Ivo BANAC
PROTIV MOČVARE
KASNO ZA LIBERALE?
30. prosinca, 2003.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Komentari su puni zlogukih najava: nema više liberala! Grinchevi među opinionmakerima bi nam oteli liberalni Božić. Izvrsno! Mogu ih samo podržati! Doista, ako u Hrvatskoj “ustvari postoje dvije opcije: jaka desna, koju vodstvo HDZ-a pokušava pretvoriti u konzervativnu, i jaka liberalna, čije interese artikuliraju Ivica Račan i SDP (a nipošto ni jedna od tri nevažne liberalne stranke, od kojih dvije bez SDP-a uopće ne bi ušle u parlament, dok je treća slučajno ušla u Sabor)” (Davor Butković, Jutarnji list, 27. prosinca), zašto bi bilo dobro ili uopće važno profilirati neku drugu liberalnu opciju? Štoviše, ako se “u politici ne može ostati na silu”, ako su “liberalni” političari svoju opciju “rastjerivali i uništavali čitavo jedno desetljeće”, ako su birače izgubili onim strankama koje možda nisu bile liberalne u deklarativnom smislu, ali “su bile ozbiljne i stabilne, čuvale su bazu i svoje političare” (Nino Đula, Jutarnji list, 17. prosinca), zašto bi bilo nužno ili uopće izvodljivo ne samo okupljati takav jedan “prostor” nego o njemu uopće razmišljati? Možda je Hrvatskoj ponajviše potrebno jačanje liberalizirane socijaldemokracije, onakve kakvu predvode Blair ili Schröder?

Naravno, teoretske postavke EPH-prozologa samo su odraz njihova shvaćanja političke moći. Radna pretpostavka je da su jači nužno u pravu. Oni su ujedno i ozbiljniji i stabilniji. Pred njima je budućnost. Jedino je pitanje kakva je općenita budućnost. Prije desetak godina Bruce je Ackerman, pod dojmom raspada komunizma, u svojim razmatranjima “Budućnosti liberalne revolucije” (1992.) projektirao dvije moguće budućnosti. Jedna, pozitivna, nošena perspektivom liberalne pobjede u Poljskoj, Rusiji i Južnoj Africi, govorila bi u prilog konačnog i trajnog spašavanja tečevina Francuske revolucije poslije svih “lažnih početaka i razbijenih nada dvadesetog stoljeća”. Druga, mnogo realnija, posebno nakon najnovijih saznanja o sve manje liberalnim izgledima za Rusiju i Južnu Afriku, ogledala bi se u novim evropskim posrtanjima. Varijanta Ackermanova neliberalnog svijeta 2020. godine govorila bi o Evropi međusobno neprijateljskih nacionalnih država i Americi osiromašenoj gospodarskim nacionalizmom i unutarnjim etničkim sukobima. Tako reducirani Prvi Svijet gledao bi naspram drugim – suparničkim – ksenofobnim sustavima Drugog i Trećeg Svijeta, dakako u potrazi za svježim zrakom u okolišu koji su svi zajedno sustavno uništili. Takva bi budućnost isključivala svaku liberalnu inicijativu. Nažalost, moramo se pripremati upravo za takvu eventualnost.

PROTIV MOČVARE: KASNO ZA LIBERALE?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.