OBNOVA I PRIJEVARA
Luko BRAILO
7. studenoga, 2003.

Kako je gospodin Sead Čusto iz mostarskoga HVM-a (Housing Verification and Monitoring) mogao poslati izvješće da je kuća dubrovačkog umirovljenika Vasilija Kosovića, povratnika iz Ivanice, naselja u Federaciji BiH i nedaleko od Dubrovnika, obnovljena i zašto se ta “obnovljena” kuća vodi na ime Vasilijeva pokojnog oca Jovice? Tko je za desetke tisuća DEM prevario donatore i najmanje desetak ivaničkih povratnika

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dok stoji uz temelje svojega nekadašnjeg doma u Ivanici, naselju nedaleko od Dubrovnika (pokraj ceste za Trebinje) koje se nalazi u sastavu Općine Ravno u Federaciji BiH, dubrovački umirovljenik postavlja retoričko pitanje: “Je li ova kuća obnovljena?”

Za njegovu navodno obnovljenu kuću, naime, netko je dobio donaciju od međunarodne zajednice i iskoristio je, a njega oni preko kojih je to prošlo, sada ne poznaju. Ne poznaju ni njegovu suprugu Kosanu, koja je nakon svega završila u bolnici.

“Odlučio sam javno progovoriti”, kaže Vasilije Kosović, “pa neka odgovorni u Mostaru, Ravnome, Zagrebu i Sarajevu otkriju tko i za čiji račun mulja s donacijama za obnovu Ivanice.” Feralov sugovornik kaže kako je tražeći odgovore na ta pitanja, upao u teško zamislivi administrativni labirint i došao do spoznaje da se dio donacijskih sredstava odlijeva na "mrtve duše".

Ivanica je do raspada SFRJ i podjele BiH na dva entiteta pripadala općini Trebinje, a u samome naselju bilo je oko dvije tisuće stanovnika u 600 obitelji. Tijekom rata područje Ivanice doživjelo je teška razaranja, gotovo sve kuće su uništene, što od granata, što od naknadno postavljenih mina, a tu zloguku sudbinu doživio je i Kosovićev dom. Obnova je započela prije dvije godine, dakako, uz pomoć međunarodne zajednice. No, sve se odvija vrlo sporo, pa na Ivanici sada živi jedva 200 ljudi.

“Želim se vratiti na svoje. Nisam vikend-stanovnik Ivanice i hoću tu stalno živjeti. Uostalom, zato sam prije rata i sagradio obiteljsku kuću”, kaže Kosović. Dodaje da je kao ratni stradalnik još u svibnju 1998. godine najprije "ušao u općinski kompjuter u Trebinju". U listopadu 2000. godine on i supruga mu Kosana dobivaju odluku Komisije za povrat imovine Federacije BiH iz Sarajeva da se mogu vratiti na Ivanicu i ući u popise međunarodnih humanitarnih organizacija koje su financirale obnovu. Potrebnu dokumentaciju predali su i novoosnovanoj općini Ravno u kojoj je Kosović dobio i osobnu iskaznicu.

“Sva smo ta rješenja početkom 2001. godine ovjerili kod javnog bilježnika u Dubrovniku, gdje inače stanujemo kod djece čekajući povratak. Zatim smo se prijavili španjolskom bataljunu SFOR-a čiji su inženjerci ostatke naše minirane kuće na Ivanici uklonili”, priča Kosović, pokazujući nam i tu fotografiju. “Uredno smo se za donaciju prijavili HELP-u, čiji je posao vodio mostarski ured organizacije HVM-a (Housing Verification and Monitoring) sa sjedištem u Zagrebu, koja obavlja dio poslova iz ‘prognaničke problematike’ za Ured OHR-a. Međutim, ja ne dobivam nikakvu donaciju, odnosno pet do deset tisuća njemačkih maraka, nego donacija glasi na mog pokojnog oca Jovicu, koji je umro 1992. godine!” uzbuđeno priča Kosović. Prema njegovim saznanjima to nije jedini slučaj da se na Ivanici netko igra s "mrtvim dušama".

Kosovićeve sumnje da se s donacijskim sredstvima "nešto čudno događa", potvrdilo nam je još nekoliko povratnika s Ivanice, koji se nisu htjeli predstavljati za novine. Prema njihovim riječima sada se zna za još najmanje desetak takvih slučajeva: "Izračunajte, 10 tisuća DEM po kući, samo od HELP-a, a dok se cijelo naselje obnovi tko zna koliko će novaca još nestati", kažu naši sugovornici.

“Ne želim više šutjeti, sve sam prijavio Uredu OHR-a u Sarajevu, te HVM-u u Mostaru i Zagrebu”, napominje Kosović pokazujući nam podeblju plavu fasciklu prepunu dokumenata i dopisa o svom slučaju. “Neću odustati jer me zanima tko je u moje ime dobio i preuzeo donaciju, tko je na ime moje supruge Kosane i njezina pokojnog oca Stojana, koji je umro 1996., također dobio sredstva za obnovu i kako je gospodin Sead Čusto iz mostarskog HVM-a, u zagrebačko sjedište HVM-a mogao poslati izvješće da je moja kuća obnovljena te zašto se u zagrebačkom HVM-u ta ‘obnovljena’ kuća vodi na ime mog pokojnog oca Jovice pod rednim brojem 62. Što su sve to vrijeme činili predstavnici Mjesne zajednice Ivanica i Općine Ravno? Želim da se dozna tko mulja, jer smatram da su na ovakav način prevareni i donatori i povratnici”, napominje Kosović, ponovno spominjući administrativni labirint u kojemu se zatekao otkad je počeo postavljati pitanja.

“U dubrovačkom Regionalnom uredu za prognanike su me istjerali kad sam prijavio svoj slučaj, u mostarskom HVM-u šute jednako kao i u MZ Ivanica i Općini Ravno, iz OHR-a u Sarajevu odgovora nema, a u zagrebačkom HVM-u su mi rekli da su popisi krivo napravljeni. Istovremeno se Ivanica postupno obnavlja, a kako i na čije račune odlaze donacijska sredstva, nitko ne želi znati”, zdvaja Feralov sugovornik Vasilije Kosović.

U međuvremenu, na odgovore čeka u kontejneru podignutom na raščišćenim temeljima svoje navodno obnovljene kuće.

OBNOVA I PRIJEVARA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.