S RIJEČI NA NEDJELA
Ivica
29. prosinca, 2003.

Kad je 23. studenoga svanula sloboda, Marko Matić i njegovi HDZ-ovski suradnici iz Studentskoga centra krenuli su u odlučni boj za preuzimanje SC-a. Naime, zahvaljujući kompromiserstvu prošle vlasti, značajan broj HDZ-ovih kadrova odgovornih za kriminal širokih razmjera, pri čemu je napravljen gubitak od 80 milijuna kuna i zamračeno dodatnih tridesetak milijuna, ostao je na svojim radnim mjestima i uredno primao plaću minule četiri godine, dok su policijske kaznene prijave završavale u ladicama pravosuđa

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Marko Matić, nekoć legendarni uvodničar Hrvatskoga slova koji se proslavio svojim antisemitskim i ksenofobičnim javnim djelovanjem, izronio je ovih dana iz mraka i s pjenom na usnama širi glasove o skorom skidanju glava “komunističkim upraviteljima” u zagrebačkom Studentskom centru: taj čovjek, koji je potkraj Tuđmanove ere sklonjen na položaj voditelja Sektora općih poslova u Studentskome centru, protekle je četiri godine, naime, marljivo šutio, skutren u dotičnoj sinekuri, te je - neometan od nove vlasti i njezinih namjesnika u ovoj ustanovi - primao plaću da bi mogao lagodnije čekati osvit slobode. Kad je sloboda 23. studenoga svanula, Marko Matić i njegovi HDZ-ovski jarani iz Studentskoga centra, koji su se bili privremeno pritajili, smjesta su digli glave i krenuli u odlučni boj za preuzimanje SC-a.

Ideološko-operativnu platformu za tu operaciju Matić je ispisao u tjedniku Fokus, pod maštovitom egidom “Revanšizam”: “Još vjerujem u onu narodnu da je pravda spora, ali dostižna. Nadam se da će nova, nedavno izabrana hrvatska vlast, ispraviti, ne samo u Studentskome centru u Zagrebu nego i diljem Hrvatske, barem krupnije nepravde nanesene pojedincu ili cijelomu hrvatskom narodu.”

Svoj pisani prinos povratku desničarskih vitezova kriminalne provenijencije na vlast u SC-u dao je i Ivan Čarapina, nekadašnji šef komercijale u toj ustanovi, čovjek koji je zbog svojih aktivnosti na rečenom položaju zaradio policijsku kaznenu prijavu. On se oglasio u Vjesniku s ovakvim razmišljanjem: “Smijeniti nesposobne i nestručne, postavljene po političkoj podobnosti i političkim odlukama, kako je to učinjeno u Studentskom centru u Zagrebu, nikako ne može biti revanšizam. Ispravljanje učinjenih nepravdi uvijek je obveza svake nove vlasti i najveće je moralno i etičko načelo upravljanja jednom državom.”

Problem je, međutim, u tome što je Račanova vlast - predvođena sanacijskim upraviteljem SC-a Vlatkom Jurišićem - jedinu nepravdu počinila nečinjenjem: značajan broj HDZ-ovih izvršitelja - što su tokom devedesetih godina u Studentskome centru prakticirali kriminal širokih razmjera napravivši gubitak od 80 milijuna kuna i pritom zamračivši dodatnih tridesetak milijuna - ostao je, naime, na svojim radnim mjestima, a oni koji su odlučili svojevoljno napustiti Savsku 25 pošteđeni su pravosudnih neugodnosti.

Izuzev spomenutog Marka Matića, svoju je plaću od desetak tisuća kuna uredno nastavio primati i Mate Pavković, ravnatelj Studentskog centra: bila mu je to naknada za nerad, jer su imenovanjem sanacijske uprave Pavkoviću bitno smanjene ovlasti, ali mu u egzistenciju i privatnu bezbrižnost nije dirano. Taj zamrznuti član HDZ-a, koji se iskazao u upropaštavanju Ferimporta i Badel BAP-a, imao je na čelu SC-a samo jedan zadatak - zadržati i zaštititi sve HDZ-ove poslušnike i ovlaštene izvođače kriminalnih poslova. I on je to smjerno izvršavao: Ivana Čarapinu držao je na mjestu šefa komercijale, Božan Šutalo vodio je brigu o smještanju u domove, Rajko Andabaka bio je Pavkovićev neformalni savjetnik, Marko Matić i Ante Šimović nastavili su voditi službu pravnih i općih poslova... Vlatko Jurišić, sanacijski upravitelj SC-a koji je imenovan godine 2002. i koji je koliko-toliko uspio financijski konsolidirati gubitaša iz Savske, nije se usudio znatnije mijenjati zatečenu kadrovsku strukturu: uspostavio je miroljubivu koegzistenciju s pobrojanim osobama, te je financirao njihov lagodan život i posvemašnji nerad dok su čekali bolje političke dane.

Jurišić, uostalom, nije ni imao formalnih razloga da degažira HDZ-ov zemljačko-pljačkaški krug, jer su sve policijske istrage i kaznene prijave protiv tih ljudi nailazile na neprobojan zid nezainteresiranosti u pravosudnim tijelima. Godine 2001. policija je, zbog štete od trideset milijuna kuna, podnijela kaznenu prijavu protiv Cvitana Milasa i Zdenka Protuđera, bivših ravnatelja SC-a, potom Mire Raič i Ivana Čarapine, šefova SC-ove komercijale, Rajka Andabake, bivšeg šefa SC-ova općeg sektora, i Ante Juroša, nekoć šefa investicijsko-tehničke službe. Osim bivših i sadašnjih glavešina Studentskoga centra, tom su kaznenom prijavom obuhvaćeni Nikola i Siniša Tursan, vlasnici tvrtke Krogradnja, i Slaven Čolak, vlasnik poduzeća Odet.

Koncem rujna ove godine kriminalisti zagrebačke Policijske uprave dopunili su prijavu protiv Zdenka Protuđera, koji je u međuvremenu - u znak zahvalnosti zbog toga što je Konzum bio ekskluzivni opskrbljivač SC-a prehrambenim proizvodima - ugodno zbrinut na jednom od direktorskih mjesta u poslovnome carstvu Ivice Todorića. MUP je, naime, Protuđera friško osumnjičio za mutne financijske poslove s udrugom Alga i poduzećem Megrad iz Zagreba: Studentskom je centru pritom nanesena šteta veća od stotinu tisuća kuna. Naravno, i ova dopunjena kaznena prijava protiv Protuđera završila je jednako kao i sve one prethodne policijske sumnje o malverzacijama i kriminalnim navadama SC-ovih glavešina. Završila je, naime, u nečijoj ladici i iz te ladice nikad neće biti izvađena, unatoč brojnim predstavkama što ih ogorčeni radnici SC-a upućuju Državnome odvjetništvu tražeći da se procesuiraju ljudi koji su odgovorni za nestanak tridesetak milijuna kuna.

Utoliko je priča o zagrebačkom Studentskom centru, zapravo, priča o naravi četverogodišnje vladavine Ivice Račana i njegovih koalicijskih partnera: radikalni desničari s debelim kriminalnim repovima, koji su svjesnom odlukom vlasti bili pošteđeni sudskog gonjenja, jedva su dočekali kraj nenarodne vlasti eda bi odmah počeli zazivati revanšizam prema onima što su ih četiri godine puštali da, financijski osigurani, sanjaju dane kad će Studentski centar ponovno pretvoriti u poligon za vlastito bogaćenje i u prostor za promicanje državotvornog kulturnog stvaralaštva. “Koliko su samo vike, buke i dreke dizali zbog kulturnih aktivnosti SC-a u vrijeme HDZ-a samo da bi ubacili svoje morbidne, pijanstvom i homoseksualizmom drogirane programe. Silni novac (ne)poznatog podrijetla potrošili su na širenje svih vrsta ljudskih nastranosti raznim predstavama, koncertima, filmovima i putem medija”, ispisuje Marko Matić u Fokusu argumente za svoj revanšistički poziv, a sad samo valja čekati da Boris Žužul, Miomirov brat i najizgledniji kandidat za novog HDZ-ova namjesnika u SC-u, ovaj poziv provede u djelo.

S RIJEČI NA NEDJELA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.