Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
21. studenoga, 2003.

SLUČAJ BRANKA MARKANA: HOĆE LI OSJEČANIN KOJI JE PREŽIVIO ROPSTVO DOČEKATI SLJEDEĆE PROLJEĆE

ZIMA JEDNOG ROBA
Drago HEDL
20. studenoga, 2003.

Nekadašnji rob, a danas beskućnik Branko Markan noći provodi u Caritasovu konačištu, a dane na osječkim ulicama. Sudski proces u kojem traži odštetu za izgubljeni dom i vrijeme provedeno u “odnosu sličnom ropskom”, traje već tri godine, s malim izgledima da će se okončati i u sljedeće tri. Markan se boji da ovu beskućničku zimu, bude li slična prošloj, neće preživjeti

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Branko Markan

“Ovu zimu neću preživjeti”, rekao je Feralovu novinaru Branko Markan, tresući se od zime u hladno i maglovito osječko jutro. Bilo je sedam izjutra, temperatura ispod ništice, i on je, kao i svakog dana, izašao iz Caritasova Doma sv. Vinka, gdje s još petnaestak beskućnika može provesti noć, a ujutro nakon doručka mora napustiti prostorije. U iznošenom kaputu i vojnom džemperu, u pohabanim hlačama i cipelama, zguren i mršav – jedva da ima pedesetak kilograma - s vrećicom u ruci u kojoj je konzerva ribica i mandarina, izlazi iz Doma i pred njim je čitav dan. U Dom sv. Vinka smije se vratiti tek oko 18 sati: dobit će večeru i konačište, a sutra nakon doručka čeka ga opet isto, još jedan dan na ulicama.

Branko Markan hrvatskoj je javnosti postao poznat u proljeće 2000. kao osoba koja je na razmeđu 20. i 21. stoljeća – od rujna 1996. do travnja 2000. provela u ropstvu. O njegovu slučaju prvi je pisao Feral, a nevjerojatnu priču zabilježili su i svjetski mediji. Slučaj Markanova ropstva već se tri godine povlači po sudovima i u najboljem slučaju trebat će još toliko da njegova tužba za naknadu štete dobije pravomoćni sudski rasplet. Do tada, ostaje mu Dom sv. Vinka i osječke ulice. Ako preživi.

Krajem rujna ove godine na Općinskome sudu u Osijeku, u ponovljenom postupku, nekadašnji šef osječke policije Dubravko Jezerčić nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora, a Tomislav Mikulić, bivši djelatnik osječke policije u vrijeme dok je na njenom čelu bio Jezerčić, osuđen je na zatvorsku kaznu od dvije godine i četiri mjeseca. Jezerčić je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine iznudom, a Mikulić za kršenja pravila međunarodnoga prava, jer je Markana doveo u odnos sličan ropskom i u takvom ga odnosu držao.

Zamršena priča o Markanovu ropstvu, o čemu je Feral početkom 2000. opširno pisao, u najkraćemu se svodi na sljedeće. Markan je u središtu Osijeka imao naslijeđenu obiteljsku kuću. Kuća je doduše bila trošna, no atraktivna lokacija zapala je za oko tadašnjem šefu osječke policije Jezerčiću, koji je ondje namjeravao izgraditi restoran. U dosadašnjem toku suđenja potvrđeni su navodi iz optužnice da je Jezerčić do Markanove kuće došao iznudom. Za zemljište veličine 725 četvornih metara Markan je dobio samo tisuću DEM. Kako bi sve ostalo u tajnosti, bivši policajac Mikulić isposlovao je skrbništvo nad Markanom, i potom ga tri i pol godine držao u “odnosu sličnom ropskom”, najvećim dijelom u osječkom prigradskom naselju Tenji. Ondje ga je Mikulić zatvorio u kontejner i prisiljavao ga da bez naknade radi na imanju njegova oca. Tako je bilo sve do promjene vlasti u proljeće 2000., kada je Markan smogao snage da svoj slučaj prijavi jednoj međunarodnoj organizaciji, koja je potom pomogla da stvar dođe do istražnih organa.

Od tada je međutim Markan beskućnik. Na zemljištu na kojem se nalazila njegova kuća iznikao je velebni restoran, a on se povlači po Caritasovom konačištu i osječkim ulicama. Tužba za naknadu štete koju je njegov odvjetnik Dinko Matijašević podnio Općinskome sudu u Osijeku i koja bi, presudi li sud u Markanovu korist, mogla riješiti njegovo životno pitanje, stavljena je u mirovanje. Čeka se pravomoćna presuda u kaznenom postupku protiv Jezerčića i Mikulića. No, prvostupanjska presuda još nije ni napisana, iako je donesena krajem rujna. Potom će uslijediti žalba Županijskom sudu i tek nakon pravomoćne presude Općinski će sud u Osijeku raspravljati o Markanovu odštetnom zahtjevu.

“Prošla je zima bila užasna i bude li takva i ova, neću dočekati sudsku presudu”, kaže Markan. Prvi smo gosti tog jutra u kafiću preko puta Doma sv. Vinka, jedinog prostora u kojem se može skloniti bar preko noći i koji je, kakve li ironije, u istoj ulici gdje se nekoć nalazio i njegov dom, nekih tristotinjak metara dalje. Tog dana vrijeme mu je bilo kako-tako ispunjeno – otići će u Pučku kuhinju pomoći u krečenju prostorija. Želi im pomoći jer su i oni pomogli njemu. Jedno se vrijeme ondje hranio, no sada više na to nema pravo, jer mu je od svibnja prošle godine povećana opskrbnina, koja mu pripada temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Mjesečno sada prima 1.643 kune, što bi mu, kaže, bilo sasvim dovoljno za život kad bi imao gdje stanovati. Ovako, s novcem koji dobije, nije u stanju unajmiti ni najjeftiniji stan.

U svibnju prošle godine, u svojim pedesetima, s uspjehom je položio test TOEFL, nakon što je pohađao sate engleskog jezika na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Znao je sate i sate provoditi u tamošnjoj knjižnici i čitati. Knjige bi donosio i iz Gradske i Sveučilišne knjižnice, a, kaže, kad se uhvati nekog autora voli pročitati sve što je napisao. Razmišlja da nastavi i studij na Fakultetu prometnih znanosti, gdje je prije rata završio prvi stupanj. Sve to očito mu ide lakše negoli rješavanje životnog pitanja: pronalaženje kakvog-takvog doma u kojem će se skrasiti i živjeti onako kako je živio u svojoj kući do sredine 1996., kada je upravo zbog te kuće i položaja na kojem se nalazila, postao najprije rob, a potom beskućnik.

Osječkoga gradonačelnika Zlatka Kramarića, kaže, susreo je u dva navrata – jednom na Britanskom tjednu u osječkom hotelu Central, drugi put na promociji diplomanata Evanđeoskoga teološkog fakulteta u osječkome Hrvatskom narodnom kazalištu. “Kramarić zna tko sam, oslovio me s ‘Markane’, sigurno je s mojim slučajem upoznat putem medija. No, nije bilo prilike da mu kažem u kakvoj sam situaciji”, priča Markan. Nije se obratio za pomoć u dodjeli kakvog stana, koje grad dodjeljuje socijalnim slučajevima. Bez formalnog zahtjeva, naravno, ne može dobiti ni stan, no krajnje je neobično da ga nitko iz socijalnih službi nije savjetovao što bi morao učiniti. Njegov slučaj bio je toliko poznat i toliko neobičan i posve je nemoguće da za njega nisu čuli oni koji skrbe o najugroženijim građanima.

Markan se, međutim, pokušao obratiti braniteljskim udrugama. Bio je pripadnik 160. osječke brigade, upravo one kojom je zapovijedao bivši šef osječke policije Dubravko Jezerčić. U lipnju 1994. dobio je, s potpisom predsjednika Tuđmana, Spomenicu Domovinskoga rata 1990.–1992. No, u braniteljskim udrugama nikada nije uspio pronaći sugovornika koji bi mu pomogao da nekako riješi svoj problem. Visoko ispolitizirane braniteljske udruge naprosto nemaju vremena za takve svoje članove. Da su tisućinku svojega vremena, potrošenog za različite aktivnosti u “slučaju Gotovina” posvetile “slučaju Markan”, nekadašnji osječki rob zacijelo bi imao kakav-takav krov nad glavom.

Markan, danas u 52. godini života, nema obitelji. Roditelji su mu umrli, bio je jedinac. Nikada se nije ženio. S njim možete razgovarati o svemu – solidno je obrazovan i vrlo načitan, tečno govori engleski jezik, iznimno je pristojan u ophođenju. No, djeluje beskrajno uplašeno i izgubljeno i nerado govori o prilikama u kojima se našao. Na trenutak, dok razgovarate s njim, podsjetit će vas na glavnog junaka Levinsonova “Kišnog čovjeka”.

U Domu sv. Vinka noću i na osječkim ulicama danju, Branko Markan čeka što će o njegovu jedinstvenom slučaju reći hrvatsko pravosuđe. Dok se odštete za duševne boli kojekakvim političarima, generalima i “uglednicima”, izazvane novinskim člancima, dosuđuju ekspresno i u enormnim iznosima, slučaj osječkog roba koji je iznudom ostao bez doma, a potom u “odnosu sličnom ropskom” proveo tri i pol godine, povlači se već godinama. I godinama još neće biti riješen.

Osim ako ga možda ne riješi ova zima, koje se Markan toliko boji.

ZIMA JEDNOG ROBA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA