DIPLOMATSKI PONTE ROSSO
Toni GABRIĆ
20. studenoga, 2003.

Nezakonito raspolaganje novcem naplaćenim od konzularnih pristojbi, neuredno vođenje financijskih knjiga, ilegalni prijevoz deviznih sredstava u privatnom automobilu preko hrvatsko-slovenske i slovensko-talijanske granice, te falsificiranje dokumenata radi kupovine automobila za privatne potrebe bez plaćanja carine – tek je dio nezakonitih radnji što su se zbivale u Generalnom konzulatu RH u Trstu, na koje je, među ostalima i ministru Piculi, ukazao Ante Barbir, ministar savjetnik u MVP-u, koji je nakon toga povučen iz konzularne službe, ali mu rješenje o povlačenju temeljeno na zakonu nikada nije uručeno

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kao što se moglo i pretpostaviti, skandali oko imenovanja Račanove supruge Dijane Pleštine i tajnice Ministarstva vanjskih poslova Tatjane Kralj-Draganić veleposlanicama, kao i afera oko protuzakonite sigurnosne obrade Davorina Zagorščaka, o kojoj je Feral pisao u prošlome broju, tek su vrhovi ledene sante kršenja propisa i sveopćeg nereda u radu Piculina ministarstva. Od izvrsno upućenog, premda neslužbenog izvora, ovih smo dana dobili presjek stanja u svim hrvatskim diplomatskim predstavništvima u svijetu, kakvo je bilo u svibnju ove godine. Rezultati te analize ukazuju na potpunu kadrovsku i normativnu zapuštenost MVP-a, do razine na kojoj diplomatska predstavništva RH ne mogu normalno obavljati poslove za koje su osnovana, i za čije se funkcioniranje izdvajaju goleme količine budžetskih sredstava.

Od ukupno 47 veleposlanstava, koliko ih Hrvatska ima u svijetu, njih 12, dakle više od jedne četvrtine, nije duže od 6 mjeseci na svojem čelu imalo imenovanog veleposlanika. Ambasador Hrvatske u Indiji i u Iranu nije bio imenovan duže od dvije godine nakon prestanka mandata njegova prethodnika. Duže od godine dana ambasador nije imenovan u Kanadi, Irskoj i Rusiji, a duže od šest mjeseci u Brazilu, Češkoj, Finskoj, Izraelu, Poljskoj, Portugalu i Španjolskoj. Osim ovih slučajeva, za Piculina mandata na godinu do dvije dana bila su upražnjena i veleposlanička mjesta u Albaniji, Njemačkoj, Italiji, Maroku, Rumunjskoj i Švicarskoj. Naš sugovornik upozorava nas na uobičajeno pravilo da, zbog važnosti veleposlaničke funkcije, zemlje koje normalno funkcioniraju, nove veleposlanike imenuju takvom brzinom nakon prestanka mandata dotadašnjih, da se njih dvoje, metaforički rečeno, “mimoilaze avionima”.

Osim toga, prema podacima iz svibnja, od ukupno 21 generalnog konzulata Hrvatske u svijetu, više od polovice njih je duže od dvije godine radilo bez imenovanih generalnih konzula. U Milanu i u kanadskom gradu Mississaugi generalni konzulati su bez generalnih konzula radili duže od tri godine; više od 2,5 godine bez odgovarajuće osobe na najvišem položaju funkcionirao je generalni konzulat u Sydneyu, koji pokriva 100.000 hrvatskih iseljenika, zatim u Perthu, gdje živi 50.000 iseljenika, te u Tuzli. Generalni konzulati u Melburneu, Hamburgu, Zürichu, Chicagu i Los Angelesu bez generalnih su konzula bili duže od dvije godine, u Pečuhu godinu dana, a u Frankfurtu duže od šest mjeseci. Osim toga, dvije od sedam misija RH u svijetu u svibnju su duže od šest mjeseci radile bez šefa misije: i to misija u sjedištu UN-a u New Yorku te ona u UN-ovu predstavništvu u Ženevi. Radi se o izravnom kršenju članaka 25. i 26. Zakona o vanjskim poslovima, koji određuju tko rukovodi diplomatskim misijama i konzularnim predstavništvima, kao i o kršenju diplomatskih konvencija prema kojima je šef generalnih konzulata u pravilu generalni konzul. I na kraju, na čelu generalnih konzulata u Antofagosti, Punta Arenasu, Aucklandu, Arhusu u Danskoj, St. Paulu u Minnesoti, Caracasu i Santiagu de Chile su počasni konzuli, što je u suprotnosti s Bečkom konvencijom, koja predviđa da karijernim konzularnim predstavništvima upravljaju karijerni šefovi. Nijedna od država domaćina nije uputila prigovor Hrvatskoj zbog ovakvog kršenja propisa, iz jednostavna razloga što su počasni konzuli koji se nalaze na čelu ovih konzulata listom građani tih zemalja, pa se zato može govoriti, u najmanju ruku, o njihovoj dvostrukoj lojalnosti. Po običaju, Ured za odnose s javnošću MVP-a ove nam informacije nije službeno htio ni potvrditi ni demantirati, kao ni obavijestiti nas o tome kakvo je stanje u diplomatskim predstavništvima danas.

Bez službenog očitovanja Ministarstva ostalo je i naše pitanje vezano uz navode iz pisma koje je Ante Barbir, ministar savjetnik u MVP-u, 24. rujna ove godine uputio predsjedniku Mesiću. U tom pismu – čija je kopija dostavljena i premijeru Račanu - Barbir ukazuje na ukupno dvadesetak nezakonitih postupaka koje je uočio, ili im je neposredno bio žrtvom, radeći dvije godine kao konzul savjetnik u Generalnom konzulatu RH u Trstu, u razdoblju od srpnja 1999. do srpnja 2001. godine. “Kao konzul nadležan za konzularne poslove počeo sam, ne bez žestokog otpora, uvoditi mjere za sprečavanje zloporaba u blagajničkom poslovanju”, piše Barbir Mesiću. Zloporabe su bile sljedeće prirode: nezakonito raspolaganje novcem naplaćenim od konzularnih pristojbi, neuredno vođenje financijskih knjiga, ilegalni prijevoz deviznih sredstava u privatnom automobilu preko hrvatsko-slovenske i slovensko-talijanske granice, te falsificiranje dokumenata radi kupovine automobila za privatne potrebe bez plaćanja carine.

Prema Barbirovim riječima, blagajnica konzulata Nataša Belamarić samostalno je određivala visinu konzularnih pristojbi, naplaćivala ih i zatim tako naplaćenim novcem – umjesto da ga odmah položi na tekući račun konzulata – nezakonito raspolagala, plaćajući tekuće troškove konzulata, dnevnice, putne troškove i ostalo. Blagajnica Belamarić je osim toga svaki mjesec, ilegalno, vlastitim automobilom, iz sjedišta MVP-a u Zagrebu do Trsta prevozila oko 50.000 DEM, namijenjenih redovitim troškovima konzulata. “Time je kršila ne samo međunarodne konvencije nego i zakone triju država”, naglašava Barbir.

Vrhunac Barbirova sukoba s blagajnicom izbio je u ljeto 2000. godine, kad joj je, kao jedina ovlaštena osoba u konzulatu, odbio potpisati potvrdu za oslobađanje od plaćanja carinske pristojbe za uvoz osobnog automobila. "Ona je u rujnu 2000. godine sama sebi neovlašteno izdala tu potvrdu, a neovlašteno ju je potpisao generalni konzul Vjekoslav Tomašić", piše Barbir Mesiću. Nakon što je Barbir to utvrdio, podnio je ministru Piculi tri uzastopne prijave protiv Tomašića i blagajnice, zbog teške povrede dužnosti. "Nikada nikakav postupak protiv ovo dvoje djelatnika nije bio pokrenut. Štoviše, oboje su na neki način bili i nagrađeni", tvrdi u svom pismu bivši konzul savjetnik u Trstu.

Međutim ubrzo je uslijedila kazna za partybreakera. Državni službenici podvrgnuti su periodičnom ocjenjivanju vlastitog rada, koje neposredno im nadređena osoba dostavlja središnjoj kadrovskoj službi. Ocjene se daju opisno i brojkom, od “jedan” do “pet”, kao u pučkoj školi, a ocjenjuju se osobine poput motiviranosti, stručnosti, inicijativnosti, komunikativnosti, kooperativnosti... Taj sustav ocjenjivanja može u pojedinačnim slučajevima, a jedan upravo opisujemo, znatno utjecati na karijeru državnih činovnika, njihova primanja, pa tako i na njihov život općenito. U “Prijedlogu ocjene” od 31. siječnja 2001. Barbira je generalni konzula Tomašić za 2000. godinu najprije bio ocijenjen kao “naročito uspješnog”, uz čitav niz “petica” za pobrojane osobine. No budući da je ovaj uporno tjerao mak na konac zbog protuzakonskog manipuliranja u konzulatu, odlična je ocjena preko noći precrtana i Ministarstvo je obaviješteno da konzul savjetnik “ne zadovoljava” (vidi faksimil uz tekst!) – premda su sve pojedine odlične ocjene u njemu ostale nepromijenjene!

Nato Tomašiću dolazi naputak iz kadrovske službe MVP-a u kojem ga se upozorava da se iz niza pojedinačnih odličnih ocjena ne može izvesti generalna ocjena “ne zadovoljava”. Slijedi treći “Prijedlog ocjene” za istu godinu, s poraznim vrednovanjem većine pojedinačnih osobina. “Prosto je zadivljujuća lakoća kojom diplomat s 25 godina u službi vanjskih poslova od 'naročito uspješnog' preko noći postaje 'nezadovoljavajući'”, komentira u svojem pismu Barbir.

Nakon negativne ocjene, donosi se rješenje o Barbirovu prijevremenom povlačenju iz Trsta, obrazloženo njegovom bolešću, i o razmještaju na posao ministra savjetnika u Odjelu za konzularne poslove MVP-a u Zagrebu. Barbir brani svoja prava preko Upravnog suda, dobivajući dvije presude za redom. MVP pritom odbija suradnju sa Sudom, ne dostavljajući mu zatražena očitovanja, kao ni spise koji se odnose na Barbirovo povlačenje iz Trsta. Upravni je sud u svojoj drugoj presudi, od 20. ožujka ove godine, presudio u Barbirovu korist i poništio rješenje MVP-a o njegovu povlačenju iz Trsta. “Prema shvaćanju ovoga Suda bolest ne može biti razlogom za povlačenje iz konzularne službe”, stoji u obrazloženju presude. MVP međutim sve do današnjeg dana nije poštivao presudu Upravnog suda, što bi značilo da se Barbiru izda na Zakonu temeljeno rješenje o povlačenju iz Trsta, sa zakonski utemeljim razlozima za povlačenje iz konzularne službe. A to MVP ne može napraviti a da se ne dotakne Barbirovih prijava za neregularno financijsko poslovanje i vlastitog nereagiranja na njih.

Barbir je još 12. veljače 2002. godine protiv Vjekoslava Tomašića i Nataše Belamarić podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, no prema njegovim saznanjima Odvjetništvo ništa nije poduzelo. Tako je napisao u drugoj kaznenoj prijavi, koju je 20. listopada ove godine uputio neposredno Državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, protiv Tonina Picule i doskorašnje tajnice MVP-a, a današnje veleposlanice u Grčkoj, Tatjane Kralj-Draganić. U njoj navodi da je Piculi izravno podnosio prijave zbog nezakonitosti koje je otkrio u Trstu, optužujući ministra zbog nereagiranja na kaznena djela. Bivšu tajnicu Barbir optužuje za “više kaznenih djela i drugih prekršaja” vezanih uz financijsko poslovanje tršćanskog konzulata i uz njegovo protupropisno povlačenje s dužnosti.

DIPLOMATSKI PONTE ROSSO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.