ANIMAL CROATICA
Viktor IVANČIĆ
7. studenoga, 2003.

Budući da se nacionalistički zanos i inače zasniva na kulturi proklinjanja, obilna upotreba zooloških metafora donekle je razumljiva, ali je zgodno ukazati i na njezin zatajeni razlog, koji odaje pozu očajnika: tek kada sve svoje “prirodne neprijatelje” obilježi kao životinje, bojovno hrvatstvo raspolaže vjerodostojnim dokazom da u sebi sadrži poneki ljudski element. Da je, takoreći, čovjekoliko

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kakva je uloga svinje u hrvatskoj nacionalnoj revoluciji? – tim će se pitanjem, sada već sasvim neizbježno, morati ozbiljno pozabaviti ljudi od znanosti i struke, ukoliko žele na dostojan način valorizirati razdoblje državotvornog stasavanja na ovim prostorima, i to u njegovom duhovnom smislu. Krajnje amaterski, ovaj je autor u stanju tek ponuditi mogući radni naslov za takvu buduću studiju: Prasci razvoja suvremenog hrvatstva.

“Na grb slavonski uvest ćemo svinju i Carlu del Ponte, s tim da piše tko je tko!” – uskliknuo je prošloga četvrtka pjevač Miroslav Škoro, na samom početku svojega prvog samostalnog koncerta u Splitu, “pred dupkom ispunjenom dvoranom na Gripama”. Dnevni su listovi iscrpno izvijestili o “deliričnoj koncertnoj atmosferi” i tome kako je Škoro “podigao cijelu dvoranu na noge”, uključujući bojnu specijalnih uzvanika u prvome redu: tamo su se pak zatekli Ivić Pašalić, Branimir Lukšić, Luka Podrug, Jole, Mate Bulić, Željko Kerum, Marko Perković Thompson i druge – neka nam se, u skladu s temom, dozvoli taj izraz – “poznate njuške”. Na kraju koncerta, nakon što je svinjska tematika elaborirana i popraćena odgovarajućim ovacijama, Škoro je pozvao publiku da pripazi kako će se ponašati na izborima, “jer sve što je ikad valjalo u ovoj državi krenulo je iz Splita”. I opet dakle kreće iz Splita, u prascu sjevera.

Prije nekoliko godina, na svinjama se temeljila gotovo cjelokupna poetika Hrvatskog vjesnika - neofašističkog glasila koje je, pod uredničkom palicom Zvonimira Šekulina, pokrenuto uz posredno državno sponzorstvo – a predstavljale su simbolički nadomjestak za “srbe” (koji su, kao i svinje, ispisivani s malim početnim slovom “s”), te “židove”, “rome” i izdajničku bagru iz matičnog nacionalnog plemena. Uz zaglavlje Hrvatskog vjesnika obično je bila smještena fotografija s ovećim brojem svinja, a prigodnom legendom otpućivani su srdačni pozdravi omraženom entitetu.

Još ranije, sredinom sedamdesetih godina, u dalekoj i hladnoj Kanadi, jedan od bardova revolucionarnog hrvatstva i kasniji ministar rata novostvorene države, Gojko Šušak, iskoristio je upravo svinju kao predložak za gerilski čin koji će ostati upisan zlatnim slovima u novijoj nacionalnoj povijesti. Na ružičastim leđima živog nerasta, ovaj je hrabri ustanik masnom crnom bojom ispisao riječ “Tito” – hrvajući se, u neravnopravnoj borbi, s pomahnitalom životinjom – i tako zadao odlučan udarac mrskom jugokomunističkom režimu. Jedina sjena na ovaj veličanstveni uspjeh nacionalne gerile bačena je zahvaljujući činjenici što je Šušak kažnjen prema važećim kanadskim zakonima, i to nakon prijave lokalnoga društva za zaštitu životinja. Međutim, poznato je da u takvim mračnim udrugama i inače stoluju obični prasci.

Istini za volju, asortiman neprijatelja marširajućeg nacionalnog bića nije se iscrpljivao samo na svinjama. Bivši šef države – Otac, Drug & Vođa – problem je znao sagledavati u nešto širem smislu, pa je spominjao “stoku sitnog i krupnog zuba”, a u vrijeme tzv. zagrebačke krize “ovčad i kojekakve gusane” koji bi nas vodili u maglu; bivši ministar kulture neposlušni je parlament opisivao kao “kokošinjac”; bivši dvorski pisac nelojalne je intelektualce uspoređivao s “krpeljima”, koji su “sama kožica, nožice i rilce, bez kosti i krvi, suhi i pusti”, pa im je “potrebna tuđa krv kao lišaju vlaga”; kolumnist katoličkog glasila u anacionalnim oporbenjacima prepoznavao je “štakoroliku pošast”; urednik režimskog dnevnika ismijavao je “demagoške ovčice”, a njegov dežurni opinion maker spašavao zemlju od “Gotovčevih krava”... Čak i najnovija HDZ-ova izborna akvizicija, trener rukometne reprezentacije Lino Červar, iznosi uzbudljiv državotvorni postulat: “Bez domovine čovjek nije čovjek nego ptica ili riba!” Tako je onom Bakovićevom “govnu na kiši” – ipak, reformatorski, sanaderovski – udahnut život.

U svakom slučaju, Škorina svinjska farma na nacionalnoj heraldici ima bogatu i živopisnu tradiciju. Budući da se nacionalistički zanos i inače zasniva na kulturi proklinjanja, obilna upotreba zooloških metafora donekle je razumljiva, ali je zgodno ukazati i na njezin zatajeni razlog, koji odaje pozu očajnika: tek kada sve svoje “prirodne neprijatelje” obilježi kao životinje, bojovno hrvatstvo raspolaže vjerodostojnim dokazom da u sebi sadrži poneki ljudski element. Da je, takoreći, čovjekoliko.

To je to epohalno otkriće što nam ga – kroz probrana grla - nudi topla duša narodna, Animal Croatica: Budući da protiv sebe imaju svinje, Hrvati su pouzdano ljudi! Koliko je, pak, ta bjesomučna potraga za vlastitom ljudskošću uspješna, svjedoče one ovacije i “delirična atmosfera” na Škorinome koncertu: Čovjek, kako to gordo skviči!

ANIMAL CROATICA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.