CIA NA REMONTU
Damir BEBIĆ
24. listopada, 2003.

Radi poboljšanja rada čak 35 obavještajnih službi koje čine američku obavještajnu zajednicu, donesen je i poseban zakon, poznat kao U.S. Patriot Act, kojim su proširene ovlasti FBI-ja u borbi protiv terorizma, potom je utemeljen Centar za procjenu terorističke opasnosti, u koji se slijevaju obavještajni materijali iz različitih vladinih tijela, a povećana su i proračunska sredstva za obavještajne službe. Uz to, postoji i nekoliko koncepata temeljite reorganizacije obavještajne zajednice

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Propust američkih obavještajaca kad nisu otkrili pripremanje japanskog napada na Pearl Harbor 1941. godine, smatra se ključnim razlogom za poslijeratno utemeljenje Središnje američke obavještajne agencije, CIA-e. Drugi veliki propust američkih obavještajnih službi, teroristički napad na Sjedinjene Države u rujnu 2001. godine, također traži objašnjenje, no i više od dvije godine kasnije ne zna se odgovor na pitanje kakve promjene - ako ih uopće bude - čekaju američki obavještajni sektor.

Kako bi hitno popravila situaciju nakon terorističkih napada na New York i Washington, Bushova administracija izdvojila je dodatna proračunska sredstva za glavne obavještajne agencije, a ove je godine utemeljila posebni integralni Centar za procjenu terorističke opasnosti, u koji se slijevaju obavještajni materijali iz različitih vladinih tijela. To je bilo potrebno kako bi se žurno poboljšala suradnja čak 35 vladinih agencija i ureda koje čine američki obavještajni sektor.

Da bi se Amerika što hitnije zaštitila od mogućih novih terorističkih napada, donesen je i poseban zakon za intenziviranje mjera sigurnosti, poznat kao U.S. Patriot Act, kojim je Središnji istražni ured (FBI) dobio širi mandat za borbu protiv terorizma na američkom teritoriju. U CIA-i, pak, udvostručen je broj ljudi u tamošnjem Centru za protuterorističke djelatnosti.

Većina američkih stručnjaka za obavještajne djelatnosti ističe, međutim, da poduzete mjere nisu dovoljne te da su Sjedinjene Države još uvijek opasno ranjive za samoubilačke terorističke napade. U Washingtonu se stoga već mjesecima vode rasprave oko toga što učiniti kako bi se američki obavještajni sektor dodatno ojačao.

Jedan dio analitičara zalaže se za minimalne promjene. Po njihovu mišljenju, FBI bi trebao dobiti dodatne ovlasti kako bi se uz svoje trenutačne poslove, borbe protiv kriminala i terorizma, mogao baviti i čisto obavještajnom djelatnošću na američkom teritoriju. FBI je to činio u doba direktora Johna Edgara Hoovera, pedesetih, kad su praćeni članovi komunističke stranke i njihovi simpatizeri u SAD-u.

Drugi prijedlog za reformu američkoga obavještajnog sektora poziva na osnivanje posebnog ureda za obavještajne aktivnosti u sklopu novog Ministarstva domovinske sigurnosti.

Velik broj analitičara sklon je trećoj opciji, temeljitoj reorganizaciji američkoga obavještajnog sektora, što bi uključilo utemeljenje potpuno nove unutarnje obavještajne agencije, po uzoru na britanski MI-5, koja bi djelovala na američkom teritoriju.

CIA, naime, prema američkom zakonu, ne smije voditi operacije unutar SAD-a. FBI se, s druge strane, još uvijek pretežito bavi rješavanjem težih krivičnih djela te unatoč ojačavanju protuterorističkih kapaciteta postoje dvojbe hoće li se savezna agencija utemeljena za borbu protiv kriminala ikada moći učinkovito nositi s opasnostima koje donosi međunarodni terorizam. Jednostavno, principi i način rada u nekoj obavještajnoj službi i vladinom tijelu koje se bori protiv kriminala potpuno su nepomirljivi, tvrde stručnjaci.

Zapreke za osnivanje nekakvog američkog MI-5 u ovom su trenutku gotovo nepremostive. Iz bojazni za zaštitu vlastite privatnosti od vlade Amerikanci nikada nisu podržali uvođenje jedinstvenih identifikacijskih isprava na razini SAD-a, a na isto protivljenje naišla bi i vladina nakana da se utemelji nova obavještajna služba na američkome teritoriju.

“Povijesno gledano, Sjedinjene Države nisu nikada željele imati domaću špijunsku službu, nekakav Gestapo. Uostalom, protiv toga su se Amerikanci borili u Drugome svjetskom ratu i nisu htjeli imati sličnu službu unutar SAD-a”, ističe stručnjak za obavještajna pitanja Todd Masse.

Trenutno, dakle, nije realno očekivati osnivanje nove američke obavještajne agencije, ali bi ideja o uspostavljanju američkog MI-5 mogla dobiti znatniju političku podršku ako se pokaže da FBI nije u mogućnosti nositi se s novopostavljenim zadacima na sprječavanju terorizma.

Jedan od utjecajnih pristaša velike reforme američkog obavještajnog sektora bivši je direktor CIA-e iz doba Clintonove administracije John Deutsch, koji se nedavno založio za centralizaciju američkih obavještajnih službi.

Pred neovisnim kongresnim povjerenstvom koje istražuje okolnosti terorističkih napada na SAD 2001. godine Deutsch je rekao da je za učinkovitije nošenje s terorizmom nužno objedinjavanje svih obavještajnih napora u novoj špijunskoj službi.

No na istome skupu drugi se bivši čelnik CIA-e, James Schlesinger, koji je vodio najpoznatiju američku obavještajnu službu u doba administracije Richarda Nixona, suprotstavio Deutschevu viđenju. Prema njegovim riječima, sveobuhvatna reforma američkoga obavještajnog sektora mogla bi poboljšati njegovu učinkovitost, ali sama po sebi ne bi bila rješenje. “Najveći izazovi za obavještajne službe leže u regrutiranju novih kadrova, njihovoj izobrazbi i motiviranju”, drži Schlesinger.

Doista, jedna od glavnih zamjerki upućenih američkim špijunskim agencijama nakon 11. rujna 2001. godine odnosila se na nedovoljnu uporabu ljudskog faktora. Obavještajna zajednica, kako se čini, preveliki je naglasak stavila na korištenje modernih tehnologija u špijunskoj djelatnosti, zanemarivši tradicionalne obavještajne tehnike čiji su temelj špijuni na terenu.

Među prijedlozima za reformu obavještajnog sektora spominje se i onaj o uspostavi mjesta koordinatora obavještajnih službi. Međutim, prema američkom zakonu, takav položaj već postoji, a obnaša ga aktualni direktor CIA-e George Tenet. Problem je u tome što Tenet nema nikakvu kontrolu nad drugim obavještajnim službama američke vlade, naročito ne nad vojnim. On nema uvida u njihove programe niti ima bilo kakvog utjecaja na njihove budžete.

Dok pozivi na reformu stižu s mnogih strana – od struke pa do nekih na Capitol Hillu – Bushova administracija se ne oglašava. Jedan od glavnih razloga jest procjena da je sveobuhvatnija reforma američkog obavještajnog sektora politički gotovo neizvediva.

Od utemeljenja CIA-e 1947. godine provedeno je najmanje dvadeset analiza američkih obavještajnih agencija koje su u svojim zaključcima pozivale na reforme. Predložene promjene nikada nisu ostvarene jer je svako od 35 vojnih i civilnih obavještajnih tijela američke vlade čvrsto branilo svoje ovlasti i zadaće, a u krajnjoj liniji i proračun koji znači egzistenciju.

Dokazati se kreatorima politike kao neophodno tijelo, značilo je dostavljati im obavještajne materijale koje nije mogla ponuditi konkurencija unutar vlade. Stoga ne čudi da su neke informacije ljubomorno čuvane, zbog čega koordinacija unutar tako velike obavještajne zajednice nikad nije bila na zavidnoj razini.

Suparništvo američkih špijunskih agencija – tvrde poznavatelji prilika - održalo se do danas, kada je obavještajni sektor uzdrman, ne samo propustima u sprječavanju terorističkih napada, nego i optužbama da su obavještajni materijali o Iraku bili prilagođavani raspoloženju Bijele kuće.

Politički pritisak na obavještajne službe postojat će neovisno o stupnju provedenih reformi. Direktora CIA-e, uostalom, kao prvog čovjeka cjelokupne obavještajne zajednice, imenuje predsjednik države, što – unatoč inzistiranju na integritetu procesa – podrazumijeva određeni utjecaj politike na obavještajni rad.

"U sadašnjem trenutku ovo je najispolitiziraniji obavještajni proces koji sam ikada vidio", kazao je Joe Cirincione, stručnjak za pitanja sprječavanja širenja nuklearnog oružja pri Zakladi za međunarodni mir "Carnegie".

Pred američkom obavještajnom zajednicom, dakle, nalaze se veliki izazovi u dolazećem razdoblju, a među njima i nedovršeni poslovi u dosadašnjim američkim vojnim akcijama u Afganistanu i Iraku, prije svega, hvatanje Osame bin Ladena i Sadama Huseina.

U međuvremenu, analiziranje američkih obavještajnih agencija se nastavlja. Neovisno povjerenstvo koje istražuje okolnosti terorističkih napada na SAD 2001. godine dovršit će procjenu reforme unutar FBI-ja u prosincu i donijeti zaključak treba li SAD-u još jedna, 36. obavještajna agencija.

CIA NA REMONTU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.