OPAKA ALGA NE PRIZNAJE POJAS
Luko BRAILO
29. prosinca, 2003.

Prije tri godine u podmorju hvarskih Paklenih otoka prvi put je pronađena Caulerpa racemosa, rođakinja medijski mnogo eksponiranije Caulerpe taxifolije, čije su se zelene kolonije već raširile južnim jadranskim podmorjem, oduzimajući kisik drugim vrstama. Pustoš koju ovi uljezi iz tropa ostavljaju u Jadranu i Sredozemlju postaje primarni ekološki problem, dugotrajniji i mnogo teži od mogućeg izlijevanja nafte u more, jer još nije pronađen djelotvoran način uklanjanja algi terminatora

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Može li Jadransko more u dogledno vrijeme pozelenjeti u tolikoj mjeri da izgubi atribuciju "plavog Jadrana", što bi u konačnici stvorilo mnoštvo nevolja svima koji izravno ili posredno žive od blagodati "najljepšega mora na svijetu"? Odgovor glasi – može. Oceanografska struka u mnogim sredozemnim zemljama tek traži načine da se to ne dogodi.

Znanstveno je, naime, dokazano da Jadranu, uz medijski puno eksponiraniju algu Caulerpu taxifoliju, u posljednje tri godine sve više prijeti i njezina rođakinja Caulerpa racemosa, koja pogubno djeluje na biološku raznolikost podmorja.

Racemosa je u Jadranu pronađena prije tri godine u podmorju otočića Marinkovac (Paklenski otoci) nedaleko od otoka Hvara. Od tada su njezina staništa zabilježena na južnoj i zapadnoj strani poluotoka Pelješca (uvala Marčuleti i Punta od Lovišta), ispred Sobre na Mljetu i u podmorju Nacionalnog parka na tom otoku, na dubrovačkom području, ispred Cavtata i Molunta u Konavlima, pokraj Biševa, a i u akvatoriju Paklenskih otoka izrasle su nove kolonije Racemose.

“Riječ je o vrlo opasnoj invazivnoj tropskoj algi koja se širi strahovitom brzinom”, kaže za Feral dr. Vlado Onofri, stručni suradnik dubrovačkog Laboratorija splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, koji posljednjih godina s kolegama iz Splita, Nice, San Diega i studenata iz Udruge BIOS istražuje pojavu i posljedice rasprostranjivanja Racemose u Jadranu. "Za sada je najugroženije podmorje Dubrovačko-neretvanske županije, no samo je pitanje vremena kad će Racemosa pokriti područje srednjeg i sjevernog Jadrana", napominje dr. Onofri objašnjavajući opasnosti od te alge.

“Caulerpa racemosa opasna je zato što stvara monokulturu, potiskujući sve druge biljne i životinjske vrste. Njezina staništa su iznimno gusta, Racemosa stvara debele naslage od 5 do 7 centimetara, pa ispod toga dolazi do ugibanja svih biljnih i životinjskih organizama. To se odražava na bioraznolikost podmorja, jer se ne može govoriti o raznolikosti ako na konkretnom dijelu podmorja obitava samo jedna vrsta”, napominje Feralov sugovornik, dodajući da zbog gustih naselja Racemose dolazi to tzv. anoksije, odnosno nedostatka kisika. "Kad se takva kolonija i ukloni, ispod nje ostaje potpuna trulež, sve je uništeno, jer zbog nedostatka kisika više nema prirodnog staništa na dnu. Rastom i granjanjem stabalca, alga praktički stvara gustu mrežu, prekrivajući u potpunosti morsko dno, pri čemu značajno mijenja sastav prirodnih pridnenih zajednica. U njezinoj blizini riba će se zadržati neko vrijeme, ali će vrlo brzo otići jer tu nema hrane", kaže dr. Onofri, upozoravajući na još nekoliko opasnosti vezanih uz Racemosu.

Ona spada u tropske alge, odnosno vrste iz toplih mora. U Sredozemno more ušla je najvjerojatnije preko Sueskog kanala, i prvi je put registrirana 1936. godine u Tunisu, a zatim su njezine kolonije otkrivene na obalama Sirije i Egipta. No, od 1991. godine proširila se gotovo cijelim Sredozemnim morem. Raste na svim vrstama dna; kamenitom, pjeskovitom, muljevitom, na stijenama, za nju praktički nema prepreka i njezina se kolonija strašno brzo širi. "Dok je za morsku cvjetnicu, vogu itd., dokazano da godišnje može izrasti do jednog centimetra, Racemosa u jednom danu može izrasti isto toliko, osobito u toplom dijelu godine, kad se Jadransko more zagrije. Problem je i to što ona raste od površine pa sve do 50 metara dubine, koliko nam je zasad poznato, i još nema efikasnog načina njezina uklanjanja. Nema nikakve dvojbe da se radi o izrazito opasnoj i invazivnoj algi, koja svojim agresivnim širenjem uništava sve druge podmorske organizme", reći će dr. Onofri.

On istodobno ističe da su uz Ministarstvo znanosti, koje je financiralo dva istraživanja brodom "Naše more" dubrovačkog Veleučilišta, opasnost od rasprostranjivanja Racemose vrlo ozbiljno shvatili u Turističkoj zajednici Dubrovačko-neretvanske županije i Hrvatskoj turističkoj zajednici. "Čelnici tih zajednica financijski su pomogli znanstvena istraživanja jer su uvidjeli što bi, recimo, za turizam značilo da se jednoga dana plavi Jadran pretvori u zeleni Jadran. To ističem stoga što u Ministarstvu zaštite okoliša nismo naišli na takvo razumijevanje. U Ministarstvu neki ljudi prepoznaju probleme, a drugi ne. Bilo je čak i neobičnih reagiranja kad smo upozoravali na opasnosti od Racemose, pa smo u Ministarstvu dobili odgovor kako je njima rečeno ‘da je opasna Taxifolija, a ne ta druga alga’. Najgore bi bilo kad bi ti problemi ostali temom samo uskih znanstvenih krugova. Zato smatram da je moja dužnost kao znanstvenika-biologa upozoriti javnost, a prije svih nadležne organe da problem s Racemosom postoji i da ga valja rješavati", naglašava Feralov sugovornik, koji je, roneći Jadranom, proveo dane i dane u istraživanjima njegovih tajna.

I svjetska iskustva u borbi protiv Racemose prilično su skromna i znanstvenici tek trebaju otkriti pravi način uklanjanja te alge. Prekrivanje Racemosinih kolonija plastičnim folijama i njihovo zasipanje vapnom, kako se to radilo u slučaju Taxifolije, ne daje dobre rezultate, jer su Racemosina staništa u Jadranu u pravilu izložena izravnom i jakom utjecaju južnih i istočnih vjetrova i morskih valova. Oni uzrokuju fragmentaciju alge i raznošenje nastalih djelića, koji se lako obnavljaju u novu biljku, a potom i u vrlo gustu koloniju.

“U jesen 2000. godine na Paklenskim otocima otkrili smo 15 malih naselja Racemose, a najveće od njih je zapremalo oko 6 metara u promjeru. No, već krajem 2002. godine alga se raširila na blizu tisuću metara obalne linije”, ističe za Feral mr. Ante Žuljević, znanstveni novak-biolog iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Dodaje da je ta alga kolonizirala i oko 7 kilometara obalne linije otoka Mljeta kao i dio podmorja tamošnjeg Nacionalnog parka.

Po njegovim riječima širenje Racemose i Taxifolije postaje "primarni ekološki problem cijelog Sredozemlja, pa tako i Jadrana". Mogući problemi s izljevom nafte u more ipak su rješivi, no agresivno širenje Taxifolije, a posebice Racemose dugotrajniji je problem svih sredozemnih zemalja”, napominje mr. Žuljević, koji je preronio dobar dio Jadrana istražujući staništa dviju Caulerpi.

Prema dosadašnjim domaćim istraživanjima i svjetskim iskustvima čini se da je jedino rješenje biološka kontrola širenja Caulerpe, drži Feralov sugovornik, ističući da francuski znanstvenici eksperimentiraju s jednom vrstom puža s Martiniquea koji se njome hrani. No, svako je unošenje stranih organizama potencijalno opasno, jer se ne može unaprijed tvrditi da ti mogući "predatori" kad pojedu Caulerpu neće krenuti dalje i tako postati problemom, a osim toga, i ta će istraživanja potrajati četiri-pet godina.

“Ono što je posve sigurno, jest činjenica da je rasprostranjenost Caulerpe racemose puno veća nego što se misli. Problem postoji i valja ga rješavati zajedno s kolegama sa Sredozemlja, jer još nema efikasnog načina njezina uklanjanja. Budući da ta alga pokazuje značajke invazivne vrste, prema konvencijama o očuvanju biološke raznolikosti kojih je potpisnica i naša zemlja, potrebno je stalno poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo njezino daljnje širenje", smatra mr. Ante Žuljević.

OPAKA ALGA NE PRIZNAJE POJAS
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.