|
KRATKI TEČAJ ZA BIRAČE: OD VAŠEG GLASA DO "VOLJE NARODA" (3)
GLASOVANJE JE NEMOGUĆE!
Zoran PUSIĆ
20. studenoga, 2003.
Različite zemlje odabrale su različite izborne sustave po kojima glasove birača pretvaraju u parlamentarne mandate: jedan izborni sustav prednost će dati političkoj stabilnosti i voditi k nestajanju ili fuzioniranju malih stranaka, dok će drugi više voditi računa o pluralizmu političkih interesa. Ne postoji, međutim, izborni sustav koji bi bio demokratski i koji bi u svakoj prilici jamčio da će sastav parlamenta točno odražavati volju birača
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
"Izbori su demokratski kada su glasovi pošteno prebrojani i kada sastav parlamenta odražava volju birača."
Glas 99, kampanja za poštene i demokratske izbore 2000.
"Spot Glasa 99 'Živjeti u normalnoj zemlji' (...) je politička poruka kojom se želi utjecati na odluku birača"
M. Ramuščak, predsjednik Državnog izbornog povjerenstva 1999./2000.
Pretvaranje volje birača u zastupničke mandate pokazalo se složenijim nego što se to u prvi mah čini. U analizi D'Hondtovog izbornog postupka po kojem će se glasovi što će ih pojedine stranke osvojiti na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj ove nedjelje preračunavati u zastupnička mjesta u Saboru, pokazano je (prošli broj Ferala) da taj postupak ima jedan ozbiljan nedostatak: ne zadovoljava pravilo kvote! Pravilo kvote glasi: Ako stranka, prema dobivenim glasovima, osvoji broj mandata koji nije cijeli, a nalazi se između cijelih brojeva n i n 1 (koji se zovu donja i gornja kvota), onda ta stranka ne bi smjela dobiti manje od n niti više od n 1 mandat. U Tablici 6 dan je konkretan primjer gdje D'Hondtova metoda krši pravilo kvote; stranci kojoj su birači dali 4,9 zastupničkih mjesta, D'Hondtova metoda daje 6 zastupničkih mjesta! To je samo jedno zastupničko mjesto više – ali, teoretski, jedna (velika) stranka bi u 10, odnosno, s dijasporom, u 11 izbornih jedinica mogla dobiti ukupno 11 dodatnih zastupničkih mjesta protiv volje birača, ali potpuno u skladu s prihvaćenim (D'Hondtovim) izbornim postupkom.
Hamiltonova metoda (pretprošli broj Ferala) nema taj nedostatak; zadovoljava pravilo kvote, manje favorizira velike stranke, a paradoks da bi povećanjem broja zastupničkih mjesta u Saboru neka stranka mogla izgubiti zastupničko mjesto, može se izbjeći tako da se unaprijed odredi ukupan broj zastupničkih mjesta po svakoj izbornoj jedinici. Kako je to tako i tako učinjeno (14 zastupničkih mjesta po svakoj od 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj), čini se da za parlamentarne izbore s fiksnim brojem mandata po izbornoj jedinici Hamiltonova metoda ima očite prednosti pred D'Hondtovom. No, osim opisanog paradoksa, Hamiltonov izborni postupak može proizvesti još jedan neočekivan, zanimljiv, ali, za izbornu metodu, bizaran rezultat: može se dogoditi da, kad se glasovi birača pretvaraju u mandate po Hamiltonovoj metodi, stranka (ili više stranaka) dobivanjem dodatnih glasova izgubi zastupničko mjesto!
U Tablici 7 dan je primjer u kojem se u (hipotetskoj) izbornoj jedinici bira 14 zastupnika po Hamiltonovoj metodi.
Tablica 7. 160.000 glasova (danih strankama koje su prešle prag) pretvoren u zastupnička mjesta po Hamiltonovoj metodi
Pretpostavimo sada da su sve stranke osim jedne dobile dodatne glasove. U Tablici 8 sve stranke osim HNS-a dobivaju između 3500 i 500 dodatnih glasova. Može se zamisliti da su sve stranke, osim HNS-a, ostvarile neke uspješne koalicije s manjim strankama koje su im dale svoje glasove (koji bi inače propali). Može se zamisliti da su se naknadno pojavile kutije s glasovima "vojnika i mornara", ali bez obzira odakle glasovi dolazili, sve stranke osim jedne, u ovom primjeru, dobivaju dodatne glasove.
Tablica 8. Primjer pokazuje paradoks da više glasova može značiti manje zastupničkih mjesta
Od toga izvlači korist, dobiva dodatno zastupničko mjesto, samo jedna stranka – ona koja nije dobila dodatne glasove! Stranke koje su dobile dodatne glasove, u ovom primjeru, ostaju na istome broju zastupnika ili gube jedno zastupničko mjesto!
Primjeri u ova tri nastavka pokazuju da je problem podjele zastupničkih mjesta na osnovi broja dobivenih glasova matematički problem. Zašto onda ne uvesti postupak preračunavanja glasova u mandate koji: a) neće proizvoditi paradokse demonstrirane na Hamiltonovoj metodi, b) neće narušavati pravilo kvote kao što to čini D'Hondtova metoda?
Odgovor na to pitanje, koje čini suštinu 200 godina starog problema odabira izborne metode koja će glasove pretvarati u mandate tako da sastav parlamenta odražava volju birača, daje jedan matematički teorem dokazan tek godine 1980.
Teorem o nemogućnosti (M. Balinski, H. Young): Svaki izborni postupak koji zadovoljava pravilo kvote, proizvodit će paradokse; svaki izborni postupak koji ne proizvodi paradokse, narušavat će pravilo kvote.
Različite zemlje odabrale su različite izborne sustave po kojima glasove birača pretvaraju u parlamentarne mandate. Ovisno o tome što se želi postići, može se izabrati izborni sustav koji će prednost dati političkoj stabilnosti i voditi k nestajanju ili fuzioniranju malih stranaka, ili se, pak, može izabrati izborni sustav koji će prednost dati malim strankama i više voditi računa o pluralizmu političkih interesa; ne postoji, međutim, izborni sustav (čim ima više od dvije stranke) koji bi bio demokratski i koji bi u svakoj prilici jamčio da će sastav parlamenta točno odražavati volju birača.
Teorem čija je to posljedica temelji se na sasvim netrivijalnoj matematici i težak je i za profesionalne matematičare. Međutim, sama tvrdnja teorema može se, preko jednoga popularno pisanog članka s primjerima, učiniti razumljivom i dobrom dijelu birača koji žele putem izbora utjecati na vlastitu sudbinu, a nervira ih propaganda većine stranaka koje birače tretiraju kao imbecile, kao ovce u Orwellovoj "Životinjskoj farmi", koje su preglupe da išta shvate pa političari-svinje cijeli program za njih sabiju u jednu parolu: "Četiri noge dobre, dvije noge loše". Biračima koji nisu ovce, to, naravno, više govori o samim kandidatima.
U ovim člancima nije bilo govora o tome koga birati nego o tome kako pojedini izborni sistem utječe na to tko će biti izabran. A ono što konkretno o funkcioniranju D'Hondtove izborne metode, po kojoj se biraju saborski zastupnici, birači trebaju znati, moglo bi se sažeti u dvije rečenice:
Birač zapravo ne može ne glasovati.
D'Hondtova metoda favorizira velike stranke i neizlazak na izbore ili davanje glasa stranci koja ne prelazi izborni prag ima efekt kao da ste dio svoga glasa dali stranci koja je u toj izbornoj jedinici dobila najviše glasova
GLASOVANJE JE NEMOGUĆE!
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
|
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|
