DAYTONSKI SPOR RAZUM
Ivan LOVRENOVIĆ
29. prosinca, 2003.

Autori Deklaracije pokazuju da su proniknuli u samu srž problema, te smogli potrebnu moralnu hrabrost da kažu ono što činovnici iz međunarodne uprave u BiH, na čelu s visokim predstavnikom, najviše mrze čuti: ništa se ovdje ne može promijeniti ni demokratizirati “iznutra”, tzv. “voljom konstitutivnih naroda”, dok se ne promijene politički preduvjeti, a to se treba i može uraditi samo voljom međunarodne zajednice, onom koja je i nametnula sadašnji, apsurdni politički okvir

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kraj stare i prijelaz u novu godinu u bosanskohercegovačkoj javnosti, osobito u njezinom federalnom “dijelu”, obilježen je mučnim i bezuspješnim raspletanjem nekoliko gordijskih čvorova, zbog kojih se tresu Vlada Federacije, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a i najvitalniji dijelovi bosanskohercegovačke ekonomije: elektroprivredni sustav, rudnici ugljena, mobilna telefonija... Riječ je o krizi oko mostarskoga Aluminija, gruđanskoga Eroneta, te oko ustrojstva grada Mostara, što je sve jedno s drugim tijesno povezano. Iza svih tih sporova leži ratna pozadina, pljačka i kriminal alibirani etnički, mračne stranačko-političke pogodbe i tajne diobe između HDZ-a i SDA-a, kao i golemi privatno-osobni interesi.

Raspletanje tih čvorova podrazumijevalo bi radikalno raščišćavanje cijele te pozadine, i zato je ono praktično nemoguće u okolnostima dok su na vlasti stranke-akteri i mnogi pojedinci-akteri te historije. Po starom pravilu nacionalističkih nomenklatura, u javnosti se stvara klima uzajamnoga sumnjičenja i optuživanja, i na taj način podgrijavaju kolektivne negativne emocije, a planski onemogućuje racionalan i konstruktivan pristup.

Takvoj klimi može se pripisati i činjenica da jedna za Bosnu i Hercegovinu politički izvanredno značajna evropska inicijativa za sada prolazi bez pažnje koju zaslužuje. Radi se o istupu dvadeset četvero uglednih evropskih političara, zastupnika u Evropskom parlamentu iz devet zemalja, koji su 16. prosinca simultano u Bruxellesu, Warszawi i Berlinu objavili deklaraciju pod nazivom Osigurati mir u Bosni i Hercegovini daljnjom nadogradnjom Daytonskoga sporazuma. Među potpisnicima deklaracije nalaze se osobe s veoma različitih pozicija u političkom spektru, pa je ona utoliko važnija: Doris Pack, Tadeusz Mazowiecky, Hans Koschnick, Bronislav Gjeremek, Philippe Morillon...

Da je Daytonski sporazum bio efikasan samo kao palijativno sredstvo za obustavu rata, ali da je kao politički okvir od Bosne i Hercegovine napravio disfunkcionalnu strukturu, paralizirao unutarnji politički i društveni razvoj, osnažio etnicistički politički model i raison, legaliziravši etničko čišćenje i druge zločinačke učinke rata – o tome se i dosad mnogo govorilo i pisalo. I ova Feralova rubrika o tomu može obilato svjedočiti, a analiza “daytonskih aporija” koja je u njoj objavljena u dvama svibanjskim brojevima (10. i 17. V. 2003.), pa onda prenesena u engleskom prijevodu u nekim specijaliziranim glasilima poput Bosnian Reporta iz Londona, očevidno je utjecala na argumentaciju evropskih parlamentaraca.

No, sve te dosadašnje kritičke objekcije na Dayton dolazile su isključivo od strane neovisnih analitičara, bilo pojedinaca ili ekspertnih grupa, a u reakcijama međunarodnoga političkog faktora redovito su bile odbijane s apriornim i veoma često arogantnim stavom: Dayton se može mijenjati samo “iznutra”, “voljom triju konstitutivnih naroda”! Tek je Richard Holbrooke, glavni inženjer Daytonskoga sporazuma, za svojega boravka u Srebrenici i Sarajevu u rujnu 2003. izričito kritički progovorio o sporazumu i o nužnosti njegove promjene, no taj stav nije mogao imati veću političku težinu – bio je to, očito, osobni autodafe, svojevrstan javni izraz kajanja.

Deklaracija dvadeset četvero evropskih parlamentaraca u tome smislu je veoma značajan presedan. To je prvi put da se sveobuhvatna i temeljita kritika Daytona pojavljuje kao razrađeno mišljenje i kategoričan zahtjev skupine osoba iz najviše zakonodavne vlasti ujedinjene Evrope. Oni jednim snažnim akcentom Bosnu i Hercegovinu nastoje vratiti u fokus evropske pažnje, upozoravajući s velikom zabrinutošću da u Bosni i Hercegovini Dayton uopće nije odigrao normalizacijsku i razvojnu ulogu, a da je pažnja i energija međunarodne zajednice već odavno skrenuta na druge strane i na druge poslove. Operirajući pouzdanim činjenicama, brojevima i podacima, autori Deklaracije konstatiraju kako je “daytonska konstrukcija dosegla svoje granice”, kako je nejedinstvo države preslabo za gospodarski i politički razvoj, država preslaba u odnosu na entitete, a ustavna struktura sprečava djelotvorno funkcioniranje jedinstvene države.

“Bosna i Hercegovina je poluprotektorat koji je podređen međunarodnoj zajednici, koji živi od kapljice međunarodne pomoći, bez perspektive nosivoga gospodarskog razvoja. Koliko god je, bez sumnje, vrijedan rad visokoga predstavnika, u posljednje vrijeme se povećavaju kritički stavovi koji ukazuju na problematične posljedice takvoga protektorata na demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. Sadašnje strukture potpomažu ekonomski i politički opasni mentalitet. Ako Bosni i Hercegovini treba osigurati budućnost, onda valja stvoriti preduvjete da njezini narodi sami dalje razvijaju svoje demokratske perspektive” – kaže se izrijekom u jednom odjeljku Deklaracije.

Time njezini autori pokazuju da su proniknuli u samu srž problema, te smogli potrebnu moralnu hrabrost da kažu ono što činovnici iz međunarodne uprave u Bosni i Hercegovini, na čelu s visokim predstavnikom, najviše mrze čuti: ništa se ovdje ne može promijeniti ni demokratizirati “iznutra”, tzv. “voljom konstitutivnih naroda”, dok se ne promijene politički preduvjeti, a to se treba i može uraditi samo voljom međunarodne zajednice, onom koja je i nametnula sadašnji, apsurdni politički okvir.

Potpisnici Deklaracije to i detaljnije argumentiraju, završavajući svoj plaidoyer izričitim zahtjevom:

“Došlo je vrijeme da se postavi čvrsti temelj miru u Bosni i Hercegovini. Vrijeme je zrelo da se daytonska konstrukcija iznova promisli i dalje nadograđuje. Bosna i Hercegovina će samo onda imati budućnost kao država i društvo ako se uspiju stvoriti državne strukture koje će nuditi sigurnost svim narodima i koje će potpomagati gospodarstveni i društveni razvoj cijele zemlje. Proces pomirenja među narodima samo će onda supstancijalno napredovati ako se uspiju razviti kako političko-pravni okviri, tako i gospodarstveno-socijalne strukture cijele zemlje. Daljnja nadogradnja Daytona je neophodna odmah... Zahtijevamo od odgovornih da izrade mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu koji bi odsada nudio dugotrajnu sigurnost za održivo zajedništvo.”

Naravno, iluzorno bi bilo vjerovati da je ova Deklaracija sama po sebi kadra donijeti toliko potrebnu promjenu daytonskoga političkog okvira, koji Bosnu i Hercegovinu sputava poput okova, a prepušta je na milost i nemilost nejasno kondicioniranoj međunarodnoj upravi. Sasvim očekivano, baš iz tih struktura odmah je i došla javna relativizacija ove inicijative. Paddy Ashdown je, naime, komentirajući je za javnost, požurio po tko zna koji put poručiti kako se Dayton ne može mijenjati niotkuda izvana, nego samo iz Bosne i Hercegovine.

Prilično cinično, jer nitko ne zna bolje od njega da se upravo daytonskim sustavom, i načinom na koji ga sam Ashdown prakticira, u Bosni i Hercegovini održava i osnažuje takva paklena konstelacija političkih odnosa i socijalnoga stanja u kakvoj je nemoguće da se pojave političke snage koje bi umjele i mogle pokrenuti ikakve značajnije promjene.

A da se u nekim evropskim krugovima možda doista počinje ozbiljno uviđati sva dramatičnost daytonskoga statusa Bosne i Hercegovine i nužnost njegove promjene, ne govori samo Deklaracija evropskih parlamentaraca. Posljednjih dana stare godine, naime, moglo se u novinarskim i diplomatskim krugovima čuti da će poslije Nove godine s detaljno artikuliranim prijedlogom promjene daytonskoga političkog okvira u javnost izaći neovisna organizacija Evropska incijativa za stabilnost iz Berlina, koju vodi Gerald Knaus, politički analitičar i dobar poznavalac prilika u Bosni i na Balkanu.

Je li moguće po svim ovim indikacijama pretpostaviti da će u sljedećoj godini Dayton biti ozbiljno stavljen na dnevni red evropske političke javnosti? Bila bi to za Bosnu i Hercegovinu apsolutno najbolja novost, u svakom slučaju jedna od onih koje joj njezini vladajući političari (domaći i međunarodni jednako, da ne bude zabune!) ne bi bili u stanju priuštiti nikada.

DAYTONSKI SPOR RAZUM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.