PO GUMAMA I GORAMA
Vjeran GRKOVIĆ
20. studenoga, 2003.

Srbijanska je TV-publika ovih dana prvi put mogla vidjeti arhivske snimke žestokog bombardiranja Grada koje razobličavaju glupavu medijsko-propagandnu tezu Miloševićeve strahovlade da su se u Dubrovniku međusobno tukli "raznorazni bjelosvjetski plaćenici, Kurdi, ustaše, zenge i hosovci" te da "Dubrovčani pale gume" kako bi se "zavarala svjetska javnost i ubrzalo međunarodno priznanje Hrvatske", koja je u izmanipuliranoj javnosti Srbije i Crne Gore godinama nalazila brojne zahvalne konzumente

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Beogradska Televizija B92 u svom serijalu "Istina, odgovornost, pomirenje" premijerno je prikazala dokumentarni film "Operacija Dubrovnik", što ga je snimila tamošnja Nezavisna produkcijska tvrtka Arhitel u koprodukciji s TV B92. U filmu autorice Ivane Lalić i redatelja Gorana Kovačića, ljetos snimanog u Dubrovniku i Podgorici, prikazana je opsada Dubrovnika u jesen 1991. godine, stradanja brojnih civila i branitelja, kao i uništavanje povijesnih spomenika upisanih u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine, o čemu su autori razgovarali s mnogim Dubrovčanima, te s potpredsjednikom nekadašnjega "krnjeg" Predsjedništva SFRJ dr. Brankom Kostićem, koji je jedini od crnogorskih dužnosnika, bivših i sadašnjih, pristao govoriti u filmu.

Iako za one koji su preživjeli pravu srednjovjekovnu opsadu Dubrovnika (tri i pol mjeseca bez vode, struje i veza sa svijetom), za novinare koji su te ratne 1991. godine, zahvaljujući brzim gliserima Odreda naoružanih brodova, stizali izvijestiti što se stvarno događa u gradu podno Srđa, kao i za malo obavješteniju javnost, u filmu nema senzacionalnih novosti - velika je vrijednost dokumentarca ponajprije to što ga je beogradska produkcijska tvrtka korektno napravila. Nadalje, srbijanska je TV-publika ovih dana prvi put mogla vidjeti arhivske snimke žestokog bombardiranja Grada, o kojem je, inače, godinama kružila fama, ujedno i blasfemična medijsko-propagandna teza lansirana upravo iz Beograda - da se u Dubrovniku međusobno tuku "raznorazni bjelosvjetski plaćenici, Kurdi, ustaše, zenge i hosovci" te da "Dubrovčani pale gume" kako bi se "zavarala svjetska javnost i ubrzalo međunarodno priznanje Hrvatske". Film je razobličio tu glupavu "tvrdnju" koja je u godinama Miloševićeve strahovlade u medijski strahovito manipuliranoj javnosti Srbije i Crne Gore nalazila brojne zahvalne konzumente. Film je isto tako predstavio cijelu jednu bulumentu tzv. reportera koji su, izvještavajući s prve linije fronte, odnjegovali i unaprijedili rijetko viđene primjere najbjednijih žurnalističkih ispljuvaka suludog ratnog propagandističkog stroja.

"Operacija Dubrovnik" će, sudeći prema reagiranjima onih koji su film vidjeli u Srbiji i Crnoj Gori, iznova otvoriti temu, odnosno u Beogradu i Podgorici potaknuti polemike o tome jesu li autori filma krivnju za ratna zbivanja na jugu Hrvatske usmjerili pretežito na nekadašnji crnogorski državni vrh. No, taj se grijeh ne može pripisati ekipi Arhitela zna li se da u filmu, unatoč višekratnim pokušajima autora, nisu željeli sudjelovati bivši predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović, ratni i aktualni podgorički premijer Milo Đukanović, kao ni trenutačni predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović, koji je u vrijeme tzv. Operacije Dubrovnik obnašao visoku dužnost glavnog tajnika vladajućih crnogorskih socijalista.

Bilo bi, naime, zanimljivo vidjeti što bi danas kazali Đukanović i Marović, koji su smogli snage uvidjeti svoje zablude i greške i ispričati se za besmislenu opsadu i razaranje Dubrovnika; bilo bi zanimljivo čuti i Momira Bulatovića, upitati ga što može reći o svom udjelu u pokretanju "antifašističkog fronta protiv pomamljenog ustaštva", kako je to govorio u jesen 1991. godine, tvrdeći da mu je general Veljko Kadijević kazao da "30 tisuća ustaša iz Dubrovnika ide zauzeti Boku kotorsku".

U nedostatku tih svjedoka, osobito Đukanovića i Marovića, koji su mogli meritorno reći kako je i zašto Bulatović uveo Crnu Goru u Miloševićev osvajački rat za promjenu granica nekadašnjih republika SFRJ - crnogorsku je i federalnu (beogradsko-srpsku) stranu "branio" već spomenuti Branko Kostić. Pristajući na filmsko svjedočenje, ponavljao je tijekom dobrog dijela dokumentarca od 57 minuta "da nije bio obaviješten o razmjerima ratnog razaranja Dubrovnika", da je njegovo krnje Predsjedništvo kao i "Vrhovna vojna komanda naređivala da se na Stari grad ne dejstvuje", da je "po svemu sudeći bilo i nediscipline", da on "nema posebnih saznanja o razaranju Dubrovnika osim iz štampe"... Kostić je svojim iznimno neuvjerljivim i amnezičnim svjedočanstvom naprosto pokopao ondašnje beogradske i podgoričke političko-vojne umove koji su isplanirali i naredili vođenje "Operacije Dubrovnik", a sebe je pretvorio u tragikomični lik.

Jer, gotovo istodobno dok Kostić priča gluposti (slično kao i kolega mu Borisav Jović ovog tjedna u Haagu), ide televizijski autentični zapis iz Konavala, iz sredine listopada 1991. godine, kojom prigodom u pratnji Momira Bulatovića zaboravni dr. Branko u funkciji vrhovnog zapovjednika ponosno obilazi "osloboditelje" dok iza njih gori obiteljska kuća, zapaljena nakon tzv. čišćenja terena.

Vrijednost filma je i u snažnim iskazima Dubrovčana koji su proživjeli i preživjeli opsadu Grada; u svjedočanstvu bivšeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića, koji pred Haaškim sudom izvorno prepričava Miloševićev i Tuđmanov dijalog o (ne)bombardiranju Dubrovnika; prikazu pljačke dubrovačkog kraja kao jednom od važnijih "sporednih" ciljeva famozne "operacije"; razobličavanju pokušaja ustanovljavanja marionetske "Dubrovačke republike" u okupiranom Cavtatu; priznanju krivnje komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka admirala Miodraga Jokića u Haagu za opsadu i bombardiranje Grada...

Riječju, radi se o filmu koji će umnogome za sve objektivne istraživače raspada bivše državne zajednice predstavljati dragocjeni izvor podataka, činjenica, iskaza svjedoka i autentičnih televizijskih snimaka koje u konačnici demantiraju i demaskiraju nesuvislu priču o tobožnjem paljenju guma u Dubrovniku ratne 1991. godine.

"Operacija Dubrovnik" u svakom je slučaju relevantno i zanimljivo svjedočanstvo o pokušajima traganja za istinom o zbivanjima u ne tako davnoj prošlosti. Upravo je zbog toga za premijerno prikazivanje filma u Hrvatskoj zainteresirana zagrebačka mreža CCN. Nakon B92, čije je gledateljstvo tražilo repriziranje "dubrovačke priče", film će prikazati novosadska Nezavisna TV Apolo, a uslijedio je i poziv iz najjače makedonske NTV Tera. Film ide i na beogradski i motovunski festival dokumentaraca...

E sad, kakve veze ima Feral s time? Nikakve, osim što je ekipa Arhitela uz pomoć FT-a dobila radne vize za ulazak u Hrvatsku i snimanje u svibnju ove godine, što je Feral preporučio dubrovačke sugovornike u filmu... Kao i obično, kad je riječ o odnosima između Hrvatske, Srbije i Crne Gore i u konkretnom slučaju Feral je pripomogao širenju istine.

PO GUMAMA I GORAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.