su danas tamo na vlasti i čije su struje osobito jake u Trstu. Mislim da je to već pitanje morala i časti, i zato ne smijemo dopustiti da se takve stvari ovdje događaju!”

A da nipošto nije riječ o “nesporazumu”, svjedoči i informacija da je Pauletich, inače i član Komisije za spomenike pri Rovinjskome poglavarstvu, nedavno zatražio da se talijanskim fašistima podigne spomenik - i u Rovinju.

“I tu se radi o običnim vojnicima i valjda neotuđivom pravu da se mrtvima obilježi grob”, kratko će o svojoj najnovijoj inicijativi Pauletich.

No, naravno da svi akteri ove priče ne dijele njegovo mišljenje. “Mi iz Saveza smo na to burno reagirali, tako da lokalne vlasti takvo što ipak nisu dopustile, jer bi onda sigurno izgubile na idućim izborima. Slobodno napišite kako sam rekao da sam spreman vlastitim životom spriječiti da se fašistima podiže spomenik u Rovinju!” odlučan je Ivan Paulišić, član rovinjskoga Saveza antifašističkih boraca.

Premda cijeli slučaj tek treba biti raspravljen na Rovinjskom poglavarstvu, Pauleticheva se revizionistička misija očito nastavlja.

MRAČAK U ČIZAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.