ISSA U A-MOLU
Vladimir MATIJANIĆ
25. ožujka, 2004.

Priče gradova Visa i Komiže se razlikuju. U Visu se planira poticana stanogradnja, osmišljavaju sadržaji u napuštenim objektima bivše vojske, tu raste cijena zemljišta, dolaze Englezi... Komiža, valjda najljepše mjesto na svijetu, nakon gašenja tvornice Neptun danas lagano odumire i ima više nezaposlenih nego što ih je nekad zapošljavao sam Neptun

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Komiško jutro radnim danom, recimo petkom; svi elementi iz zaslađenih opisa mediteranskih gradića su tu: proljetno sunce, starci na klupi, nešto mlađi na štekatima, šetači na rivi, bonaca na moru, barke i tišina. O komiškoj jutarnjoj tišini pjesnik bi mogao izbaciti desetine stihova, turistički pregalac uvrstio bi je u kataloge kao komparativnu prednost, neurotičar bi je doživio kao pravu terapiju. Realist bi, pak, pronašao i previše razloga za iskren i dubok nespokoj.

Otkako je nedavno komiška tvornica za preradu ribe Neptun u stečaju raspustila svoje radnike kućama, do nekih boljih vremena, tišina Komiži dođe nešto kao prokletstvo. Naravno da nitko normalan ne bi želio Komižu vidjeti kao industrijsku zonu gdje će se zvuci bagera i dizalica miješati s radničkim usklicima i žamorom proizvodnih pogona, no, da bi mjestu trebalo malo života, više je nego očito. Hotel Biševo se muči s dugovima, poljoprivrednoj zadruzi ne ide najbolje, Neptunov stečaj sasvim sigurno se neće izučavati kao pozitivan primjer – a kada u mjestašcu usred Jadrana ne funkcioniraju ni hotel, kao simbol turizma, ni zadruga kao sjecište poljoprivrednika, ni tvornica za preradu ribe, poput Neptuna, ne treba biti ekonomski analitičar da bi se zaključilo kako tu baš nešto opako ne valja.

ISSA U A-MOLU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.