IZ PROVINCIJE DO ZVIJEZDA
Vladimir MATIJANIĆ
20. studenoga, 2003.

Radmanov Mediteranski institut za proučavanje života trebao bi početi s radom polovicom 2005. godine, a bit će usmjeren privlačenju mladih, talentiranih istraživača i radu na “riskantnim projektima”. U Upravnom vijeću Instituta naći će se i trojica nobelovaca, Richard Roberts, Robert Horvitz i Sydney Brenner. Institut će biti smješten u Splitu, jer, kaže Radman, “kad se nešto novo želi raditi, čini se da je dobro biti u relativnoj provinciji”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Vijest da bi polovicom 2005. godine Split mogao postati svjetskim znanstvenim središtem, činila bi se kao još jedna loša predizborna dosjetka gusana što se ovih dana šepure po jumbo-plakatima, da iza njezina lansiranja u javnost ne stoji čovjek koji svjetski ugled temelji na vrlo konkretnim rezultatima svojega znanstvenoga rada. Riječ je o glasovitom genetičaru Miroslavu Radmanu, koji je upravo u Splitu odlučio utemeljiti jedinstveni Mediteranski institut za istraživanje života. Radman, inače, živi i radi u Parizu, a njegova otkrića iz oblasti genetike odavno spadaju u sam svjetski znanstveni vrh.

Institut će biti smješten u zgradi bivše vojarne u kompleksu Vile Dalmacije. Za neupućene, riječ je o rezidencijalnom dijelu Splita, pod južnim obroncima Marjana, a kompleks u kojemu će se, bude li sve u redu, udomiti Radmanov Institut, arhitektonski odudara od bezličnosti tipične za vojarne. Radman je sa suradnicima preuzeo kompleks negdje prije godinu dana. On je sada uređen građevinski, uz veliku pomoć Vlade, točnije, Ministarstva znanosti i tehnologije, na što je potrošeno oko milijun eura. Pretpostavlja se da će za konačno uređenje trebati još pet do deset milijuna eura.

“Preuzeli smo potpuno devastiran kompleks, pun starih madraca, nevjerojatno neuredan. Sada smo na nuli, prostor je građevinski uređen, a predstoji postavljanje električnih i vodovodnih instalacija, rušenje derutnog pomoćnog objekta i izgradnja novoga i, naravno, opremanje prostora”, kaže Luka Gjakun, privremeni upravitelj Instituta.

Gjakun naglašava kako je Gvozden Flego, ministar znanosti i visokoga školstva, dao svu moguću potporu projektu, “ne samo financijsku, nego svu koju je kao ministar mogao dati”.

Gjakun je sada zadužen za dovršenje posla u Institutu. On se nada da će se radovi nastaviti već početkom iduće godine, što ovisi o dinamici prikupljanja novca u netom utemeljenoj Zakladi Radman.

Nju je, pak, utemeljio Miroslav Radman koji je ovih dana, nakon što mu je u subotu Flego uručio ključeve zgrade u koju će se smjestiti Institut, krenuo natrag u Pariz. Radman planira stalno, ili barem jako dugo, boraviti u Splitu. O Institutu kaže:

“Institut je međunarodni, lociran u Hrvatskoj. On je privatni, bit će investiran iz privatne fondacije, locirane u Ženevi. Bit će neprofitan i privatan, jer mora biti neovisan. Mora biti neovisan kako bismo imali akademsku slobodu koju želimo, kako bismo mogli istraživati što god želimo, sve što talenti koje dovedemo u Institut žele raditi”, kaže Radman, te dodaje da je cilj Instituta raditi “najveća otkrića, o kojima danas nemamo pojma, jer nitko nije mogao naručiti velika otkrića”.

Da bi ostvario zacrtani ambiciozni cilj, slobodu, neovisnost i fleksibilnost, Institut mora imati minimalnu administraciju, koja će biti servis znanstvenicima, a brojat će 14 ljudi. Institut, prema Radmanovu planu, ne smije biti ovisan ni o kakvoj administraciji: ni o međunarodnoj, poput Ujedinjenih naroda, Europske Unije, ili bilo koje vlade, ni o domaćoj. Stoga će i financiranje ići preko fondacije kao “privatne, neprofitne, znanstvene, međunarodne institucije”.

Upravno vijeće, kojim će predsjedati Radman, činit će istraživači. Među njima, najatraktivnija su imena ljudi ovjenčanih Nobelovom nagradom, poput Richarda Robertsa, Roberta Horvitza, Sydneya Brennera... Prvi direktor Instituta bit će američki molekularni biolog Errol Friedberg.

Znanstveno vijeće činit će po prilici 12 jakih znanstvenika. Oni će odlučivati tko će biti primljen u Institut. Glavninu ljudi u Institutu, prema Radmanovoj najavi, činit će mladi postdoktoranti koji su dobili doktorat bilo gdje u svijetu i koji će imati mogućnost da u Institutu provedu najviše četiri godine. Naime, istraživači će dobivati dvogodišnje ugovore koji će se iznimno produživati na još dvije godine, jer se želi postići “protočnost Instituta, u kojemu će se stalno stvarati novi prostor, pa će istraživači izlaziti iz Instituta istom dinamikom kojom budu i ulazili”. Dakako, bit će jako dobro plaćeni.

Radman naglašava da će glavni uvjet za ulazak istraživača u Institut biti razgovor i, općenito, osobni kontakt s pretendentom.

“Moramo osjetiti kreativnost, motivaciju, iskru u oku, strast, talent i, naravno, znanje... Znanje se može vidjeti i po komadu papiru, međutim, nužan je intervju.”

Institut će birati istraživače, a ne projekte. Kad izabere osobu, tek onda će se odlučiti na kojemu će se projektu raditi. Radman osmišljava Institut kao “dinamični prostor koji će stvarati brojne znanstvene projekte, a uzimati samo one najriskantnije, intelektualno najinteresantnije, dok će druge projekte ljudi moći odnijeti u svoje matične laboratorije”.

Naš sugovornik kaže kako bi za istraživače najradije uzeo “najtalentiranije mlade ljude iz ovih fantastičnih gimnazija. Početkom ove godine držao sam predavanje u MIOC-u u Splitu i bio sam zapanjen zrelošću, talentom, intelektualnom slobodom tih klinaca. Bio bih toliko hrabar uzeti ih prije nego što im školovanje i interakcija s profesorima, koji su takvi kakvi jesu, ograniče slobodu”.

Naime, Radman smatra da svaka akademska zajednica, pa i hrvatska, sputava intelektualnu slobodu mladih ljudi. Ni jedna znanstvena institucija koja je bila vrhunska u inovaciji i kreativnom radu, pa i u “produkciji” Nobelovih nagrada, nije tako radila. Svi “hramovi kreativnosti” bili su male institucije, koje nisu imale veliku organizaciju. A sva velika otkrića dolazila su od mladih ljudi, napominje Radman. “Institut bi, dakle, trebao biti jedan elitni klub, gdje će dolaziti i umjetnici, pa i novinari da nauče prevoditi znanstvena otkrića, na što efikasniji način prezentirati znanost i istraživanje. To vidim kao intelektualno žarište”, kaže Radman.

U Institutu će, prema Radmanovu viđenju, biti “rijetkih inovacija”, jer će se raditi uglavnom na riskantnim projektima čiji uspjeh, naravno, nije zajamčen. No, baš zbog toga, patenti do kojih bi se moglo doći bit će vrlo značajni i mogli bi stvoriti biotech-industriju u Splitu.

Institut je, inače, u ovome trenutku posve originalan. Naime, na svijetu trenutačno nema slične ustanove. Neke, zasnovane na identičnim temeljima, s vremenom su “platile cijenu uspjeha”, jer su postale goleme mašinerije za standardno istraživanje.

Institut će, objašnjava Radman, biti smješten u Splitu iz nekoliko razloga. Tu su i njegovi zavičajni sentimenti, no kao itekako značajan razlog navodi činjenicu da za “originalne pothvate nije loše biti na sigurnoj udaljenosti od jakog establishmenta”.

“Kad imate veliku gustoću istraživača, teško je biti originalan. Teško je postavljati hrabra, originalna pitanja. Kad se nešto novo želi raditi, čini mi se da je dobro biti u relativnoj provinciji”, smatra Radman.

Institut bi, dakle, trebao početi s radom polovicom 2005. godine, naravno, ako se tome ne ispriječe administrativne zavrzlame kakve su se već pojavljivale kao zapreka u dosadašnjem toku prenamjene bivše vojarne u Institut. Radman i suradnici imaju punu podršku trenutačno vodećih ljudi u državi, pa valja očekivati da će se ta podrška nastaviti neovisno o rezultatima izbora, te da će i na lokalnim razinama biti, eufemistički rečeno, “više razumijevanja”.

IZ PROVINCIJE DO ZVIJEZDA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.