TANKA ZELENA LINIJA
Igor ŠTIKS
7. studenoga, 2003.

Novi i neočekivani mirovni plan, skovan u tajnosti, predviđa bolne ustupke s obje strane: priznanje prava židovskom i palestinskom narodu na vlastite države s granicama po "zelenoj liniji" prekida vatre iz 1949. godine, s time da bi se neke velike židovske kolonije priključile Izraelu, a ostale bile napuštene i netaknute predane Palestincima. Taj prijedlog mogao bi pridonijeti povratku ljevice na vlast u Izraelu, s jasnim mandatom okončanja rata

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U utorak 4. studenog navršilo se osam godina od ubojstva Yitzaka Rabina, potpisnika Mirovnog sporazuma iz Osla i dobitnika Nobelove nagrade za mir. Nije trebalo dugo čekati nakon Rabinova ubojstva da se snovi ekstremista doista i ostvare, čemu eto svakodnevno svjedočimo od početka druge Intifade i dolaska na vlast Ariela Sharona u veljači 2001. Prošlog vikenda stotinu tisuća ljudi okupilo se u Tel Avivu na trgu na kojem je ubijen Rabin, koji danas nosi njegovo ime, kako bi pozvali na povratak mirovnim pregovorima i na zaustavljanje nasilja. Njihova nada odnedavno raste s objavljivanjem glavnih točaka novoga i neočekivanog nacrta mirovnog plana nedavno zaključenog između neslužbene izraelske i palestinske delegacije.

Odakle uopće dolazi ta ženevska inicijativa koja pada kao politička bomba usred rata u kojem se već dugo pregovara samo preko nišana i efikasnih eksplozivnih naprava, što je učinilo nemogućim čak i umjereno zamišljen američki roadmap? Iza inicijative stoje ljudi koji očito nisu izgubili nadu u mir nakon postupnog, ali sigurnog rasplamsavanja rata čije nasilje upravo doseže vrhunac. Yossi Beilin, bivši izraelski ministar pravde iz Laburističke stranke, i Yasser Abed Rabbo, palestinski političar blizak Arafatu, sastajali su se u tajnosti sa svojim timovima pod patronatom švicarske vlade i u toku višemjesečnog rada napravili iznimno precizni mirovni plan koji nudi rješenja za najteža pitanja i obećava uspostavu trajnog mira u jasno određenom vremenskom razdoblju.

Ariel Sharon nervozno je reagirao, nazvavši ženevski plan "opasnijim od onog iz Osla". Izraelski političari napali su pregovarače, a zastupnik u Knesetu desničarske Religijske stranke pozvao je čak vrhovni sud da osudi na smrt autore plana zbog nacionalne izdaje, što je srećom odbijeno. Yasser Arafat daje umjerenu podršku inicijativi, dok su šire reakcije među Palestincima uglavnom nepoznate. Na diplomatskoj razini plan već dobiva pozitivne signale iz Pariza, Berlina i Moskve, a mirovni aktivisti upravo započinju široku kampanju kojom bi se Izraelcima i Palestincima objasnili uvjeti ovako zamišljenog trajnog mira. Sharon ima razloga za nervozu, jer je prije nekoliko dana zapovjednik izraelske vojske Moshe Yalun javno kritizirao politiku represije, a umjerena stranka Shinui vrši pritisak na premijera unutar samog kabineta. Istodobno, peticiju za mir koju su pokrenuli Ami Ayalon, bivši šef unutarnjih izraelskih tajnih službi, te palestinski intelektualac Sari Nusseibeh, potpisalo je u kratkom roku više od 160.000 ljudi s obje strane. Uza sve to, na svečanosti u povodu obilježavanja Rabinove smrti, Shimon Peres pozvao je na povratak pregovorima, govoreći o novome palestinskom premijeru Ahmedu Qoreiji kao o čovjeku kojem se može vjerovati.

TANKA ZELENA LINIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.