ZIDU UNATOČ
Vladimir MATIJANIĆ
7. studenoga, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Za onoga tko teritorij prepoznat kao vlastitu zemlju opasa visokim zidom, život je čudna, strana i opasna pojava između betonskih blokova. Taj će, dakle, doživljavati beton kao rješenje svih “sigurnosnih i civilizacijskih problema” u svijetu. Beton, znamo, nema dušu; nemaju je, vidimo, ni oni koji ga nose u glavi kao ključ borbe protiv svih zala.

Ariel Sharon uspio je beton iz svoje glave i iz glava svojih istomišljenika izliti duž Izraela razdvajajući visokim zidom Židove i Palestince. Dosad je napravljeno više od 150 kilometara zida, koji izraelska Vlada naziva “sigurnosnom ogradom” podignutom radi “zaštite od palestinskih napada”. U konačnici zid će biti i četiri puta duži.

Uzaludno je nabrajati tko je sve protiv zida, gdje će se i kada diljem svijeta apelirati na njegovo rušenje. Beskorisno je pozivati se na užasne asocijacije na prošlost u kojoj su preci današnjih zidara bili zazidani, utaman je sanjati o budućnosti koja će, kako su nam lagali, biti bez granica i ograda.

Korisno je pogledati fotografije Hrvoja Polana: dokumentirajući postojanje zida, one pričaju o njegovoj besmislenosti. Ilustrirajući postojanje jedne ograde, one predočavaju kako beton ne štiti narode, nego razdvaja život koji je, bio židovski ili palestinski, jednako turoban. I koji pulsira, betonu unatoč.

ZIDU UNATOČ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.